"Kad je milicionar zatekao klince da sjede na pultu zatvorene trafike, pitao ih je: 'Tako i doma sjedite na kiosku?!'". U kantini fakulteta ispričali su nam Riječani ovu anegdotu iz njihovog grada. Ma nemoj! Naravno da smo se pobunili na tu izmišljotinu i stali u obranu Pule - jer to se dogodilo upravo na pulskom Korzu.

Burno smo reagirali, ali smo se s vremenom pomirili da Pula i Rijeka dijele mnoge urbane legende. Takva je i ona o radniku koji se naslonio na miješalicu da bi istresao kamenčić iz cipele, kolega je pomislio da ga trese struja pa ga je opalio lopatom da ga otkači iz strujnog kruga i - slomio mu ruku. Ti su se događaji zbili u Puli, jednako kao i u Rijeci. Jesu li stvarni? Nije ni bitno. Kako pisac kaže, "ne dozvolimo da istina upropasti dobru priču".

Najpoznatija naša urbana legenda ona je o šamaru koji je Mussoliniju pred kazalištem opalio nepoznati Puležan. Danas mnogi dvoje u nju, ali priča je dobra. Ne inzistirajmo na istini, ta se povijesna patka ionako poteže samo za zabavu. Urbane se legende ne propitkuju ako nisu društveno opasne. Jer i te priče više govore o sredini u kojoj se pričaju, a manje o samom događaju.

U šamar je sumnjala i nona Maria, ali ne i da je jedna Puležanka Mussolinija s fašističkim fesom pitala kakva mu je to ružna kapa. Odgovorio joj je da je to kapa od "pelle di mona", na što mu je naša ženska uzvratila da mu dobro stoji na "testa di cazzo".

Slušam i penzionere, uljanikovce, da je kod spajanja trupova brodova za Bergesena u utrobi tankera ostala zatočena bar tona cipala. I da su ljeti morali raditi drugu i treću smjenu, a bili su mladi i željni večernjeg provoda. U 23 sata, kao na dogovor, svi su počeli lupati batima po limu i nadglasali filmsku projekciju u Areni. Sutra je ukinuta druga i treća smjena. Stvarno? Ma nije ni važno!

Povezane vijesti

• Od šanka do šanka, od marende do večere
• Siluj me nježno
• Lokacija klizališta neshvatljivo dobra