Svi mi, više ili manje, smatramo da smo gurmani. O hrani pričamo, s hranom eksperimentiramo, pa se čak i natječemo. A kako ne jedemo isključivo jela pripravljena u svojoj kuhinji, vrlo nam je važno, kada jedemo izvan svog doma, da to bude kvalitetno i pristupačno našim mogućnostima. U konačnici, da se toj vanjskoj kuhinji i ponovno vratimo, ukoliko nam se svidi.

Uvijek nas živo zanima što se to u našem gradu nudi, za dane kada nam se ne da kuhati. A posebno nam je drago kada se otvori novi ugostiteljski objekt koji vode domaće snage, s ponudom koja, doduše, nije autohtona, ali se odavno udomaćila. Malo tko ne voli ćevape, a odnedavno se u Puli pripremaju u novom, neobičnom obliku - pločici, koja je posebna i po svojoj teksturi, kako su nam zorno objasnili naši domaćini.

U samom centru grada, čim izađete iz zgrade tržnice, u jednom od paviljona smjestio se novi ugostiteljski objekt zanimljivog naziva - Pločica. Zašto ovaj naziv i što to još posebno možemo doživjeti od ćevapčića, a da već nismo, provjerili smo s bračnim parom, Mersimom Halilovićem i Snježanom Filiplić. Upustili su se u avanturu i pokrenuli novi posao s ponudom koje dosad nije bilo u našem gradu. Iznenadili su se da smo ih već otkrili i posjetili jer se tek uhodavaju i mnogi naši sugrađani još ne znaju za njih. Ali, brzo su se snašli i uz osmijeh i vidno zadovoljstvo, vrlo rado podijelili svoju poslovnu i gastro priču.

- Godine 2019. bili smo na području Bosanske Gradiške i, naravno, jeli ćevape. Toliko ukusne, toliko lagane i dobre ćevape, nisam u životu jeo. Kako sam tamo često jeo, prišao mi je vlasnik koji nas je pozvao da nas počasti i rodilo se prijateljstvo. Cijelo to vrijeme komentirali smo međusobno, supruga i ja, da bi bilo super ponuditi takve ćevape u Puli, da bi bili odlično prihvaćeni. Korona koja je uslijedila nakon toga, utjecala je na moj posao u turizmu. Preživjeli smo nekako te dvije godine, a radio sam za jednu agenciju iz Dubrovnika za regiju Istre i Kvarnera, fantastičan posao s uljarima, tartufarima, vinarima i maslinarima. Tada smo već počeli razmišljati o ovom poslu, upoznali smo se s mesarom, sa svim tim ljudima koji rade u restoranu. Odlazio sam učiti recepturu, radio i sam u restoranu, a nakon toga vratili smo se u Pulu sa željom da krenemo s poslom. Dugo smo se mučili s pronalaskom adekvatnog prostora, a tada je Tržnica Pula objavila natječaj, oduševili smo se lokacijom koju smatramo trbuhom grada i na kraju prostor i dobili. Uz pomoć prijatelja za mjesec dana smo od zapuštenog prostora napravili ovaj koji vidite danas, ugodan i lijep, urbani objekt, govori Mersim.

Želja im je bila da prostor bude uređen minimalistički, s mjerom, nadovezuje se njegova supruga Snježana. Na pročelju ovog simpatičnog lokala nećete vidjeti velike slike "zvijezde" njihove ponude - ćevapa. Krenuli su pomalo, poplaćali sve obaveze i prvog mjeseca nije im ostalo ništa, a što su, kako nam vele, i pretpostavljali da će biti na samom početku. Ali ono što je nekad bila samo ideja, sad je postala njihova stvarnost.

- Jedan nam je gospodin uputio kompliment rekavši da je u našoj ponudi riječ o "evoluciji" ćevapa. Posljednjih desetak dana baš osjećamo da promet ide. Trenutno radimo dvokratno, od 10 do 16 te od 18 do 21 sat, ali još ispipavamo teren i situaciju, pojašnjava nam Snježana trenutnu dinamiku.

Neobično je, posebno usred ljeta i špice sezone, to što im prioritet, otkrivaju nam, nisu turisti, već im je cilj naš domaći čovjek, ljudi s tržnice - Puležani. A oni im već sada čine 95 posto gostiju.

