Taj slovenski službeni stav definitivno nije fer. Zašto ne bismo i mi i oni imali teran? Zašto oni preko terana liječe kompleks manjeg naroda? Koji je problem da sjednemo i dogovorimo se? Pa ljudi piju vino, ne piju zemlju", s još uvijek zamjetnim ogorčenjem prisjeća se Oliver Arman još uvijek rigidnog slovenskog stava prema našem teranu

Vinarija Franc Arman iz sela Narduči pokraj Vižinade jedna je od onih koje su prije četvrt stoljeća pokrenule istarsku vinsku revoluciju, i kroz cijelo to vrijeme ova je vinarija protagonist nekoliko važnih preokreta u suvremenom istarskom vinarstvu. Jedan od najvažnijih i svakako najtužnijih i najapsurdnijih događaja u novijoj vinarskoj povijesti Istre zbio se 2013. godine kada je Slovenija najprije kod sebe, a zatim i u cijeloj europskoj uniji, ishodila zabranu korištenja naziva teran za vina proizvedena izvan Slovenije, a cijela ta nesretna afera započela je kada je u Mercatoru u Ljubljani slovenska inspekcija naredila uklanjanje s polica terana dviju istarskih vinarija: Franca Armana i Franca Cattunara.

Tri generacije

- Teran nama znači jako puno, to je naš zaštitni znak, upravo smo mi 2000. godine prvi počeli barikirati teran u Istri, to je naša tvrdo ukorijenjena klasika. Većina ljubitelja terana je ovu sortu upoznala baš preko našega terana, i mnogi koji kušaju druge terane ponovno se vraćaju našemu, pitajući se zašto je Armanov teran baš takav. Kad su Slovenci zabranili naš teran jako sam se razljutio, od tada iz protesta ne idem niti na jedan slovenski sajam, ali Slovenci i dalje dolaze u našu vinariju i kupuju naš teran, i s njima se vrlo srdačno zafrkavamo na tu temu. Taj njihov službeni stav definitivno nije fer, zašto ne bismo i mi i oni imali teran, zašto oni preko terana liječe kompleks manjeg naroda? Koji je problem da sjednemo i dogovorimo se? Pa ljudi piju vino, ne piju zemlju", s još uvijek zamjetnim ogorčenjem prisjeća se Oliver Arman tih napetih godina, i još uvijek rigidnog slovenskog stava prema našem teranu. Od te zabrane vinarija Franc Arman više niti ne izvozi vina u Sloveniju, iako bi, da netko pita, ponovno izvozio, kaže nam Oliver Arman, danas u ovoj vinariji zadužen za podrum, prodaju, marketing i izvoz, dok je njegov otac Franc, koji je sa svojim ocem Eduardom 1997. godine utemeljio modernu obiteljsku vinariju, danas više zadužen za vinograd.

Tada, prije 23 godine, Franc i Eduardo Arman počeli su sa svega tri hektara obiteljskog vinograda u kome su rasli samo malvazija i teran, te nešto malo borgonje. Danas vinarija Franc Arman raspolaže s 19,6 hektara vlastitih vinograda, a grožđe dobiva iz još deset hektara kooperantskih vinograda. Povećao se u njihovim vinogradima i broj sorti: uz nezaobilazne malvaziju i teran tu su još cabernet franc, merlot, chardonnay, pinot sivi, muškat žuti i bijeli, sauvignon blanc, cabernet sauvignon, petit verdot i syrah. Godišnje vinarija Franc Arman proizvede 100.000 butelja vina u 12 etiketa. To su pjenušac od malvazije Perla bianca, svježa malvazija, odležana malvazija Classic, svježi sauvignon blanc, chardonnay i sivi pinot, poluslatka kupaža bijelog i žutog muškata Dolceto, rose kupaža terana i cabernet franca, teran, teran barrique, cabernet franc i merlot Superior.

