PARK SKULPTURA
FOTO / Jedinstven spoj prirode i umjetnosti: Rajska ostavština Dušana Džamonje proteže se na više od 24 tisuće četvornih metara
(Snimio Mihael Stojanović)
Već s 13 godina počeo je raditi s glinom, kreirajući glave Homera prema crtežu iz knjige i jednog srpskog seljaka. Sa samo 17 i pol godina, neposredno nakon oslobođenja, upisao se na Akademiju.
"Nisam imao strpljenja da čekam maturirati, to meni uopće nije bilo potrebno. Iskoristio sam priliku da se po povratku u Zagreb nakon oslobođenja prijavim na prijamni ispit; imao sam dobar prijemni materijal", rekao je Džamonja 1989. prilikom jednog intervjua te istaknuo da je već s 15 godina bio prvi put na jednoj akademiji, no nije precizirao detalje.
Proslavio ga Venecijanski biennale
Prisjećajući se studentskih dana izjavio je "ja sam kao student sam više radio no što je to bilo u programu i osjetio sam zasićenje. Ipak vrlo sam jasno razmišljao; uvijek sam smatrao da treba unijeti u sliku i skulpturu sadržaja. To nije imalo veze sa socijalističkim realizmom ili takvim programom.
Smatram da zanatsko znanje treba da posluži da izrazi neku svoju ideju," opisivao je studentske dane Akademiji. Pored portreta i figura glava, bavio se i životinjskim figurama kada je počeo sprovoditi ideju sinteze i unošenja simbola u skulpture. Spomenuo je svoje umjetničke jelene koji nisu bili obični jeleni; oni su se oslanjali na oblik jelena, ali su doživjeli veliku slobodnu interpretaciju publike.
- Važno je bilo kakvu sam ulogu davao tim skulpturama; ponekad su predstavljale ideje ljubavi, smrti i života. Jelen koji je izabran za filmsku nagradu simbolizirao je ideju ljubavi, objasnio je eklatantan primjer što su jeleni uprizoravali.
Na svoj prvi Venecijanski biennale 1960. godine, Dušan Džamonja nije bio potpuno spreman za reprezentativni nastup. Venecijanski biennale, odnosno Međunarodna izložba suvremene likovne umjetnosti, je izložba koja potječe iz kasnog 19. stoljeća, a proslavila je ovog vrsarskog umjetnika, makedonskog podrijetla.
Džamonja je tada "otkrio" novi pristup izradi skulptura koristeći čavle i drvo, te spaljivanje tog drva. Te skulpture su bile izrađene od jeftinog materijala i malih dimenzija pa je bilo financijski prihvatljivo.
Nije mogao raditi veće skulpture jer nije imao dovoljno iskustva, ali i vremena. Bio je suočen s odlukom: ili će ići na siguran uspjeh ili će se predstaviti nečim novim, a ne samo doći prisustvovati.
Venecijanski biennale je najveća svjetska manifestacija za umjetnost, na koju svi dolaze s velikim materijalnim trudom, opisao je tad: Umjetnici često donose skulpture izrađene od materijala poput granita teškog 15 do 20 tona, a svaka država financira svoje umjetnike jer je nemoguće da jedan umjetnik to sam financira, istaknuo je.
Njegova skulptura iz 1960. bila je siromašna u reprezentaciji, ali je bila najneobičnija tad, što je privuklo najveću pažnju žirija. Razgovaralo se ozbiljno o dodjeli prve nagrade, ali iz političkih razloga, kako je naveo, nagrada je umjesto kiparima, dodijeljena dvama slikarima s obzirom da su iza nekih slikara stajali političari u visokoj politici, a svaka dodjela nagrade je i sam doprinos državi iz koje umjetnik dolazi.
Giulio Carlo Argan, koji je pisao monografiju o Picassu, a kasnije i Dušanu Džamonji, u na tom biennalu bio je član žirija koji se zalagao se za Džamonjinovu nagradu, a osim njega André Malraux, francuski ministar kulture i direktor Louvrea André Parrot, također su podržavali njegov rad što pokazuje da je samom svojom idejom i kreativnošću, bez novaca i dovoljno podrške skoro se i izborio na prvo mjesto.
