Nije ni zdravo ono što je nekada bilo. I dok je nekada, dječjim poimanjem okusa koje se nerijetko nastavljalo u odrasloj dobi, zdravo bilo neukusno, danas je priča kudikamo drugačija. Zdravo ne samo da je ukusno već je i oku ugodno.

Slatko, pa još i zdravo. Pa ljudi moji, je li to moguće?, sigurno bi uzviknuo legendarni Mladen Delić da je imao prilike probati sirove slastice Puljanke Aleksandre Paolasini. Puljanima je to moguće zahvaljujući životnom i prehrambenom odabiru produhovljene žene koja je prije 10-ak godina odlučila promijeniti pristup hrani, a time se, veli ona dok guštamo u ružičastom komadu torte ukrašenom ružama (napravljena je od bijele čokolade i maline s podlogom od indijskih oraha, kokos čipsa te dvije-tri datulje, esencijalnim uljima od limuna te prahom egzotične pink pitaye za boju), promijenio i njezin pristup životu. 

Šarmantna "Pikuleca"

Aleksandra je veganka, bavi se yogom, meditira i okrenuta je što zdravijem načinu života. Kolači su njezina strast koja drugima nakon prvog zalogaja postaje slast.

"Filozofija raw fooda je jesti što manje obrađenu ili potpuno neprocesuiranu svježu organsku hranu kako bi tijelo dobilo što više hranjivih sastojaka", objašnjava. Polemika ima uvijek. Oni koji se smatraju gurmanima često pate od predrasude da raw food ne može biti ukusan, uglavnom zato jer se pod tim pojmom nerijetko prodaje hrana koja prije treba zadovoljiti moralnu potrebu "ispravnog jedenja" nego hedonističku potrebu za ukusima. Sve dok ne okusite Aleksandrine sirove slastice - izgledom i okusom poput onih najfinijih u pariškim slastičarnicama, ali ove u svijetu bez šećera, aditiva, brašna i visokih temperatura.

Sve je krenulo promjenom stila života. Aleksandra je prije nekoliko godina, kada je sirova hrana u nas još bila u povojima i nakon prestanka rada u trgovini zdrave hrane u kojoj je otkrila čari raw fooda, odlučila Puljanima približiti ovaj sve popularniji način prehrane. "Što god se u životu desi, dogodilo se za tvoje bolje sutra. Tako je moj otkaz bio put k osamostaljenju", prisjeća se. U centru je bila otvorila šarmantnu "Pikulecu". Radila je sezonski. Turisti su voljeli sirovo, a domaći su sramežljivo ulazili na mala vrata. Već su se tada njezine torte isticale u ponudi. Jedna feta je dovoljna. Jer sirovo ne samo što je zdravo, već je i zasitno kada gluten zamjene datulje, bademi, lješnjaci - prava slasna bomba.

I onda se prije godinu dana dogodilo novo normalno u kojem smo se zatvoreni u četiri zida vratili u kuhinje i počeli peći kolače i mijesiti tijesta. U njezinoj kuhinji to nije bio slučaj jer se hrana termički ne obrađuje pa je pećnica nepotrebna, već je dovoljno uložiti u dobar blender, sokovnik i dehidrator. Aleksandra nije bila od onih koja je stvarala zalihe kvasca i brašna u lockdownu. Njoj su bili dovoljni bademi, datulje i ostale zdrave namirnice s kojima je počela eksperimentirati u kuhinji. Torte i kolači bili su terapija. Kako ih nije mogla podijeliti s dragim ljudima uživo, počela ih je dijeliti virtualno tako što je njihove fotografije stavljala na društvene mreže. Krug ljubitelja počeo se širiti. Usputni virtualni prolaznici željeli su isprobati njezine raw food slastice. I tako je sve više počela raditi. Spravlja torte i kolače za rođendane, proslave i cateringe. Zovu je iz Ljubljane, Osijeka, Varaždina, stoga je u fazi otvaranja obrta. Želi raw slastice proširiti kao dio turističke ponude. Jer sve se više ljudi okreće takvoj hrani. 

Esencijalna ulja

"Kada sam imala 'Pikulecu', turisti su mi se zahvaljivali i uzimali zalihe. Kako nam je naglasak na turizmu, bilo bi lijepo da ljudi mogu i nešto drugačije pojesti u gradu. Em je lijepo, em je zdravo, em je nešto novo. Voljela bih da mogu negdje ponuditi sirove slastice pa da ljudi imaju prilike uživati u njima", kaže Aleksandra.

U razgovoru nam pažnju odvlači sirovi tart od mente. Uzeti još jedan ili ne?

Zanimljivo je da Aleksandra, dok nije promijenila način prehrane, uopće nije pekla kolače, a ne peče ih ni sada jer se sirove slastice termički ne obrađuju. Koristi esencijalna ulja i supernamirnice te gleda da je sve organski. "Kolači se isključivo pripremaju od orašastih plodova - kore od indijskih oraha, badema, lješnjaka, suhog duda, kokosovog čipsa i datulja. Kreme su uvijek napravljene od indijskih oraha te se može dodavati avokado i voće. Zadnjih godinu dana koristim i esencijalna ulja koja se mogu koristiti i u kulinarstvu te s njima oplemenjujem okuse mentom, narančom, limunom i limetom. Puno koristim i supernamirnice (superfood). Boje dobivam zelenom i plavom spirulinom, ciklom, kurkumom, pink pythajom… I da, začini su mi jako bitni - kardamom, klinčić, kurkuma, anis, cimet, kumin. Bez njih ne mogu", otkriva nam bazu privlačnih slastica.

Koristi i kokosovo ulje, kokosov maslac, kokosovo vrhnje i kakao maslac, čime obogaćuje okuse. Od sladila tu su agavin i javorov sirup te ponekad i kokosov šećer. Gleda da koristi domaće namirnice iz OPG-ova, koliko je to moguće. "Domaći su bademi, lješnjaci, borovnice, jagode, ali ne može biti indijski orah ili avokado", komentira.

Gotovo je nevjerojatno kako prirodnim namirnicama postiže boje koje se na tržištu postižu umjetnim sirovinama. Tako sirovi cheescake s borovnicom izgleda kao pravi, a sir ostaje samo u engleskom nazivu, dok je kolač napravljen od indijskih oraha, limunovog soka, organske limunove korice i, naravno, borovnice. 

Puno strasti

Ne škrtari na količini i kvaliteti namirnica što je ključ punog okusa. I nju kao i sve slastičare pitamo bez čega ne može u kuhinji kada su kolači u pitanju. Ponajbolji hrvatski slastičari - u Istri je to Robert Perić, a na hrvatskoj razini Petra Jelenić - na to su pitanje odgovorili - vaga. Aleksandra pak odgovara da ne može bez strasti i kreativnosti, a mi dodajemo - i blendera.

"Bez blendera i multipraktika, te sokovnika ne može se ništa, ali isto tako važnu ulogu igraju i emocije. Mislim da kada čovjek promijeni prehranu rađa se suosjećanje, samilost prema drugim bićima te poprima energiju u kojoj se stvara neka druga kreativnost i iz toga nešto pametno izađe vani", veli Aleksandra.

Dok spravlja kolače sluša duhovnu glazbu, nakon toga se opušta meditacijom i sviranjem. "U tim tortama ima i yoge, meditacije, kirtana i bhajana. Iz mira se rađaju te ideje", otkriva. Kreativnost, veli, dolazi s radom, iskustvom i mirom tako da više ni recepte ne gleda, već radi odoka, s puno strasti. Ona je kao neka kulinarska - jedi, moli, voli!