Velimir Zajec se rado sjeća dana pod trenerskom palicom Rudija Belina. Rudač, kako ga odmilja stalno naziva, volio je napadački nogomet bez previše obaveza, iako to već tada nije prolazilo u modernom nogometu. Ipak, Dinamo je igrao i lijepo, napadački i dobro i publika je to voljela.

- Rudač je, mislim, u meni vidio sebe. Kod njega sam imao slobode u smislu organizacije jer sam odostraga organizirao tu igru i u tim mojim izlascima prema naprijed vidio je da ima nekakvog kreatora odostraga. To nije bilo toliko tada uobičajeno, kreatori su bili igrači desetke prema naprijed. On je shvatio te moje svestranosti. Da mogu prema nazad odigrati čisto i bez faula, da mi nije bio problem uklizavati ili tući, primati udarce, a mogao sam i igrati lijepo. Imao sam sreću da sam bio univerzalni igrač i to me je diglo u životu. Nisam bio igrač u samo jednom smjeru, a to je Rudaču pasalo, ta moja kvaliteta i prema naprijed i prema nazad. Imao je strašan odnos prema nama. Čak je bio i predobar jer je u momčadi bilo i fakina, igrača s kojima treba oštrije. Rudač nije bio taj, nije se htio zamjerati, nije bio profil Ćire Blaževića da gazi sve. Rudač je na jedan fini gospodski način pokušao svoje ideje profurati i to nažalost nije išlo kod svih. To su tek poslije shvatili ti koji su bili blesavi i koji nisu to podržali. I žao mi je bilo za njega kada je otišao, jer je bio izuzetno pošten i korektan čovjek. Otišao je zbog obračuna s upravom, ali kaj je to bilo ja nikad nisam dokučio, niti je netko razgovarao sa mnom na tu temu - kaže Zajec i naglašava da kod Belina nije osjećao taj pritisak kapetanske trake, već da je igrao skroz oslobođen bilo kakvog tereta.

Belin će tadašnjim novinarima ipak otkriti kako je Zajec bio spreman i za druge uloge, pa je tako uoči utakmice protiv Zvezde u Beogradu u svlačionici pitao trenera treba li posebno koga držati, blokirati ili iskapčati iz igre. Belin će to odbiti, tražiti da igra svoju, slobodnu igru. "Zeko me poslušao, igrao je fenomenalno, bio je nezadrživ, a drugoj dvojici veznjaka, Bručiću i Mustedaganiću, svojom pokretljivošću otvarao prostor da smo mogli zabiti još nekoliko golova", reći će Belin novinarima i zapravo time dodatno na primjeru pokazati zašto je Zajec bio kapetan.

Takvog ga na kraju upoznaje i Europa, prvo Grčka, a onda i Italija. Prvo kolo Kupa Uefa Dinamo igra u Pireju protiv Olympiacosa. Gube 3:1, primaju brza dva gola u tri minute. Zajec će objasniti da su platili danak neiskustvu u europskim utakmicama. Svi ih otpisuju. No, ne i Belin. Iako je pobornik velike slobode, za tu utakmicu radi veliku iznimku - uvodi karantenu igračima.

"Smatrao sam da je u tom trenutku dobro da budemo zajedno", reći će tada Belin. Zajedništvo i druženje Zajec je zazivao preko medija i prije. "Pričamo mi igrači svakom zgodom, ali nisam zadovoljan jer tih zgoda ima vrlo malo. Rijetko. Nekako bih više volio da smo češće i duže zajedno, da smo nekakva školska, ulična klapa. To je teško. Svatko ima svoje obveze. Vremena se mijenjaju, sve je manje vremena za drugog. To mi je jako žao", reći će Zajec. To sve će ipak doći par sezona kasnije na svoje, njihovi zajednički izlasci i druženja postat će svojevrsni klasici za prepričavanje.

Iako karantena nije bilo, Zajec se sjeća da bi se na putovanjima na gostujuće utakmice momčad redovito družila. Dio ekipe stalno bi se družio pred televizijom, nerijetko i Zajec, dok je drugi dio redovito kartao.