Mrežno dostupni izvori prikazuju da su dobitnici 30. biennala bili Francuski slikar Jean Fautrier, njemački slikar Hans Hartung, talijanski slikar Emilio Vedova i talijanski skulpturist Pietro Consagra.
"Kiparstvo kombinira mnogo različitih zanata; uključuje mnogo različitih vještina. Naučio sam puno zanata da bih mogao realizirati ono što sam postigao. Ima ih oko 700," rekao je Džamonja 1989. godine u razgovoru.
Početak velebnog zdanja u Vrsaru
Godine 1965., na mjestu stare i zarušene stancije u vrsarskom predjelu Valkanela, sad već svjetski poznati umjetnik Dušan Džamonja započeo je gradnju svojeg istarskog doma koju je dobio u vrijeme Jugoslavije jer je taj sustav nagrađivao umjetnike, kako nam objašnjava Klara Trošt-Lesić, direktorica Turističke zajednice Vrsar.
- Prirodni i kulturni krajolik ovog turističkog mjesta godinama služi kao izvor umjetničke inspiracije. U destinaciji tijekom godine održavaju brojna kulturna i umjetnička događanja koja se uklapaju u imidž Vrsara kao mjesta suvremene umjetnosti u kojem su stvarali velikani poput Dušana Džamonje i Ede Murtića. Namjera TZ Vrsara je u nadolazećim godinama promovirati razne oblike stvaralaštva – od fotografije, kiparstva i slikarstva pa do suvremenog plesa, kaže Trošt-Lesić.
Smješten u pitomoj i pomno kultiviranoj prirodi u blizini vrsarskih obala, Džamonja je svoj vrsarski dom gradio od prirodnih materijala te je u njemu boravio tijekom ljetnih mjeseci, a tijekom zime je bio u Zagrebu i Briselu, pojašnjava magistra likovne pedagogije i kiparica Rosana Giusti, koja je osobno poznavala Dušana Džamonju.
- Njegov dom zamišljen je kao ljetnikovac, a uključuje kuću, radni kabinet, atelje, privatnu galeriju, radionicu, stan za pomoćnika te Park skulptura. Vrsarski dom postao je težište Džamonjina stvaralaštva, ali također imao je svoju rezidenciju u Zagrebu, ali i atelije u Briselu, u kojima je većinom radio makete i unikatne skulpture.
Park koji svaki umjetnik može sanjati prostire se na čak 30 tisuća četvornih metara, a uključuje ljetnikovac, atelje, galeriju te park veličine 24.000 četvornih metara, kaže Giusti, te dodaje da je Džamonja na svoj umjetnički put krenuo već u ranoj predškolskoj dobi kad je preoblikovao bistu Dostojevskog u tatinoj radnoj sobi, "želeći sudjelovati u činu stvaranja".
Zanimljivo, mada je Dušan Džamonja u Istri od 60-ih, Rosana smatra da u Istri, i Vrsaru, mnogo ljudi ne zna detaljno o njemu;
- Znaju samo da je tu netko živio i nešto radio. Godinama ljudi žive u Vrsaru i nikada nisu kročili unutra, pa su bili šokirani kada su vidjeli što je tu napravljeno." kazala je ova kiparica.
Ipak, danas postoji jedan način da se građani upoznaju sa životom i ostavštinom velikana.
- Vodstva parka skulptura održavaju se već treću godinu zaredom, u kojima govorimo o skulpturama, životu i svemu onome što bi svatko trebao znati. Sve skulpture su nastale u Vrsaru, dok su druga dva mjesta služila za crtanje i modeliranje. Veliki formati su se stvarali u prosjeku šest mjeseci, prenosi kiparica.
Džamonjin specifičan stil umjetnosti
Elena Uljančić, ravnateljica Zavičajnog muzeja Poreštine, izjavila je da je privatno poznavala Dušana Džamonju. Opisala ga je kao osobu koja "ništa nije prepuštala slučaju" te dodala da su svi koji su ga posjećivali imali veliko poštovanje prema njemu.
Njihova suradnja bila je bliska, budući da Muzej upravlja parkom, što je zahtijevalo dogovore oko financiranja i restauracija. Uljančić je nadodala da je Džamonja često znao ugostiti ljude u svom domu.
- On je bio ljubitelj geometrizma i metala, poigravajući se metalom na suvremen način koji je i danas aktualan. Njegova tehnička crtačka vještina bila je očita, a katalog njegovih radova čuva se u parku, gdje se mogu vidjeti njegovi nacrti za skulpture.