Zanimljiv odnos prema svojim vinima ima Oliver Arman. On neće reći da su mu sva vina podjednako draga, već će lijepo razlučiti da je teran svakako ponos ove vinarije, da je njemu međutim najdraže vino odležana malvazija Classic, a da najviše voli piti cabernet franc. I sve to ima svoje "zašto". Odležana malvazija Classic je prvo vino koje je on kreirao otkako se pridružio ocu u vinarskome poslu. Bilo je to 2003. godine, kada je malvaziju prvi puta spremio u bačvu od akacije, ali je u toj prvoj godini agresivno akacijino drvo potpuno prevladalo nad vinom, pa je od sljedeće godine nadalje recept promijenjen. Malvazija Classic se od tada priprema uz fermentaciju s maceracijom bez dodanih sulfita u velikoj drvenoj bačvi od 1.500 litara, a nakon devet mjeseci vino se skida s taloga i vraća u bačvu na još četiri mjeseca.

Običan i poseban

Teran je u vinariji Arman ne samo vino, već čitava priča razvijena do detalja koji zajedno tvore gotovo mističnu tajnu i uz puki recept otkrivaju istinsku posvećenost ovoj vinskoj sorti. Dvije su varijante Armanovog terana, a iako se jedan zove samo "teran", a drugi "teran barrique", to nipošto ne znači da je prvi "običan" a drugi "poseban". Teran leži godinu dana u velikim drvenim bačvama od 2.000 litara, i zatim još godinu dana u inoxu nakon čega se puni u boce i može u prodaju; dok teran barrique najprije "odrađuje" godinu dana u barrique bačvama (to su male bačve od 225 litara), zatim godinu dana leži u inoxu, nakon čega se još godinu dana čuva u bocama. Teran dakle u prodaju ide dvije godine nakon berbe, a terran barrique tri godine nakon berbe, te njihovu razliku Oliver Arman opisuje ovako: "U teranu prevladavaju sortne osobine te arome bobičastog voća, poglavito višnje i maline, dok teran barrique ima izraženiji utjecaj drva i arome koje dolaze sa starenjem vina, kao što su vanilija, duhan i papar". Upitan koji mu se od ova dva terana više sviđa, Oliver Arman začudo odgovara da prednost daje ovom mlađem teranu iz velikog drva, ali da se od oba njemu ipak više sviđa cabernet franc.

Dok dvije etikete terana jasno ukazuju da među njima postoji razlika, merlot je samo jedan ali je ipak okićen još i posebnom oznakom Superior. O čemu se radi? Kaže Oliver Arman da su, slično kao s teranom, imali namjeru napraviti dva merlota, od kojih bi jedan bio jednostavniji a drugi profinjeniji, ali kad su počeli s pripremama u vinogradu, pogotovo sa skidanjem skoro polovice prinosa kako bi se dobilo grožđe bolje kvalitete, bilo im je žao nakon toliko truda uopće napraviti vino niže kvalitete, pa je merlot dobio samo planiranu višu kategoriju. Grožđe za merlot Superior se bere malo kasnije od uobičajenog termina, maceracija u vinifikatoru traje 5-11 dana, ovisno o godini, ali se fermentacija odvija u inoxu, gdje vino provede i prvih nekoliko mjeseci. Nakon skidanja s taloga polovica merlota sprema se u barrique bačve, a druga polovica u velike drvene bačve od 2.400 litara. U dva različita drva taj merlot tako leži godinu dana, zatim se kupažira u inoxu gdje stoji još godinu dana pa se puni u boce u kojima leži još godinu dana. S ovim postupkom Armanov merlot stvarno zaslužuje naziv Superior, a tako je mislila i komisija Udruge sommeliera zemalja Beneluxa kada je 2010. i 2011. upravo to vino proglasilo najboljim uvoznim vinom na njihovom području.

