Crkva Gospe Karmelske u Vodnjanu
Ranonovovjekovnom oltarskom primjerku vraćena stara slava
Radovi u tijeku (Snimio Ian Tataj)
»Svečani sjaj oltara Bogorodičine krunidbe« s podnaslovom Konzervatorsko-restauratorski radovi, naziv je publikacije na dvadesetak stranica uz puno ilustracija koje je objavljena pri Hrvatskom restauratorskom zavodu.
Tekstove potpisuju Laura Stipić Miočić, dr. sc. Marta Budicin Munišević i mr. umj. Anđelko Pedišić uz fotografije Jovana Kliska, Ivana Marinkovića, Gorana Tomljenovića i Silva Šarića, a tekst je dvojezičan, hrvatsko-talijanski. Talijanski prijevod potpisuje Gianna Delton.
Crkva Gospe Karmelske u Vodnjanu građena je od 1620. do 1664. godine i najraniji je to i najreprezentativniji primjer istarskih jednobrodnih crkava tlocrta latinskog križa s izduženim svetištem.
- Važan je to primjer ranonovovjekovne drvene altaristike istarskog poluotoka i jedan od rijetkih primjera za koji je poznato vrijeme izrade s visokim postotkom očuvanog sloja polikromije i pozlate. Retabl je tektonski koncipiran te raščlanjen dvama središnjim stupovima i bočnim polustupovima na tri osi nejednake širine. Središnja je os dvostruko šira od bočnih i prostorno istaknutija, zapisano je.
Prije početka konzervatorsko-restauratorskih radova, površine oltara bile su prekrivene naslagama prljavštine i čađe slijepljene s višekratnim premazima otopine tutkala i lakova.
Višegodišnji program konzerviranja i restauriranja oltara počeo je 2017. godine na inicijativu tadašnjeg župnika Župe sv. Blaža, vlč. Marijana Jelenića. Djelatnici Restauratorskog odjela Vodnjan - Juršići, proveli su hitne mjere zaštite in situ, preventivno podljepljivanje odignutih slojeva polikromije i pozlate te uklanjanje površinskih naslaga piljevine i prljavštine.
- Konzervatorsko-restauratorska istraživanja obuhvatila su probe topljivosti slojeva prljavštine, laka i slojeva preslika. Utvrđeno je da je oltar izvorno pozlaćen polimentnom pozlatom i oslikan tehnikom tempere te da su naknadni uljni preslici slabije likovne kakvoće od izvornog sloja, čime narušavaju sklad cjeline, navedeno je.
Također, istaknuto je da je »najzahtjevnija faza konzervatorsko-restauratorskih radova bilo uklanjanje preslika na inkarnatima skulptura središnje zone oltara, s obzirom na osjetljivost izvornog sloja«.
Nakon uklanjanja preslika, zapunjena su oštećenja izvorne podloge slikarskih slojeva i pozlate. Prije završnih radova održane su opsežne konzultacije te provedena komparativna istraživanja, nakon čega je bilo moguće odabrati najprimjerenije metode retuša i rekonstrukcija pozlate.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
