U pravo vrijeme, iz dva razloga, u petak je Makini predstavljena autobiografija jazz genija Charlesa Mingusa pod nazivom "Gore nego psetu".

Prvi valjani razlog je jer je ovu fikcionaliziranu priču o vlastitom životu Mingus pod naslovom "Beneath the Underdog" izvorno izdao 1971. godine, a hrvatsko izdanje u prijevodu novinara i poznavatelja jazza Saše Dracha, objavila je riječka izdavačka kuća Ex Libris u biblioteci "Jazz Beat", upravo na stotu godišnjicu njegova rođenja. Drugi valjani razlog je što je ljeto idealno vrijeme za nadasve zanimljivo štivo za sve ljubitelje jazza i zanimljivih autobiografija. Intrigantna je to, žestoka, gnjevna autobiografija koja se velikim dijelom isprepliće s fikcijom te stvara stilski amalgam na tragu Millera, Bukowskog i Baldwina. "Gore nego psetu" zapravo je manje priča o Mingusovoj glazbi, a više o tome odakle ta glazba izvire, dalo se zaključiti na promociji knjige koju su predstavili prevoditelj i priređivač Saša Drach, Davor Hrvoj i Melanija Pović Jagarinec, autori popratnih tekstova u hrvatskom izdanju.

Govorili su o Mingusovom talentu i značaju te o neobičnim detaljima iz knjige, a prevoditelj je i pročitao nekoliko značajnih odlomaka.

Težak život

"Za mene je Mingus najuzbudljiviji glazbenik u jazz glazbi. A kada govorim o jazz glazbi, najvažnije mi je uzbuđenje. Nakon Duke Elingtona on je drugi najplodniji skladatelj. Njegove stvari ne može svirati svatko i zato je to nešto posebno", istaknuo je poznati glazbeni kritičar Davor Hrvoj napomenuvši da je nakon smrti njegova udovica utemeljila tri sastava u kojem je oduvijek svirala i danas želi svirati prva liga glazbenika.

Jedna od autorica i urednica jazza na HRT-u Melanija Pović Jagarinec ispričavši detalj o tome kako je Mingusa s posljednjom suprugom na neformalnom partyju oženio predstavnik beat generacije Allan Ginsberg, ističući da kada se pozicionira u kontekstu vremena to može biti i beatnički roman s izraženom borbom za radnička prava. "Težak život potlačenih crnaca, težak život jazz glazbenika vidljiv je na svakoj stranici. Nevjerojatno je interesantan taj život potlačenih, outsidera, umjetnika koji se bori za mjesto pod suncem", napomenula je.

Razina Bacha

Saša Drach njegov je talent usporedio s najvećima. "Kada govorimo o talentu Mingusa, on je na razini jednoga Bacha. Tu nema velike razlike. Mingus je krenuo iz blata i postigao da pred smrt u kolicima dirigira pred predsjednikom SAD-a. To je fantastična energija, isto tako fantastična fantazija, talent i, naravno, veliki rad", istaknuo je. "Gore nego psetu" svakako nije klasičan autobiografski zapis u smislu da mu se može bezrezervno vjerovati. Kao i u svojoj glazbi, tako je Mingus i u autobiografiji, čini se, bio sklon improvizacijama.

Neopterećen činjenicama, Mingus se poigrava i stvarnim i izmišljenim likovima, često se bavi impresijama, kronologiju događaja i mjesta miješa, a datuma gotovo da i nema. Na trenutke postaje brutalan, prljav, težak i bezobrazan, ali u isto vrijeme i sentimentalan, šaljiv i zabavan. Kao da namjerno izaziva i uznemiruje, a zapravo želi podučavati i upozoriti. To se vidi i u dijalozima, kako ih je on rekonstruirao", napisala je Pović Jagrinec u jednom od dodataka knjige koja se može kupiti u Galeriji Makina.

Nakon predstavljanja knjige pred ulazom u galeriju, za posjetitelje, ali i slučajne prolaznike pulski je muzičar Alen Sinkauz izveo kratki eksperimentalni glazbeni program inspiriran Mingusom na bas gitari s gudalom i desetak pedala.

Povezane vijesti

• "Dnevnik Renije Spiegel": ŽELJA ZA ŽIVOTOM U VREMENIMA BEZ IZLAZA
• KNJIŽEVNI NOVITETI: "Olive, iznova", nastavak priče o Olive Kitteridge
• BORIS POPOVIĆ: Kraj arhitekture dogodio se u Makini