Usprkos već jako dobro izgrađenom imidžu, uhodanom plasmanu i izvozu čak 40 posto proizvodnje u Austriju, SAD, Njemačku i Rusiju, u vinariji Arman smatraju da još imaju ideja koje valja iskušati, a jedna od aktualnih, koja upravo sazrijeva u bačvi, je nova crna kupaža. "To nam je već dugogodišnja želja, a i naš enolog Mauro Bressan, koji nas prati već dvadeset godina, smatra da bismo nakon teških temeljnih crnjaka mogli pokušati nešto nalik bordoškim kupažama. S tim novim vinom želimo testirati sami sebe, iskušati gdje su nam zapravo granice, a s druge strane, zna se da je Vižinada općina s najviše vinarija u Istri pa želimo napraviti jedno veliko vižinadsko vino, vino koje se neće nužno piti uz jelo već će biti vino za filozofe, vino za meditaciju, vino koje ne traži neku mesinu već ti daje osjećaj posebnosti", slikovito opisuje Oliver Arman što se to već oblikuje u njihovim bačvama.

Ta se nova kupaža sastoji od 70 posto merlota, 15 posto terana i 15 posto cabernet franca, a njena prva serija potječe iz one čuvene odlične berbe 2015. godine, koja nas, eto, iz godine u godinu nastavlja iznenađivati svojim plodovima, ali to se od nje i očekivalo i najavljivalo. Kako se radi o sortama koje dozrijevaju u različito vrijeme, u vrijeme kada su sve tri sorte obrane, sredinom listopada, merlot je već bio malo prezreo, teran taman kako treba, a cabernet franc još malo zelenkast. Grožđe svih triju sorti zajedno je prerađeno i zajedno je fermentiralo, a nakon prešanja smješteno je na tri mjeseca u inox, nakon čega je skinuto s taloga i spremljeno u barrique bačve - na pune četiri godine. Još uvijek leži u tim bačvama, potkraj lipnja planirano je pretakanje iz barriquea u inox na kraće sljubljivanje, i zatim slijedi samo kraće odležavanje u bocama nakon punjenja. Oliver Arman planira da bi se ta nova kupaža, zasad još bezimena ali njegova je namjera da joj smisli neko svakako atraktivno ime, mogla početi piti negdje u rujnu ili listopadu ove godine.

Nova crna kupaža trebala bi biti vrhunac dosadašnjih postignuća vinarije Franca Armana, ali kreativni crv ne ostavlja Olivera Armana mirnim: svojoj bi paleti dodao možda još i jednu ozbiljniju bijelu kupažu. Zasadio bi još desetak hektara vinograda i onda bi to bilo dosta, ne bi povećavao ni paletu odnosno broj etiketa, ali bi volio u ponudi imati istovremeno više godišta iste vinske sorte, što je također svojevrsni izazov jer treba "zakočiti" prodaju vina kojeg tržište neumoljivo traži.

Primijetit ćete da Franc Arman nije baš sudjelovao u ovom razgovoru i predstavljanju svoje vinarije: s punim povjerenjem je sav prezentacijski posao prepustio sinu Oliveru, kao što mu je prije petnaestak godina prepustio i veći dio podrumarskog posla. A Oliver Arman će u svakoj prilici jasno i glasno istaknuti da mu je otac Franc u svemu uzor i idol, ali će dodati da njihovog vinarskog uspjeha zasigurno ne bi bilo bez potpore triju najvažnijih žena u njihovim životima: Oliverove majke Adriane, njegove sestre Ketlin, i njegove djevojke Aide Glavinić. Optimistički pogled u budućnost nije im poremetila ni korona-kriza, odnosno kako Oliver kaže: "Volio bih da se i ove godine normalno radilo, ali treba prihvatiti život onakav kakav je, ipak već dvadeset godina neprestano rastemo".

Povezane vijesti

• Vinarija In Sylvis iz Svetog Petra U Šumi: Dok vani hara koronavirus, U PODRUMU NASTAJE IZUZETNA SLATKA MALVAZIJA
• ENO-GASTRO EKSPERIMENT PRŠUTANE JELENIĆ I VINARIJE FRANCA ARMANA Što se dogodilo nakon dozrijevanja vina u drvenim bačvama i pršuta u istom prostoru? ČAROLIJA OKUSA I MIRISA!
• GIANFRANCO KOZLOVIĆ I FRANCO CATTUNAR Odvažni eksperimentatori koji su stvorili netipične i neklasične malvazije