Predmeti koji istovremeno sakrivaju i otkrivaju: Izvedena predstava Dražena Šivaka

(Foto: Promo)

Mala scena Istarskog narodnog kazališta u četvrtak navečer ugostila je glumca, autora i redatelja Dražena Šivaka koji je izveo predstavu "Maske" nastalu u produkciji Dubrovačkih Ljetnih igara i Grupe, a za čiju su dramaturgiju zaslužni Karla Leko i Patrik Gregurec.

Kad se spomenu maske u sociološkom kontekstu to može zvučati kao nešto negativno, nešto što razdvaja, otuđuje i skriva nečije pravo lice, no u svijetu kazališta maske ne samo da mogu pokazati nečije pravo lice nego glumca psihološki razgolićuju i istovremeno mu daju slobodu.

Šivak kroz predstavu publiku podučava o povijesti kazališnih maski i pritom je zabavlja svojim umijećem. Štoviše, Šivak je uspio ostaviti snažan dojam na pulsku publiku, pokazavši se kao majstor transformacije ne izgubivši pritom iz vida onaj emotivni segment zbog kojeg likovi koje glumi djeluju tako životno. Ovo ipak nipošto nisu neka od varijanti "Stilskih vježbi", a nije ni "Mistero buffo" kojeg Šivak inače vrlo uspješno izvodi, premda s "Misterom" ima jasne dodirne točke. "Maske" su vrlo kompaktne, jako dobro vremenski tempirane i izbalansirane i što je najvažnije, smislene. Ovo nije samo nizanje scena, ovo je pričanje priče.

Od prvog čovjeka s maskom kojeg je povijest zabilježila, preko Zannija, pa dalje tim redom do Pantalonea, Harlekina te Držićevog besmrtnog Pometa i Krležinog tragičnog Petrice Kerempuha, da ne zaboravimo Tilla Eulenspiegela do običnog klaunovskog nosa, ovo je priča o onim maskama koje više otkrivaju nego sakrivaju, koje pokazuju koliko je tanka granica između tragedije i komedije, tim više jer su sve te priče nadahnute stvarnim životom i poviješću koja nekako ne želi prestati biti aktualna. Posebnu pažnju Šivak posvećuje dvorskim ludama kao i onima koji su svoju iskrenost skupo platili. istina boli, istina košta i puno je ljepše uživati u toploj, sanjivoj sigurnosti obmane i samoobmane. "Maske" odaju počast onima koji su druge željeli razbuditi.

U ovakvoj izvedbi nema puno barijera, ni unutrašnjih ni vanjskih. Glumac je sam na pozornici i samo je publika do njega. Osjeti se kada je netko iskren ili neiskren. Dok mu je na nosu obična crvena klaunovska loptica, Šivak svoju kolekciju monologa zaključuje posvetom.

- Svaki put kada igram svi znani i neznani sa mnom dijele scenu, kaže Šivak, a posebno ističe svoje nekadašnje profesore na akademiji. Je li maska zbilja isto što i karakter? U svakom slučaju, ta su dva pojma čvrsto povezana. Kako je Šivak u razgovoru s publikom u budućem kazališnom kafiću otkrio, najteže mu je bilo raditi s onom neutralnom maskom koju je predstavio na početku, prepričavši dogodovštine s jedne od radionica ili predavanja na kojima je sudjelovao. Nije maske lako nositi, bilo u kazalištu ili u životu izvan njega. Jeste li vi danas stavili svoju?