najjužniji dio istarskog poluotoka
Poluotok/rt Kamenjak: Kameni svijet po kojem su hodali i dinosauri
(Privatna arhiva)
Kamenjak nije na rubu svijeta, mada bi se i to moglo reći, ali jeste na najjužnijem dijelu Istre, s izvanzemaljskim prizorima prirode, liticama visokim i više od 20 metara.
On je idealna prirodna kulisa za snimanje nekog naučnofantastičnog filma, što je i učinjeno: neke scene američkog nadnaravnog akcijsko-avanturističkog filma »Lov na vještice« (Season of the Witch, 2011.) u kojoj glavnu ulogu igra Nicolas Cage, snimane su upravo ovdje.
Film nije imao osobita uspjeha, kažu kritičari, ali to nije ni naštetilo ni umanjilo vrijednosti i privlačnost najjužnijeg dijela istarske zemlje.
Konačno, upravo zbog iznimnih prirodnih vrijednosti, Rt Kamenjak proglašen je 1996. godine zaštićenim područjem, a brigu o njemu preuzela je Javna ustanova Kamenjak.
Opasna navigacija oko rta
Istarski jug poznat je iz spominjanja grčkih i rimskih putopisaca (slikovito i dosta vjerno) kao Akra pro ton Polon (Šiljak kod Pule), Promuntarium polaticum (Pulski rt), Akroterion polatikon (Pulski kljun). Danas ga nazivamo Poluotok Kamenjak ili rt Kamenjak, a poznat je i kao Premanturski poluotok (Punta). Kamenjak je istureno kopno duboko uvučeno u more, dugačko oko šest kilometara s prosječnom širinom od oko kilometar. Razvedena obala Kamenjaka, duga 30-ak kilometara, ima trideset uvala, uključujući jedanaest nenastanjenih otočića: Bodulaš, Ceja, Trumbuja, Fenera (Finera), Šekovac, Fenoliga, Levan, Levanić, Škoj od Premanture, Škoj od Pomera i Porer.
Kada nabrajamo otoke, spomenimo da je na sredini otoka Pomer 1833. godine podignut svjetionik, jedan od osam svjetionika na zapadnoj i istočnoj obali Istre, podignuti u vrijeme austrougarske vladavine: Savudrija, Sv. Nikola Poreč, Sv. Ivan na Pučini Rovinj, Rt Zub Poreč, Peneda, Verudica, Rt Marlera, Crna Punta Koromačno.
Okrugla kula porerskog svjetionika visoka je 35 metara, metar niža od savudrijskog svjetionika, koji je najviši među istarskim svjetionicima.
A navigacija oko Premanture je ponekad opasna: znanstvenici su zabilježili gotovo nevjerojatnu pojavu nakon olujnog nevremena i silinu valova na premanturskom rtu: more je u nevremenu 2014. godine izbacilo kamene blokove ponegdje i 70 metara od obale, težine od 7 do 15 tona! To je prva takva pojava zabilježena na hrvatskoj strani Jadrana.
Fra Maračić spominje jednu zgodu koja je vezana uz vrijeme, odnosno nevrijeme na krajnjem jugu Istre.
Dogodilo se to sredinom svibnja 1706. godine kada je provincijal Dalmatinske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, Cresanin fra Anton Petris naumio obaviti vizitaciju u desetak samostana. Zaplovio je iz Poreča vlastitim malim brodom »Cymba«. Nakon što je razapetih jedara brodić prispio na jug Istre, a usmjeren na Cres, zbog nepovoljnog vremena fratri moreplovci sklonili su se u premanturskoj uvali Porto Rosso (Portić). Oko Kamenjaka se prethodno »Cymba« propinjala na valovima i mučila da ih savlada. Prema Cresu isplovili su tek nakon četiri dana, kada se nevrijeme primirilo.
Spomenimo i priču o plovidbi broda »Madonna e San Spiridone« 1791. godine od Santa Maure, mletačke utvrđene luke u Jonskome arhipelagu, do Venecije. Brođenje je protjecalo po mirnome moru, bez vremenskih neprilika, poteškoća i opasnosti, sve do nailaska olujnoga vjetra i trenutka kada je posada začula prasak i doživjela udar o kamenitu hrid otočića Fenere.
U središtu pozornosti našlo se pripovijedanje 48-godišnjega kapetana Petra Babića, rođenog u Kotoru: »Sretno smo plovili, uz dobar vjetar, no stigli smo do naše fatalne sudbine, do moje nesreće, na ovaj surovi kameniti otočić, bez i najmanje mogućnosti zaklona«.
Ljepote prirode, faune i flore
Obala Kamenjaka, među ostalim, jedno je od najbogatijih nalazišta vapnenca rudista u Europi. To su stijene koje se sastoje od fosila rudista, odnosno školjkaša koji su živjeli u skupinama u plitkim toplim morima i dominirali u razdoblju krede do masovnog izumiranja prije 65 milijuna godina kada su nestali s lica Zemlje.
Ovaj relativno mali prirodni rezervat bogat je florom i faunom. Tu raste 600 biljnih vrsta, a posebno se ističu orhideje. Upravo ovdje svoje posljednje stanište u Hrvatskoj imaju uskolisni ponorac i vunasta kamilica.
