HODOČAŠĆE
PLANINARSKI KRIŽNI PUT OKUPIO OKO 600 SUDIONIKA IZ CIJELE HRVATSKE: Dva dana pješačili od Svetvinčenta do Motovuna
(M. RIMANIĆ)
Ovo specifično hodočašće održava se od 1987. godine, kada je mala skupina planinara krenula na Križni put po Samoborskom gorju. Planinarski se križni put proširio po cijeloj Hrvatskoj, tako četvrtog i petog vikenda u Korizmi Hrvatskom hodočaste tisuće planinara hodočasnika, doznajemo od Radovana Librića tajnika udruge Ekosspiritus koja organizira ovaj Križni put
Oko 600 hodočasnika planinara, najvećim dijelom iz Zagrebačke nadbiskupije kojima su se priključili hodočasnici iz Riječke nadbiskupije te Bjelovarske i Porečko pulske biskupije, sudjelovalo je na 63. Planinarskom križnom putu. Planinari hodočasnici krenuli su iz Svetvičenta i obilazeći 14 postaja tijekom dvodnevnog puta propješačili do Motovuna.
Prva postaja bila je župna crkva u Svetvinčentu u kojoj su planinari poklonili zemaljskim ostacima bl. Miroslava Bulešića. U nastavku puta posjetili su trodijelnu kapelicu u Tomišićima, a nakon nje i onu u Leprinčanima.
Od crkve do crkve
Nakon okrepe pred župnom crkvom sv. Mihovila u Žminju nastavili su prema Gorinjim Tnakovićima do kapelice Bležene Djevice Marije Lurdske, a nakon što su kao i na svakoj postaji izmolili krunicu nastavili su prema Svetoj Mariji Magdaleni u Bazgaljima i Pazinu. U Pazinu su im postaje bile župna crkva sv. Nikole i crkva Marijina Pohođenja pazinskih franjevaca. Nakon noćenja u sportskoj dvorani Pazinskog kolegija hodočasnici su drugi dan nastavili prema Bermu. Ondje su im postaje bile crkva Majke Bojže na Škriljinah i župna crkva sv. Martina biskupa. Iz Berma put je planinare hodočasnike vodio prema crkvi Gospe Snježne na brdu Padova ponad Kašćerge, a odande do Zamaska i župne crkve sv. Mihovila Arhanđela. Spustili su se do Kala gdje su pred kapelicom Blažene Djevice Marije također izmolili krunicu. Posljednja postaja 63. Planinarskog križnog puta bila je crkva sv. Stjepana prvomučenika u Motovunu u kojoj je planinarski križni put završio misom.
Od Radovana Librića tajnika udruge Ekosspiritus, koja je organizirala ovaj Križni put doznajemo kako se ovo specifično hodočašće održava od 1987. godine, kada je mala skupina planinara krenula na Križni put po Samoborskom gorju. Ubrzo nakon toga, Planinarski se križni put proširio po cijeloj Hrvatskoj, tako četvrtog i petog vikenda u Korizmi Hrvatskom hodočaste tisuće planinara hodočasnika. Na pitanje kako to da se Planinarski križni put, nakon toliko godina postojanja prvi put održava u Istri, u Porečkoj i Pulskoj biskupiji Librić odgovara:
Sakralna baština
- Srce nam je dugo govorilo za Istru, jer to je dio domovine u koji ne ideš slučajno već namjerno s povodom. Dolazili smo ovamo s drugim programima, ali ne i s Križnim putom, jer ovdje nismo imali neku zajednicu. Srećom, dodaje, u organizaciji Križnog puta organizatori su imali veliku pomoć dobrih svećenika iz Porečke i Pulske biskupije koji su ih upiti kuda se treba kretati i koje crkve putem treba posjetiti. Vrijeme je planinarima naklonjeno i odlično za pješačenje, a gdje god su zastajali svećenici su nudili okrepu i razne duhovne sadržaje. Mnogima će ovaj Križni put, kažu, ostati u ugodnom sjećanju. Među planinarima hodočasnicima bilo je i onih kojima je ovo prvi posjet Istri, ali zasigurno ne i posljednji, jer ugodno okruženje, lijep krajobraz i bogata sakralna baština vrijedni su da ih se češće posjećuje.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