Umjetnost mora postati dostupna svima, bez obzira na cijenu. Park je vrlo posjećen, s brojnim autobusima koji dovoze posjetitelje. Naš cilj je omogućiti svima da uživaju u umjetnosti i prepoznaju njezinu vrijednost, stoga ne naplaćujemo ulaz.
- Njegova kuća je prava arhitektonska čarolija, jer je bio vizionar u prostornom uređenju i stvaralaštvu. Njegov opus će ostati kao trajno naslijeđe. Park predstavlja jedinstven spoj prirode i umjetnosti, jedno od najljepših mjesta u Istri. Imala sam čast više puta biti njegova gošća i svaki put me iznova oduševljavao – koristio je kamen, metal i drvo na jedinstven način.
Kuća je bezvremenska i uvijek aktualna, s predivnim pogledom na pučinu, bazenom i avangardnim pristupom arhitekturi i prostornom planiranju. Posebno se pazilo na igru svjetlosti i prostora, a tamo je stvarao svoja remek-djela. Najviše me fascinirao kabinet ispunjen knjigama i nacrtima, s unikatnim namještajem.
Unutar kuće rasla je smokva, koju je opasao lancem, simbolično podredivši prirodu umjetnosti – živi spoj umjetnosti, arhitekture i prirode. Bio je istaknuti državni umjetnik koji je predstavljao Jugoslaviju na najvažnijim manifestacijama širom svijeta. Treba izdvojiti da mu je Argan Giulio Carlo napisao monografiju.
Kompleks skulptura je zaštićeno kulturno dobro, pod nadzorom konzervatora, dok muzej upravlja parkom. Kao svaki veliki umjetnik, imao je svog učenika koji mu je pomagao oko skulptura, posebno onih metalnih koje je bilo potrebno variti. Ono što je znamenito osim Parka skulptura je to da je projektirao džamiju u Rijeci te sudjelovao u natječaju za zrakoplovnu luku Franjo Tuđman no taj projekt nije dobio, objasnila je ravnateljica muzeja Poreštine.
- U svaku komponentu svog doma ugradio je monumentalnu skulpturu, ostvarivši san svakog kipara, imati vrt skulptura. Kompleks uključuje umjetnikovu radionicu, galeriju i prostor za ambijentalno izlaganje, a otvoren je za javnost 1981. godine. Stambeno-gospodarski kompleks kipara Dušana Džamonje zaštićeno je nepokretno kulturno dobro i vodi se u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Park predstavlja sintezu između prirode i inovativne uporabe tradicionalnih materijala poput željeza, bronce i mramora. Bio je velik čovjek, nenadmašan u svom stvaralaštvu. Ponosna sam što zavičajni muzej upravlja parkom skulptura. Radio je skulpture do posljednjih dana, neprestano stvarajući nova djela, zaključila je Uljančić.
Prisjećanje na nedavni odlazak Fedora
Uljančić, prisjećajući se i dana druženja s njegovim sinom Fedorom Džamonjom: "Kada se sjetim naših druženja i poznanstva, uvijek se ističe njegova inicijativa za izradu muzeja Dušana Džamonje."
- Ideja je bila da se u tom muzeju organiziraju razne aktivnosti, no to je bio prevelik projekt za mali Vrsar, međutim, uvijek je težio tome da se park više otvori za javnost. Organizirali smo pretprošle godine i koncert vrsarskih serenada Saše Dejanovića i Petra Njegovana, u kojem su gledatelji imali priliku ući u javno ne dostupne dijelove Parka.
Iako Park nije namijenjen za festivalske događaje koji mogu izazvati zagađenje, jer je riječ o kulturnom dobru, jedna kulturna manifestacija je svakako dobrodošla, pojasnila je Uljančić.
- Za vrijeme svog života, imao je prava na očeva djela, tako da su radovi koji su se prodavali imali njegovu autorizaciju. Bio je strastven kuhar i rado je dijelio svoje recepte s drugima. Također, poticao je održavanje radionica u parku.
Tijekom ljeta sam radila s djecom i vodila radionice, a on je to svesrdno podržavao smatrajući da takvih aktivnosti treba biti još više. Njegov sin u umjetnosti bio je usmjeren na nove medije. Kiparstvo je tradicionalna umjetnost te nije slijedio očev put, a završio je studij fotografije i tu je našao svoju strast, veli Elena Uljančić.
