Manzoni bianco nastao je u Italiji križanjem pinota bijelog i rizlinga rajnskog. U Istri ga uzgaja mala obiteljska vinarija Marijana Visintina u Lovrečici nedaleko Umaga, u vinogradu na dubokoj istarskoj crvenici

U vinskom svijetu postoji mnogo sorti grožđa koje su nastale kroz povijest vinarstva i vinogradarstva u raznim zemljama. Primjerice, samo se Gruzija hvali sa svojih 500 autohtonih sorti grožđa, a tome treba dodati još Francusku, Italiju i Španjolsku, domovine mnogih sorti grožđa. Nažalost, dio sorti nestao je s filokserom koja se pojavila 1865. godine i prvo se proširila na vinovu lozu u francuskoj vinorodnoj regiji u dolini rijeke Rhone. Ova se pošast tijekom tri sljedeća desetljeća toliko raširila da je uništila gotovo 70 posto europskih vinograda. Iskušane su brojne metode u pokušaju da se iskorijeni filoksera, no tek je američki entomolog Charles Valentine Riley shvatio je da su američke loze otporne i predložio kalemljenje europskih vrsta loza na američke podloge te tako riješio problem, a sve ostalo je povijest.

Ipak, tragična posljedica tog poglavlja u povijesti vinogradarstva bila je izumiranje brojnih autohtonih europskih vrsta vinove loze, pogotovo onih lokalnih, male tržišne vrijednosti. Sve je to navelo brojne stručnjake u vinogradarstvu na pojačani rad na pronalasku nekih novih sorti koja se dobivaju križanjem dvije sorte grožđa koje se nazivaju križanci ili talijanski incrocio. Jedan od najpoznatijih i najuspješnijih takvih križanaca je Incrocio Manzoni 6.0.13 ili jednostavno Manzoni bianco koji je nastao križanjem pinota bijelog i rizlinga rajnskog. Uzgojio ga je prof. Luigi Manzoni (1888. - 1968.) radeći na usavršavanju sorti na prestižnoj Poljoprivrednoj školi za vinogradarstvo i vinarstvo u gradiću Coneglianu u talijanskoj regiji Veneto.

Manzoni bianco zasađen je u Italiji na oko 10.000 hektara, većinom u regijama Friuli, Trentino i Veneto, ali ima ga i na jugu Italije tako da se može naći u Kalabriji, Moliseu i Apuliji. Manzoni bijeli prisutan je i u pojedinim hrvatskim vinogorjima, tako da ga nešto ima u Slavoniji te čak i u Istri gdje ga uzgaja mala obiteljska vinarija Marijana Visintina u Lovrečici nedaleko Umaga. Ova obiteljska vinarija njeguje dugogodišnju tradiciju uzgoja vinove loze na četiri hektara vinograda koji su razasuti na nekoliko manjih parcela. Od sortimenta uzgajaju malvaziju istarsku, sauvugnon bijeli, manzoni bijeli i cabenet sauvignon. Ozbiljnije su se vinu posvetili prije dvadesetak godina, podrum zajedničkim snagama vode otac Klaudio i sin Marijan uz savjete vrsne enologinje Višnje Zečević. Kao i mnoge slične male vinarije, još uvijek većinu vina prodaju u rinfuzi, a manji dio u buteljama.

Dakle, danas bih s Vama podijelio moje viđenje Visintinova manzonija bijeloga koji raste na toponimu Biribaci između Lovrečice i Babići, na dubokoj istarskoj crvenici, u vinogradu starom oko 25 godina. Ovo je prva samostalna berba za manzoni bijeli jer su ga dosad najčešće stavljali u vino za rinfuzu.

Berba je bila vrlo rano, još 22. kolovoza te je nakon prerade vino odležavalo isključivo u inox bačvama te kasnije u boci. Vino krasi lijepa zelenkasto žuta boja, kristalno je bistro i djelomično gusto do gusto te se u čaši dosta brzo otvara fin i ugodan miris. Na prvo mirisanje dominira voćna nota, a slijede je herbalne note: prvo sam osjetio svježu marelicu koju prati nota sočne breskve te potom malo manga, a kasnije se javlja malo narančine korice te nota koprive i potom malo mente, dakle kompleksnost mirisa je djelomično bogata. Vino je na granici suhoga i polusuhog, toplo i djelomično mekano, a s druge strane je djelomično svježe i ukusno sa srednjim ka punome tijelu. Vino je djelomično uravnoteženo jer mu na tvrdoj strani nedostaje malo svježine, a na mekanoj je dosta toplo. Intenzivnost okusa je djelomično izražena, a trajnost je sasvim solidna te mu je kakvoća djelomično fina do fina. Na aftertasteu javlja mi se nota gorčine badema, vino je harmonično te ga treba trošiti, a enogastronomski preporučio bih ga uz lignje sa žara.

Vino krasi lijepa zelenkasto žuta boja, kristalno je bistro i djelomično gusto. Na granici je suhoga i polusuhog. Na prvo mirisanje dominira voćna, a slijede je herbalne note.

Ime vina: Manzoni bianco (bijeli)

Godina berbe: 2018.

Proizvođač: vina Marijan Visintin

Lokacija: Umag / hrvatska Istra

Temperatura serviranja: 10-12 stupnjeva

Gastro preporuka: Lignje sa žara

Ocjena: 9,0 / 10

Čaša: Malvazija Riedel glass

Cijena (mpc): 40 kn (kod vinara)

Povezane vijesti

• Iz Istre Rossijev Cabernet Sauvignon, iz Njemačke Woodlandov gin
• Rovinjska malvazija
• Ususret Festivalu pjenušaca u Višnjanu