OPG ZORANA CELIĆA IZ KRBUNA

PROIZVODE 20 TONA VOĆA I POVRĆA GODIŠNJE Potražnja za domaćim povrćem i voćem sve veća

| Autor: Branko BIOČIĆ

Proizvodnja hrane sada je in. Alenka Celić preporučuje svima koji to mogu i imaju zemlju da se okrenu poljoprivredi, posebice sada u vrijeme koronavirusa i povećane potražnje za hranom. Nakon zatvaranja tržnice prodaju na kućnom pragu u Krbunima gdje su i do sada ljudi dolazili po svježe voće i povrće, a organizirat će i dostavu po kućama

 

U malom zaseoku Krbune na kućnom broju 39 na Pićanštini sjedište je OPG-a Zorana Celića kojeg je 2003. godine osnovao njegov otac Lucijan da bi ga od svibnja 2018. preuzeo Zoran. U lugu ispod kuće u devet plastenika na tri tisuće četvornih metara pokrivenog prostora proizvode na godinu oko 5 tona raznog voća i povrća i još 15 tona na šest hektara otvorenog zemljišta.

- Od šest hektara otvorenog prostora jedan hektar zasađen je breskvama, šljivama, kruškama, trešnjama, malinama i kupinama, a u staklenicima proizvodimo krumpir, rajčicu, papriku, krastavce, salatu, dinje, a zimi još posebno matovilac, rukolu, salatu, endiviju, špinat, kupusnjače, peršin, celer. Uglavnom proizvodimo sezonsko voće i povrće jer nam plastenici daju prednost. Proizvodi su mjesec dana ranije na tržištu od sezone a time postižemo i bolju cijenu. Evo za deset dana imati ćemo spremne jagode, govori nam Zoran koji je nositelj OPG-a.

Sve proizvode uglavnom prodaju na labinskoj tržnici, nešto i na kućnom pragu, za što su zadužene članice OPG-a, mama Marija i sestra Alenka Budak koja mu je desna ruka, jer osim prodaje, rada u staklenicima brine i o knjigovodstvu. Od poljoprivrede, što izravno, što neizravno žive dvije obitelji sa ukupno deset članova, od čega je četvero male djece. Otkako je tržnica zatvorena OPG Celić prodaje povrće na kućnom pragu, a dostavljat će povrće i voće na kućne adrese u Labin i okolicu jednom tjedno i to počevši od ovog vikenda. Narudžbe će primati putem facebook stranice ili telefonom. Kažu da su se ljudi već počeli javljati.

Svježa roba

- Sada je zatvorena labinska tržnica, ali kada je počela ova situacija sa koronavirusom naglo je skočila prodaja zbog stvaranja zaliha. Mislim da će porasti potražnja za hranom kod domaćeg stanovništva, posebice za ovom domaćom kvalitetnom i svježom hranom kakve nema u šoping centrima. Uz to tamo voće i povrće stiže nakon sedam do deset dana od branja u Italiji ili Španjolskoj, a mi ga prodajemo odmah idući dan od branja, svježe i bez uskladištenja kao što to rade dobavljači velikih šoping centara kojih ima previše u Labinu. Mi smo od Labina udaljeni 22 km a roba iz Italije putuje tjedan dana i u paketima je zatvorena. Naša iz OPG-ova je rinfuzo i svježa. Kada uberemo špinat on je odmah idući dan na tržnici. Imamo i svoju facebook stranicu putem koje komuniciramo s kupcima i svim zainteresiranima koji mogu vidjeti što trenutačno radimo, kaže Alenka koja ističe da se ne boji za proizvodnju i plasman voća i povrća jer je pogotovo sada proizvodnja hrane in.

Zoran je kao mladi poljoprivrednik dobio 50 tisuća eura nepovratno iz europskih fondova iz mjera 6.1 a kao ostali poljoprivrednici koristi i poticaje Agencije za plaćanje u poljoprivredi i ribarstvu pri Ministarstvu poljoprivrede.

- Novac sam uložio u plug, frezu i novi traktor kojeg sam kupio u Njemačkoj, ali još ga čekam jer je kriza zbog koronavirusa zatvorila tamošnju tvornicu. Namjeravamo povećati proizvodnju za barem još tri nova plastenika da pokrijemo njive u lugu. Napravit ćemo skladište i hladnjaču te dati naglasak na proizvodnju domaćeg istarskog češnjaka koji je jako tražen. Sada proizvodimo istarski češnjak na pola hektara, a namjeravamo povećati proizvodnju na tri hektara, govori Zoran o svojim planovima. Ispričao nam je i zanimljivu anegdotu iz svoje mladosti.

Ostvario želju

- U osnovnoj školi u Potpićnu pitao nas je nastavnik povijesti što želimo biti kada odrastemo. Ja sam rekao poljoprivrednik i svi su mi se smijali. To sam i postao, završio sam Srednju poljoprivrednu školu u Poreču, nakon toga sam paralelno radio kući na poljoprivredi i u jednoj privatnoj građevinskoj firmi na rovokopaču i kombinirki. Nakon 14 godina paralelnog rada odlučio sam se profesionalno baviti poljoprivredom i nisam pogriješio. Žalosno je da nitko od mladih neće u poljoprivredu, a danas je uz modernizaciju poljoprivredne proizvodnje, tehnologiju i mehanizaciju sve lakše nego prije. Posao je naporan ali se isplati. Neki koji žive na selu nisu u stanju proizvoditi hranu ni za svoje potrebe nego je kupuju u marketima, rade u poduzećima i misle da im je to dovoljno jer sa plaćom mogu kupovati što im treba. Kada bi se više radilo na poljoprivredi manje bi se uvozilo i to nekvalitetne hrane a više bi imali svoju domaću, svježu i kvalitetniju, zaključuje Zoran koji preporučuje svima koji to mogu i imaju zemlju da se okrenu poljoprivredi, posebice sada u vrijeme koronavirusa i povećane potražnje za hranom. 

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter