Što je zajedničko pulskim kavanama i restoranima Brionka, Učka, Labinka, Sunce, Ekec, Narodni, Gorica…? Nazivnik koji ih povezuje je pulski slikar i boem nad boemima Petar Demir. U njima je ostalim gostima pokazivao svoje slike, pjevao pjesmice i recitirao antologijske stihove te nalakćen zagrijavao hladne površine šankova. Prepričao nam je Demirov poznanik, u povodu nedavne slikareve godišnjice smrti, kako je išao njegov rutinirani hod gradom, od kavane do kavane, rutiniran koliko kod umjetnika potpuno slobodnog duha rutine može biti.
Bilo je to važno jer tko je želio naručiti sliku (u pravilu Arene) ili poslušati neku Demirovu pikarsku zgodu iz lutalačkih dana trebao je znati u kojem će ga kafiću, bistrou ili konobi u koje doba dana zateći i počastiti. U svoj stan u Nazorovoj primao je, kako kažu, samo rijetke.
Spominje taj Demirov poznanik i ostale ugostiteljske objekte na njegovom putu, poput Zelenog raja, Sunca, Bijelog, Sidra… Svi oni, i mnogi drugi, imaju još jedan zajednički nazivnik - više ne postoje! Od brojnih lokala iz nedavno objavljene priče o Demiru, danas egzistiraju tek Vodnjanka i Dva ferala te kafić u Pattinaggiu. Nema više brojnih kultnih mjesta kao što nema odavno ni Demira pa kako onda mlađima dočarati Demirov duh i duh proteklih desetljeća Pule. Ne bi li mladima nazivi Sidro, Narodni i Ekec danas mogli zvučati toliko daleko kao neki pojmovi iz osnova marksizma i teorije i prakse samoupravnog socijalizma?
Mnogih dobrih restorana, lokala, oštarija, konoba, tratorija, kafana, birceva, bistroa danas se i rijetki tek sjećaju. Ma kako se zvao onaj restoran s dobrim rižotima na Korzu kod Puljanke? Da, Istra mu je bilo ime. Ni Pjero više ne radi. Nema ni Poreča ni ABC-a ni Ćapalije. A tko još pamti Hram? Ili Crnog mačka? I Mađara već godinama nema, odnedavno je zatvoren i Alkar. Znate gdje je bio restoran Varaždin? A Mirnin restoran s friganim morskim poslasticama? Samo nastavite niz… Ovo je zadana forma i ne trpi onoliko novinskih redaka koliko bi ih bivši gradski lokali zaslužili.