Istrijanka Deniza Paris Marinović ove je jeseni bila na avanturi života, Putu Svetog Jakova koji je među ljudima poznatiji kao hodočašće Camino de Santigao dugo 800 kilometara. Na taj dugi put pješke kreće se iz Francuske a najvećim dijelom ide se kroz Španjolsku.

Deniza je supruga i majka dvoje djece, a na ovaj put za koji je štedjela desetak godina željela je odraditi sama. Pripremala se u Istri, u svom Vrsaru gdje živi, tako što je dnevno hodala dvadesetak kilometara. Camino de Santiago hodala je mjesec dana, dnevno u prosjeku 27 kilometara.

- Želja za ovom rutom u meni je tinjala preko 10 godina. Psihički sam se počela pripremati već onda, a fizički posljednje tri godine. Tada je počelo i pripremanje opreme, ali i ukućana na ono što ih čeka. Djeca sada imaju 11 i 14 godina, ali trebala sam ih spremiti na sve što ih očekuje kada mene ne bude bilo. Nije me bilo 35 dana, priča nam Deniza.

Ljubaznost Španjolaca

Na hodočašće je došla sama, ali u hodanju nikad nisi sam. Susrećeš ljude iz cijelog svijeta. Ima zaustavnih mjesta za okrjepu gdje se pije kava i pojede nešto, te nastavi dalje.

- Imam samo pozitivna iskustva s ljudima koje sam susrela. Vrlo malo se prolazi kroz Francusku, 27 kilometara, a ostatak je kroz Španjolsku. Ljubaznost Španjolaca je nemjerljiva. S hodačima kontaktiraš onoliko koliko želiš. Staze su odlično označene, što je jako bitno. Spavala sam svugdje, većinom u organiziranim planinarsko-hodačkim hostelima. Znalo se dogoditi da u spavaonama ima dvadeset do trideset ljudi. Zbog pandemije kapaciteti su bili na 50 posto, ali Španjolci nikoga nisu ostavili da spava na cesti, priča nam Deniza.

Najviše nas je zanimalo čime je bila ponukana da ovu avanturu odradi sama. Nije jedina, puno je žena iz Istre odradilo Camino de Santiago.

- Nagnala me činjenica da trebam životu zahvaliti na blagostanju koje imam. Predivnom suprugu i dvoje djece. Kada je promišljanje krenulo djeca su bila još mala. Propitivanja su krenula u meni, ali iz pozitivnih poriva. Primarni cilj ove avanture svakako je zahvalnost Bogu na onome što imam, kazala je Deniza.

- Zdrava djeca, suprug, obitelj i prijatelji primarni su razlog, ali i druge spoznaje dolaze hodajući i tada bolje shvatiš svoje misli i emocije. Neprocjenjivo je to iskustvo, kazala je Deniza.

Teret u kamenčiću

Dodaje da je, kad je završila, bila ekstremno emotivna.

- Suze, smijeh, ponos, samilost, sve su to emocije koje sam osjećala. Fizički je to ipak jako naporno. Jedanaest kilograma na leđima, svlada te umor. Ipak, pamtim tri najupečatljivija trenutka.

Povezane vijesti

• PLANINARSKI KRIŽNI PUT OKUPIO OKO 600 SUDIONIKA IZ CIJELE HRVATSKE: Dva dana pješačili od Svetvinčenta do Motovuna
• Završeno 61. međunarodno hodočašće u Lourdesu
• LJUBO ŽAJA, donedavni načelnik Policijske postaje Buje: HODOČASTIO PIRINEJIMA DO GALICIJE, U NAJVEĆE SVETIŠTE SANTIAGO DE COMPOSTELA