Svaka druga garaža, šupa ili podrum, mala je vremenska kapsula. Dugo se ti prostori pune svim i svačim što bi jednog dana moglo zatrebati, ali rijetko se i počiste. Pa se u garaži ili šupi lako nađu stvari iz 1970-ih i 1980-ih, koje nikome ne trebaju, samo njihov vlasnik/sakupljač i dalje vjeruje u njihov potencijal i teško se od njih razdvaja.

Nema što nema u našim garažama: dijelova automobila iz Kragujevca, Novog Mesta ili Sarajeva, kusi motorina i bičikleta, koji se odavno ne proizvode. Nema garaže bez slovenskog alata, kantica hrvatskih maziva, potrošenih bosanskih svjećica, kosovskog akumulatora, staklenki propalih prehrambenih kombinata. I svaki je predmet neki povijesni relikt, obilježje vremena u kojem nas ništa nije smjelo iznenaditi. Zato se i spremalo: "Trebat će".

U nepristupačnom kutu naći će se i rijetko upotrebljavan aparat za varenje iz Uljanika pa će krenuti žal za brodogradilištem i pulskim gospodarstvom nekada. Garaže i šupe prava su skladišta nostalgije! Vjerojatno je još mnogo prašnjavih polica s naredanim staklenim posudama i menzurama "Borisa Kidriča", Puljankinim najlon-vrećicama sa starim grafikama Pule, papirom za zamatanje Trgovačke radne organizacije Istra - Pula, lokota iz Tehnomonta, bočica Passarete iz Fažane, vreća s logom Tvornice cementa Giulio Revelante… Usred te prašine i prljavštine, u mračnom podrumu ili garaži, čovjeku bi moglo i zatopliti oko srca.

Ali, k vragu, dosta sanjarenja! Valja zasukati rukave, pobacati kramu i raščistiti više taj ćumez.

Povezane vijesti

• Od šanka do šanka, od marende do večere
• Tako i doma sjediš na kiosku?!
• Siluj me nježno