- Jedan naš sugrađanin je šest dana za redom dolazio, to je nama fantastično, vidno zadovoljan prepričava nam Mersim, dok Snježana ističe da im je posebno drago što su im počeli dolaziti umirovljenici. "Recimo, ima puno naših nonica koje imaju naviku nalaziti se jednom tjedno sa svojim prijateljicama na kavi. Sad su malo-pomalo počele dolaziti i kod nas. Razmišljamo da uvedemo nekakav 'penzić dan' pa smo ih pitali kada bi im odgovarao. Mislimo da će to biti negdje oko 15. u mjesecu kad ćemo pripremati neke prikladne porcije za njih, a svakako ćemo im izaći ususret i s glazbom. Već su nam rekli da je njihov izbor "Split '84.", s puno simpatija i osmijehom priča Snježana.

Nego, vratimo se mi ćevapu i saznajmo čim više o ovome u obliku pločice.

- Tajna je u tome da od komada mesa koji dobijemo, otkad ga krenemo rezati, začinjavati, mljeti pa do trenutka konzumacije, minimalno prođe 65 sati. To je vrijeme u kojem meso odležava. Mi ne kupujemo samljeveno meso, sve radimo sami. Začini su prirodni, nema nikakvih pojačivača, nema soje i sve se radi s čistim prvoklasnim hrvatskim mesom. Sami smo kontaktirali ljude od kojih ga uzimamo, jer kao i kod svega, najvažnija je sirovina s kojom radite. Ako imate dobru sirovinu, možete napraviti i dobar proizvod. Temeljac se kuha 12 sati, bez aditiva i kocke. U njega ide sol, papar u zrnu, zapečeni luk, korjenasto povrće. Lepinju nam radi jedna pekara iz Pule, luk je s naše pulske tržnice, vrhunski domaći, imamo top makedonski ajvar koji kupujemo isključivo od dobavljača u Zagrebu, kojeg nema drugdje po trgovinama, te vrhunski kajmak koji plaćamo poprilično, a koliko je meni poznato, nitko ga više u Istri nema u ponudi. Kako smo uveli i tu "zdravu porciju", u nju stavljamo zelenu salatu, kupus, mrkvu, a koristit ćemo sezonsko povrće. Sve to, naravno, uz vrhunsko istarsko maslinovo ulje i vrhunski ocat s Mljeta, nabraja nam Mersim.

Porciju ćevapa serviraju u craft ambalaži, uz dodatak male plastične posudice za ajvar i kajmak.

Sve su uložili u jedan proizvod - u ćevap. Rade nešto drugačije, u moru današnje ponude prihvatili su izazov i vjeruju da imaju budućnost. Drže se realnih cijena, kako bi bili dostupni svima. Na jesen, kada krene škola, voljeli bi da to bude prihvatljivo i djeci - školarcima. Naravno, u budućnosti misle razvijati posao, da u ponudi ne budu samo ćevapi, a planiraju nešto i za vegetarijance. Vjeruju da ima puno prostora za razvoj.

- Ja radim za slavu, a moja supruga za novac, šali se Mersim. Tako su se, veli nam, podijelili i misle da je to dobra kombinacija. Klimajući glavom i uz osmijeh, slaže se s njim i supruga. Za sada rade sami, a hoće li to tako ostati u budućnosti, ovisi o poslu.

Sve obavljaju u malom prostoru od osam kvadrata, uz natkrivenu terasu, ali osmijeh im ni jednog trenutka ne silazi s lica. Entuzijazma im, čini se, nimalo ne nedostaje, a koliko su uspjeli u svojoj prvotnoj ideji i je li ovo nešto što do sada niste probali, a mi smo se uvjerili da jest, procijenit ćete ako posjetite "Pločicu".

- Volio bih da u ovom dijelu gradu vidim više naših ljudi, a imamo ideju i dogovaramo sa susjedima na Tržnici da zajednički druge godine ponudimo nešto više kako bismo pokazali da i uz tržnicu grad živi, zaključuje Mersim Halilović.

Povezane vijesti

• Milanović: Ni dragi Bog ne zna zašto je stala izgradnja Opće bolnice
• Nakić: Bolnica se gradi, Milanovićeva izjava je izmišljotina
• Na tržnici buzara od 120 kilograma pedoća