Zelenilo, ljepši okoliš. Za tijelo i dušu, za zdravlje. A ako u to ulaze i uspomene na određene predjele - tim bolje. Pogotovo za one u nekim godinama. Kakve su to »neke« godine? Nebitno, bitnije su, ponekad, a i ne samo ponekad, uspomene na neke dijelove grada koji su se uzročno-posljedično, promijenili kroz godine, poprimili drukčiju vizuru, specifičnost.

Puno se govori, ističe, svaka akcija oplemljenjivanja okoliša je posebno naglašena, što je, dakako hvalevrijedno, posebice poradi didaktičke komponente uključivanja najmlađih, no ne toliko godina unazad, cijela je Pula bila okružena vrtovima i zelenilom u puno većoj mjeri nego danas.

Danas se puno govori o urbanim vrtovima, kišnim, o dolini žuljeva, kao i o gradnji raznih naselja s apartmanima za one dubljeg (ili dubokog?) džepa na mjestima šumovitih ili livadnih predjela. No, to je druga tema. Sjetimo se ovom prigodom, nekih livada, šuma, vrtova (to ne vrijedi za one najmlađe), koji su tvorili (urbanu?) ili ruralno tkivo grada. Predio gdje se danas nalazi Trg kralja Tomislava, koje novo ruho ima tek nepunih osam godina i gdje se nalazi Dom sportova »Mate Parlov«, zatim Gradski bazeni »Dino Makovac« Pula, Uljanikov stadion, sve negdje do škole Stoja, sve su tu nekada bili vrtovi, manji ili veći, kroz godine raznih namjena i naziva, tkivo toga kraja, mijenjali su se kako se mijenjao i kvart i dobivao nove sadržaje i kako je grad, po broju stanovnika i rastao. Sisplac, dio gdje su stambene zgrade, višekatnice, bio je velika livada, gdje su nerijetko vodili za rekreativne aktivnosti učenike iz obližnjih škola i polaznike vrtića.

U tim vrtovima je bilo puno grmlja divljih kupina, neusporedivo slasnijih i ukusnijih od onih kupovnih (ili je to poput Proustovih reminiscencija o madeleinama i čaju, te sve postaje odmah slasnije), zelene oaze, koje možda i nisu bile oaze, ali su bile predivan okoliš za odrastanje za mnoge generacije, u prirodi, zdravom ambijentu, uz zdrave proizvode »izravno sa stabla« bez posebnih bio i eko deklaracija, kada je djecu trebalo špotati da se vrate kući manje-više prije mraka, a ne tjerati ih da se maknu s tih uređaja, dok su šjorice veselo čavrljale sjedeći ispred kuća i zgrada. Retro? Pluskvamperfekt? Utopistički? Rekao bi netko i povratak u budućnost umjesto u prošlost. Neka je zelenila, zdravlja i veselja. Slijedeći Rousseauov imperativ »Natrag prirodi«.

Povezane vijesti

• Defile po Giardinima, školski sendvič i pokretne stepenice
• Avionske priče. O sarmi i kajmaku. Možda
• Kako je ružičasta ljepotica trebala biti gradski šoping centar