Da, mural na Verudi, koji su prošlog tjedna na fasadi zgrade robotom izradili estonski digitalni umjetnici, reprodukcija je Picassovog dijela, na njoj jesu Sabinjanke, ali nisu silovane nego otete. Ono što svijet opisuje silovanjem kod nas je općeprihvaćeno da se označava kao otmica. Tako tvrdi prijateljica koja se čudi da sam čest motiv u umjetnosti "Otmicu Sabinjanki" nazvao "Silovanjem Sabinjanki".
Silovanje ili otmica? Kakva je razlika? Veliki rimski narod, koji nam je podario civilizaciju, oteo je u osvitu svoje povijesti žene susjednih Sabinjana da bi se mogao razmnožavati. Je li to čin zavodnika ili silovatelja?! Siluj me nježno!?
Svi znamo za otmicu Sabinjanki, tko ne zna možda pamti roman za djecu Tita Bilopavlovića "Otmica Labinjanki" kao parafrazu istog mita. Ali na engleskom jeziku Picassovo djelo naziva se "The Rape of the Sabine Women" i nisam imao hrabrosti prevesti naziv slike nikako drukčije nego doslovno.
- Da, ali "rape", od latinskog rapere znači i ugrabiti, zgrabiti i odnijeti, objašnjava prijateljica koja voli cijepati dlaku. Ne prihvaćam grešku, uostalom "silovanje" su iskoristili i drugi mediji, to valjda ima neku težinu.
- A otkad se to mediji kuže u povijest umjetnosti, uzvraća ona.
I kako da dalje branim neobranjivo? Nastojim objasniti da je silovanje nasilni seksualni čin, ali i čin nasilja uopće! Sila! Rimljani su bili sila! I naš je Epulon odolijevao istim tim Rimljanima, braneći Nezakcij i svoj narod! Naše histarske žene nije Rim želio za majke svoje djece već za roblje! I roblje se siluje! Nazovimo stvari pravim imenom! Otmica i silovanje su jednoznačnice! Kako silovati nekog ako ga ne sputaš i onemogućiš…
- Ma daj, ne siluj više! Jednostavno priznaj da si pogriješio.