Glede faune, zabilježeno je, među ostalim, 50 vrsta danjih leptira, 146 vrsta ptica; u Hrvatskoj je zabilježeno 35 vrsta šišmiša, gotovo koliko u cijeloj Europi, a na Kamenjaku je dosad zabilježeno pet vrsta. U moru opet pliva sredozemna medvjedica - morski čovjek, adriana, morski redovnik… kako sve ne nazivamo ovog velikog morskog sisavca. A spomenimo i da je Fenoliga, otočić sjeverozapadno od Kamenjaka, poznat po tragovima dinosaura koje je otkrio austrijski paleontolog Karl Adolf Bachofen von Echt. Postoji 146 tragova dinosaura raspoređenih u šest staza. Procjenjuje se da su ti tragovi stari više od 90 milijuna godina.
Antička baština Kamenjaka
Kamenjak je bio naseljen još u prapovijesti o čemu svjedoče ruševine utvrđenih sela Volam i Gradina sjeverno od Premanture, te Kastril i Debeljak na jugu. Tu je i špilja Gradina, najjužnija špilja u Istri. Špilja na Gradini, zvana Pećina, zaštićena je sukladno Direktivi o staništima Europske unije te spada u skupinu špilja zatvorenih za javnost.
Pećina se nalazi na području Gornjeg Kamenjaka, građena je od naslaga koje datiraju iz vremena gornje krede, prije otprilike 90 milijuna godina.
Arheološka istraživanja pokazala su da je pećina na Gradini u povijesti bila korištena dugi niz godina na što upućuje mnoštvo antičkih nalaza. Jedan od važnijih je prapovijesna željezna križna sjekira što predstavlja najsjeverniji takav nalaz na Jadranu.
Na Kamenjaku je sačuvana manje poznata povijesno-arheološka baština antičkoga razdoblja, koja je uglavnom neistražena.
Ostaci antičke arhitekture zapaženi su na pet mjesta.
U uvali Močila vidljivi su ostaci antičke vodospreme i zidova, s dosta ulomaka keramičkoga materijala. Ostaci arhitekture nalaze se u sjevernom uglu uvale, naslonjeni dijelom na početak padine brežuljka Runke. Na tom je području pronađen brončani kipić božice Minerve.
U predjelu Polje, na čestici Dotarica, zapaženi su prilikom oranja ostaci keramičkih pločica. Radi se vjerojatno o rimskodobnom ruralnom kompleksu proizvodnoga tipa. U uvali Škokovica zabilježen je trag dvaju antičkih zidova, svaki dužine oko 80 metara, a u uvali Školjić bilo je na žalu (a i danas se primjećuje) mnogo antičke keramike. Radilo se o nekoj obalnoj građevini iz rimskoga doba, kakvih je mnogo zabilježeno duž južne i zapadne istarske obale.
Na povišenom položaju, južno od uvale Polje (Uvala sv. Martina), u ogradnim se suhozidima između obrađenih čestica vidjelo dosta ulomaka antičke keramike, što je također pokazatelj postojanja antičke građevine. Osim toga, na tom širem području ima i gomilâ kamenja, koje možda skrivaju ostatke i većeg objekta.
Na lokalitetu Kastril, blagom uzvišenju izduženoga oblika na sredini rta Kamenjak, ima ostataka antičke keramike, poglavito tegula i amfora, koji ukazuju na antičko naselje, a toponim potječe od castrum, tj. utvrđene postaje za nadgledanje pomorskoga prometa oko rta Kamenjak.
Jame uklesane u živu stijenu
Već ovako nabrojeni lokaliteti pokazuju razmjerno dobru, ili barem prosječnu gustoću naseljenosti rta Kamenjak u antici. Po ovim podacima izgleda da sjeverni dio rta, tzv. Gornji Kamenjak, nije bio naseljen: prvi susjedni ruralni lokaliteti poznati su kraj Banjola (uvala Volme), kraj Pomera (ACI Marina i Uvala sv. Ivana ili Val Fontanelle) te kraj Medulina (Vižula, uvala Bijeca, Kažela). Tragova ima i u premantursko-medulinskom arhipelagu, najviše na otočićima Ceja i Levan.
Boris Baćić, tada direktor Arheološkoga muzeja Istre u Puli, 1960-ih godina na poluotoku Stupice, zapazio je na stjenovitoj obali niz kvadratičnih jama uklesanih u živu stijenu, udubljenjâ u pravilnim nizovima. Podatak o tom iznimno važnom topografskom nalazu ostao je nezabilježen, sve do 1990. godine. Tada je, početkom 1990-ih, bilo vidljivo desetak takvih jama. Arheolozi su zaključili da se radi o ostacima u živu stijenu ukopanih jama za sadnju plantaže voćaka, vjerojatno maslina. Antičkoj agronomiji nije bila nepoznata praksa kopanja umjetnih produbljenih jama za nasade u škrtom kamenitom tlu, radi osiguranja dovoljne količine zemljanoga sloja za korijenski sustav biljke.
Iznosi to dr. sc. Robert Matijašić, arheolog, u svom znanstvenom radu »Još jedan primjer fosiliziranoga antičkog krajolika u Istri: Rt Kamenjak.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