- Nisam nikad kartao. Znal’ sam ja belu, ali nisam je preveč’ igral. Dečki su igrali remi najviše, sjećam se da je Josip Kuže bio najinteligentniji u kartanju. Ja sam više gledal’ televizije i čital’ knjige - prisjeća se Zajec koji će Zvonimiru Milčecu u proljeće legendarne 1982. godine otkriti da voli dobar krimić, a posebno Agathu Christie, te engleske pisce.

Lijek karantene je djelovao, Dinamo u uzvratu pobjeđuje Olympiacos pred 35.000 ljudi s 5:1, Zajec golom kao da im poručuje što ih čeka godinama poslije nakon prelaska u Panathinaikos. Dinamo je igrao totalno ofenzivno, to je bila želja Belina.

"Tražio sam od njih totalnu ofenzivu, napad sam pojačao i Bogdanom. Rekao sam igračima i da možemo izgubiti, ali da moramo napadati svih 90 minuta. Na sreću poslušali su me, i tako potvrdili očekivanja", govorio je Belin ondašnjim novinarima.

Prije te uzvratne utakmice u Zagrebu Velimir Zajec je pokazao koliko mu je stalo do nogometa i Dinama, govori Zorislav Srebrić dok u razgovoru za knjigu prepričava jednu anegdotu. Dogodilo se to odmah nakon prve utakmice u Ateni.

- Prvo poluvrijeme je Dinamo vodio 1:0. I dogodila se manja povreda Zajeca i Dinamo je nesretno izgubio 3:1. Kako je avion išao vrlo rano, mi smo već u 10:30 preko Beograda bili u Zagrebu. To popodne se igrao derbi republičke lige, Dinamo II - Rijeka. I ja ga pozovem na aerodromu da popodne dođe i on mi kaže da se naravno vidimo. Skupili se mi svi u svlačionici i ja otvorio sastanak i održao kratku uvodnu riječ i kazao na kraju kako je sa mnom i kapetan prve momčadi Velimir Zajec koji će sa mnom biti na klupi da mi budemo još jači. A on mene gleda i kaže pred svim igračima: "Gospon trener, ali ja sam vam došao igrati, a ne da budem trener s vama." A dan prije u Pireju je izašao zbog ozljede. Mi smo tu utakmicu dobili 3:1 i postali prvaci, što je nebitno. Bitan je taj njegov odnos prema nogometu, on je došao igrati. Drugi su iz prve momčadi dolazili sa mnom sjediti na klupi, ali ne i on - prisjeća se Zorislav Srebrić.

- Takav sam bio, jebiga, volio sam igrati. Trebao sam se ispucat nakon poraza u nekoj utakmici - sa smijehom će Zajec kada sam ga suočio s tom epizodom.

Utakmicu u Zagrebu s Olympiacosom opisat će najjačom utakmicom Dinama kao momčadi u Europi u kojoj je on igrao.

- Jednostavno smo ih razvalili, sve nam je išlo kao po loju. Mi smo te europske utakmice, pa čak i kada smo osvojili naslov prvaka 1982. godine, igrali kao da igramo prijateljske utakmice. Jednostavno, nam nisu bile važne kao utakmice prvenstva. Kada svakog vikenda igraš iznimno jaku utakmicu u kojoj se moraš svojski potruditi da osvojiš bod, a kamoli da pobijediš, onda te utakmice u Europi ne motiviraju toliko. Ali ova utakmica s Grcima nas je jednostavno nekako motivirala, možda i zbog te karantene koju je Rudač nametnuo. Znali smo već gore da smo bolji i da je poraz bio rezultat naše naivnosti i onda smo im odlučili pokazati što znamo. Ali mi za sve te protivnike u Europi nismo previše ni bili pripremljeni, nismo znali kako tko točno igra, to su bila nadigravanja u koja smo ulazili i onda bi nam oni na iskustvo zabili neki gol koji bi ih odveo dalje - iskreno će Zajec.

Povezane vijesti

• Poznati novinar završio knjigu o Velimiru Zajecu. PROMOCIJA ĆE BITI TOČNO 40 GODINA OD DINAMOVOG PROLJEĆA
• ZEKO NA PRVI DAN LJETA STIGAO U PULU. U Klubu-knjižari Giardini 2 ekskluzivno je dostupna biografija o nogometnoj legendi Velimiru Zajecu
• ZEKO - BIOGRAFIJA VELIMIRA ZAJECA: "Ja sam Jorgosa žicao da nazove Antonisa Samarasa i da ga moli da nas priznaju"