Ovotjedna 'Večera za 5 na selu' odvija se u Puli i okolici, a jedna od kandidatkinja je Lena Strinavić iz Brodskog Stupnika, mjesta u blizini Slavonskog Broda.

Ona je u Puli već 18 godina, ondje je odgojila svoj 19-godišnjeg sina, a u showu je podijelila i to da je volonterka.

Za RTL.hr ispričala je kako je ostala trudna u četvrtom razredu srednje škole, kako se razvela i trbuhom za kruhom stigla na more te od korisnice humanitarne udruge postala aktivna volonterka.

"Vrlo mlada sam ostala trudna, u četvrtom srednje. Prije toga sam dečke uvijek opisivala kao 'privjeske za ključeve', nešto što nam nije potrebno. Ali onda su proradili hormoni... Imala sam 19 godina. Sjećam se da sam majci Ani koja je radila u šumariji poslala poruku 'Čestitam, postat ćeš baka', a ona ju nije ni vidjela.

Kad sam je upitala je li pročitala moju poruku, rekla mi je da joj je pokažem - moji roditelji su mi podrška od početka.

Bio mi je problem reći tati, ali onda sam mu rekla da će postati djed, a on mi je rekao: 'Kćeri, a to je tvoj problem, nije moj'. Udala sam se za oca svog djeteta kad sam bila u sedmom mjesecu trudnoće.

Trebalo je to biti malo vjenčanje, a na kraju smo imali preko 200 gostiju. Moj, sad već bivši muž, je u to vrijeme bio student, iz Kutine. Naš brak je ubrzo počeo pucati - nakon što se rodio moj sin Patrik.

U godinu dana sam se udala, rodila i rastala. Vratila sam se svojoj obitelji, a odjednom sam dobila priliku otići raditi sezonu na more. Prvo sam radila u Funtani, zatim u Vrsaru i na kraju završila u Puli. Radila sam u mesnici i u Uljaniku... Moj sin je za to vrijeme bio s mojim roditeljima", rekla je Lena.

Nakon godinu i pol dana ušla je u novu vezu i vrlo brzo sjela na autobus i dovela sina u Istru. Patrik je od tad s njom. Preselila se k novom dečku zbog financija jer je u to vrijeme imala samo izvansezonsku plaću pa nije mogla plaćati stan. Upisala je Patrika u vrtić u Puli i nastavila graditi svoj život daleko od kuće.

"Nakon što je ta moja veza pukla, ja sam se pokupila s djetetom i otišla. Sjećam se da su taman bili ljetni praznici, Patrik je završio treći razred osnovne škole. Mjesto gdje sam radila preko sezone obećavalo mi je i posao preko zime, no od toga nije bilo ništa. Nisam stajala dobro financijski. Jedna cura, tad je bila studentica, mi je dala broj od Igora Loparića iz udruge 'Naš san, njihov osmijeh'.

To je udruga koja je sad u trećem mjesecu proslavila 13 godina djelovanja. U tom periodu života zaista nisam imala ništa i jednostavno sam smogla snage i nazvala taj broj. Igoru sam objasnila da sam došla s djetetom, da sam bez primanja, da sam bez plaće... On je meni donio i hranu i higijenske potrepštine - sve ono što mi je bilo potrebno za nekoliko mjeseci života.

Mi smo odmah kliknuli i ja sam bila njihov stalni korisnik. U početku se dobije stvari za oko dva mjeseca, a kasnije na mjesečnoj bazi. Uspjela sam pronaći posao, no udruga mi je i dalje pomagalo kad bi zaškripilo. Moj Patrik je slavio rođendan i njegova jedina želja je bila da ima bicikl. Ja mu ga nisam mogla kupiti. Udruga mu je u 'Zemlji zabave' organizirala proslavu... Znači ja jednu kunu, ma jednu lipu nisam dala, a bilo je tu svega. Pića, grickalica, torta i bicikl. Jedan čovjek je odlučio kroz udrugu mome sinu pokloniti bicikl. Ima dobrih ljudi na svijetu", ispričala nam je Lena.

Patrik je išao u školu, a Lena je radila gdje je mogla kako bi im omogućila bolji život.

"Prije par godina Patrik je trebao nove školske knjige za koje ja nisam imala novaca, iako sam radila. Plaća mi je bila jako mala i nisam mogla poplaćati sve i uz to kupiti nove knjige. Nazvala sam Igora i rekla mu što se događa, a on mi je rekao da odem do knjižara i ondje rezerviram knjige na ime udruge.

Rekao mi je da će ih on nakon posla otići kupiti i donijeti mi ih. Patrik je u ponedjeljak, prvi dan škole, išao bez knjiga, a u utorak je imao knjige. Pričala sam s mnogo majki koje su bile u sličnom problemu ali ih je bilo sram potražiti pomoć. Ljudi iz moje ulice skupili su novac i dali mi ga da kupim Patriku što mu je potrebno za školu. Sjećam se da sam se rasplakala", priča Lena.

Naglasila je i koliko je bitno pitati za pomoć ukoliko nam je potreba, u takvim situacijama nema mjesta sramu ili strahu.

Povezane vijesti

• PULA ZA GUINNESSA: U Areni najveći ljudski svjetlosni znak
• Tamara Obrovac na Kaštelu promovirala novi album
• Jedinstvena vizualna atrakcija - 360° 3D mapping na Forumu