Fedor Džamonja je u razgovoru za Nacional istaknuo kako je atelje u Vrsaru bio pravo društveno okupljalište, gdje su svi ujutro dolazili na kavu, stvarajući time poseban društveni događaj. Nasuprot tome, atelje u Zagrebu bio je mjesto mira i koncentracije, dok je atelje u Bruxellesu bio prava radionica.
Stupili smo u kontakt i s gitarskim virtuozom Sašom Dejanovićem, jednim od zaštitnih znakova festivala GitarISTRA u Vrsaru. "Fedor mi je bio vjenčani kum," započeo je razgovor Saša Dejanović, opisujući sebe kao gitaristu poznatog s festivala mora i gitare. On nam je ispričao svoj pogled na umjetničku obitelj, kako ih vidio i poznavao.
-U '50-im godinama prošlog stoljeća, Istra postaje magnet za velike umjetnike. Dušan Džamonja je u svjetskim razmjerima jedan od najvažnijih umjetnika, sasvim uz bok velikim umjetnicima što dokazuje prisutnost je u muzejima. Dejanović je istaknuo: "Njegov početak (očev, op.a.) u Vrsaru je kad se susreo se s napuštenom raspadnutom štalicom koju je pretvorio u oazu dizajna".
Govoreći o njegovu ocu istaknuo je: "Dušan Džamonja, osim što je bio kipar, bio je i arhitekt. Proslavio se jedinstvenom tehnikom izrade prozirnih skulptura koje su fluidne i ne predstavljaju volumen. Ovaj efekt postigao je zabijanjem čavala u staro hrastovo drvo, a zatim bi ih zavarivao i te naposljetku palio. Isti je sustav primijenio s lancem i to je bilo jako primijećeno na biennalu s kojim se proslavio u Veneciji.
Džamonja je pomjerio granice volumena u fluid, "totalno muzički... fluid lanaca koji se kreću, a stvaraju volumen, a iznutra je šuplje.", s fascinućem se prisjetio Dejanović koji je jednom i održao koncert serenada s Petrom Njegovanom.
- Nakon obnove kuće, rodila se ideja za stvaranje parka skulptura u Vrsaru i Poreču; postoje i skulpture izrađene nakon 1988. godine, jer je nastavio raditi privatno, a skulpture koje su sada izložene su one koje je darovao Općini i Ministarstvu kulture. Njegova ostavština, kojom se s ponosom možemo dičiti, uključuje i portale poput onih na Mirogoju za spomenike poginulim braniteljima.
Motivi koji se ponavljaju u njegovim djelima, poput nota i "vilica" koje se na različite načine spajaju, izlagani su u Lisabonu i Bruxellesu. Širok raspon njegovih stvaralačkih faza zastupljen je u parku skulptura. Vrsar je bogat kamenom, pa je veliki dio njegove ostavštine upravo u tom materijalu, rekao je te nadodao: "On je stvaralački genij".
Već kao mlad je imao zapažena djela, još dok nije otkrio umjetnost kojom će se kasnije baviti. Njegov sin Fedor je to sve dokumentirao kao fotograf; glavni dio njegovog fotografiranja su skulpture i umjetnička djela, a izražavao se u fotografiji. Kulinarstvo mu je bio hobi da su ga proglasili najboljim kuharom azijske hrane u Hrvatskoj, prenosi nam Dejanović.
- On se smatrao umjetničkim fotografom, a meni je radio tri albuma za gitaru. Ponekad je radio industrijske fotografije, a najveći opus su mu umjetničke fotografije. U samom parku, u unutrašnjem dijelu hacijende, održao sam koncert pod nazivom "Passionate Serenade", s Petrom Njegovanom, u dijelu koji je bio zatvoren za javnost, a publiku je činilo nešto više od stotinjak ljudi.
Bio je to koncert u kojem sam svirao bosanske serenade na gitari, u sklopu festivala GitarISTRA. Fedor je organizirao fantastične tematske večere na koje su dolazili umjetnici iz cijeloga svijeta, uključujući glumce i književnike, koji su uživali u ambijentu umjetničkog djela same lokacije i Fedorovim delikatesama, prisjeća se gitarist.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
