DANI SERGIA ENDRIGA: Endrigove pjesme bile su u pravom smislu riječi ispovijesti

Dani Sergia Endriga u čast velikom pulskom kantautoru otvoreni su sinoć u sjedištu pulske Zajednice Talijana - Circolu. Manifestacija će kulminirati u nedjelju u 20 sati koncertom u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, gdje će na besplatnom koncertu slavni pijanist Matija Dedić izvoditi pjesme Sergia Endriga koje je snimio na netom objavljenom CD-u.

Život ispričan kroz glazbu

Program je otvoren sinoć okruglim stolom na kojem se o kantautoru i pjesniku Sergiu Endrigu (Pula, 15. lipnja 1933. – Rim, 7. rujna 2005.), razgovaralo uz podsjećanje na projekt "1947". Uz moderiranje predsjednice Zajednice Talijana Pula Tamare Brussich govorili su glazbeni producent Edi Cukerić, novinari Carla Rotta i Andrea Effe te glazbenik i etnomuzikolog Dario Marušić. Neki od njih su imali priliku upoznati Endriga, neki nisu, ali na sve njih on je ostavio dojam kao osoba, a posebice svojim pjesmama kojima se proslavio u Italiji, ali i u cijelom svijetu.

Endrigova priča, to je poznato, nije priča samo glazbenika, nego i prognanika koji je Pulu napustio u turbulentnom vremenu nakon Drugog svjetskog rata. To ga je obilježilo, ali kao što je primijetio Effe, Endrigo nikada nije zbog toga osjećao ljutnju već se rado vraćao u svoj rodni grad. Effe, koji je Endriga upoznao radeći na Radiju Kopar, je kazao da je imao nevjerojatan smisao za humor, volio se smijati i šaliti.

- Glazba je bila prilika da Endrigo ispriča svoj život, kaže Effe.

Carla Rotta, novinarka i urednica lista La voce del popolo, bavila se njegovim pjesmama, primijetivši da se Endrigo 1950-ih, u vrijeme ekonomskog napretka u Italiji zapravo bavio pjesmama o tuzi, o duši.

- Njegove pjesme bile su u pravom smislu riječi ispovijesti. Bio je dubok i direktan, jednostavan ali ne i banalan, smatra Rotta koja se pozabavila nekim njegovim pjesmama poput slavne "Arca di Noe" u kojoj Endrigo šalje ekološku poruku i to još 1970., više od 50 godina unatrag, a ta je pjesma poput "1947" u kojoj govori o svom izgnanstvu, želji da ima stalan dom, jedno mjesto boravka, aktualna je i danas. Kada se radi o njegovim ljubavnim pjesmama Rotta kao svoju najdražu ističe "Io che amo solo te".

Dario Marušić prvi dodir s Endrigovom glazbom imao je gledajući njegove nastupe koje je prenosila televizija s festivala u San Remu te ga se dojmio njegov način interpretacije.

Dokument jednog vremena

Edi Cukerić je uz Mauricija Ferlina prije više od deset godina pokrenuo glazbeni projekt "1947" koji je rezultirao dvostrukim CD-om ovjenčanim Porinom. On je kazao da je prošao kroz tri faze svog upoznavanja s Endrigom. Prvo je u upoznao Endrigovo stvaralaštvo putem njegovih glazbenih albuma za djecu, druga faza počela je Endrigovim koncertom u pulskom Istarskom narodnom kazalištu 1990. godine, a treća kada je želio snimiti album na kojem bi Endrigo pjevao s pulskim glazbenicima. Cukerić je imao prilike s cijenjenim glazbenikom pričati telefonski, nažalost, slavni je kantautor preminuo te se originalni projekt nije mogao realizirati, ali zato je snimljen album "1947" s obradama Endrigovih skladbi i na njemu se ujedinila kompletna kulturna, ne samo glazbena, scena Pule.

Spomenuti Endrigov koncert održan 1990. u INK-u je važan, a film koji je Igor Galo s jednom kamerom snimio na tom događaju prikazan je premijerno jučer prijepodne u Circolu. U nekih pola sata vidi se i čuje jedan jako dobro raspoloženi Endrigo na pozornici pred publikom u svom rodnom gradu, publikom koja ga podržava, a on joj uzvraća zadovoljnim smiješkom i svojim legendarnim pjesmama, a u jednom trenutku na sceni mu se pridružuje i slavni Arsen Dedić, njegov veliki prijatelj.

Nakon projekcije Igor Galo opisao je ovaj film kao dokument jednog vremena, a istaknuo je Endrigovu skromnost, ali i samozatajnost i tajnovitost kojima je odisao.

Predstavljen je i CD "Matija Dedić plays Sergio Endrigo" s kojeg će se pjesme moći čuti uživo u ponedjeljak u 20 sati u INK-u. Poznati pijanist Matija Dedić je prisustvovao projekciji Galovog filma i taj je film prvi put vidio te nije krio svoje oduševljenje njime.

Što se tiče CD-a koji je upravo izašao iz tiska, kazao je da je sve počelo pozivom Edija Cukerića da snimi Endrigove pjesme. Dedić je rado pristao budući da je njegov otac Arsen smatrao Endriga ne samo za prijatelja, već za brata, a zadnji put su ga vidjeli 2004.

- Uzbuđen sam zbog koncerta, kazao je Matija Dedić koji je CD snimao upravo u INK-u, a za večeras je najavio i specijalnu gošću iznenađenja.

Edi Cukerić rekao je da mu je bilo zadovoljstvo biti dio tima koji je realizirao CD "Matija Dedić plays Sergio Endrigo" a u kojem su još bili i Branko Crnogorčić, Bruno Legović i Matko Plovanić koji je osmislio omot još prije nego što je čuo snimke, a kratku posvetu napisala je i Endrigova kćerka Claudia Endrigo. I on je pozvao sve prisutne da dođu u INK-u vidjeti jedan drugačiji, minimalistički pristup Endrigovim pjesmama, a sada mu je važno da CD nađe distribucijske kanale prema Italiji. Osim toga, valja istaknuti i Stefana Amerija u čijem je studiju u Udinama album miksan i masteriran.

Na kraju jučerašnje prezentacije svirao je trio kojeg su činili Riccardo Bosazzi, Valter Milovan i Vedran Grubić. Osim što su izveli tri Endrigove pjesme, prisjetili su se i nedavno preminulog Vita Dundare koji ih je upoznao s Endrigovom glazbom i s kojim su neki od njih više puta nastupali.