To su dečki, aranžeri, tu je dosta posla napravljeno, bilo bi glupo pustiti da sve nestane, nedugo mi je nakon prvog nastupa JazzIstra Orchestra u travnju 2014. rekao voditelj sastava Branko Sterpin. Deset godina (i nešto sitno) kasnije JazzIstra nije nestala, drži se i dalje na okupu, u promjenjivoj postavi, ali uvijek aktivna i entuzijastična što se vidjelo i na nedjeljnom obljetničkom nastupu u La Resistanceu.

Oriđiđi

Imali su iz čega u nedjelju navečer sastavljati repertoar, čini mi se da je ovo bio i njihov najduži nastup do sada, s nekih 13 numera složenih tako da predstave najvažnije trenutke prvog desetljeća sastava koji je kroz jazz promovirao Istru. Jazz i Istra u nazivu nisu odabrani samo radi forme, reklame ili zato što dobro zvuče, dečki i cure su zbilja predstavljali istarske izvođače, aranžirajući poznate skladbe i pokazujući da je jazz, sam ili u diskretnoj kombinaciji s drugim pravcima, poput fino prekrojenog odijela koje može istaknuti ono najbolje.

Sastav danas čine Luka Vrbanec, Sonja Domitrović, Aldo Foško, Zoran Vujić, Jurica Prodan - saksofoni, Roberto Bernaca, Alen Bernobić, Robert Mikuljan, Branko Sterpin – trube, Max Ravanello, Luka Žužić, Gianluka Antonini – tromboni, Zoran Majstorović – gitara, Carlos Fagin, Andrea Rojnić – klavijature, Vedran Ružić – kontrabas, električni bas i Adriano Bernobić - bubnjevi.

Pojačani vokalnim solisticama Albom Nacinovich i Barbarom Munjas preksinoć su prošli sve najvažnije dijelove desetgodišnjeg puta počevši od spomenutog premijernog koncerta 2014. u Istarskom narodnom kazalištu gdje im je gošća bila Tamara Obrovac. Od uvodne "Sette passi" u aranžmanu Mirona Hausera došli su na Tamarinu "Predi, šći moja" u ranžmanu Luke Žužića, na kojoj je svoje vokalne sposobnosti pokazala Nacinovich koja će pak kasnije zabljesnuti u jednoj od najefektnijih izvedbi večeri.

Barbara Munjas zamijenila je preksinoć Ervina Baučića koji je 2016. preuzeo mikrofon kako bi interpretirao pjesme Atomskog skloništa. Koja je to noć tada bila.

Koncert se trebao održati na Kaštelu, ali je zbog nevremena u zadnji čas prebačen u Zeppelin na Zlatnim stijenama i dok je kiša nošena vjetrom lijevala kao iz kabla, praćena sijevanjem i grmljavinom. Preksinoć je noć bila mirna, a Barbara je dobro izvela "Djevojku broj 8" u aranžmanu Uglješe Novakovića i uvijek potresnu "Umro je najveći mrav" koju je aranžirao Sterpin.

Nisu ovi glazbenici svih ovih godina izvodili samo obrade, pa su 2018. pokazali da znaju oni i "Oriđiđi". Tako su nazvali koncert svojih autorskih skladbi koji se održavao dok se najavljivalo gašenje Brodogradilišta Uljanik kojem su posvetili skladbu "Oj, junače, Uljaniče" koju smo čuli u nedjelju, također u Sterpinovom aranžmanu.

Bila je tu i "Oro machno" Zorana Majstorovića, vrsnog gitariste s kojim su snimili i album "Musical migrations", ili pak "Tanac z triljun" Vedrana Ružića (arr. Aldo Foško), njihovog basiste čiju smo skladbu preksinoć premijerno čuli u Puli. Zato smo 2021. bili na koncertu ispred Arheološkog muzeja Istre gdje im se kao gost sa svojim skladbama pridružio cijenjeni rovinjski klavirist Kristian Terzić, a na tu večer podsjetila nas je njegova skladba "Perception" (arr. Bruno Biščan).

Ipak, najbolje funkcioniraju najpoznatije stvari, pa još ako su od nekog pulskog poznatog autora, recimo Francija Blaškovića, ne može se promašiti. Nacinovich je u kratkom bloku zagrijala publiku s "Mens sana in malvasia istriana" (arr. Robert Mikuljan) da bi onda pozvala publiku da joj se pridruži u jednoj i jedinoj "Addio Pola" koju je aranžirao Žužić.

Ne treba Pula himnu, ovo je himna, u kojoj god verziji da se izvodi ostaje grandiozna premda malo, ne znam kako da to kažem, "prljava", prizemna, ali uzdignuta. Svi ti elementi osjećaju se i ovoj verziji zahvaljujući vrsnim instrumentalistima i više nego nadahnutoj Albi koja svoj entuzijazam uspijeva prenijeti na publiku.

Samo se prepustiti

Za kraj, ne "addio" nego "baj" i "ciao". Ukratko, KUD Idijoti i glazba legendarnih Puljana koja je u jazz verziji premijerno izvedena 2022. upravo u La Resistanceu s Barbarom Munjas, a sada je zatvorila koncert. "Baj baj bejbe" koju je aranžirao Majstorović i "Za tebe" u Hauserovom aranžmanu priveli su koncert finišu, no kao šlag na tortu stigla je pjesma za koju je Sterpin rekao da je svi znaju - "O bella ciao" za čiji je aranžman zaslužan Max Ravanello i na kojoj su vokale preksinoć udružile dvije mlade pjevačice. I tu ne treba reći ništa, samo se prepustiti čistoj energiji izvedbe kompletnog sastava.

Na kraju zadovoljna je publika koja ni ovaj put nije iznevjerila, došavši podržati glazbenike koji u ovome i dalje uživaju i pokazuju svoj talent u kombinaciji s upornošću. Skoro 11 godina je tu i priča se nastavlja, vidjet ćemo još u kojem smjeru, ali vidimo se i slušamo opet, na ovom ili nekom drugom mjestu u Puli, na idućem jubileju.

Povezane vijesti

• Uživanje u jazzu pred prijeteću oluju
• Jazz koncert u srijedu u rock baru Mimoza
• JAZZ U MIMOZI: Koncertna večer jazz klasika u izvedbi virtuoza