"Nemojte gubiti noći i dane, dojdite u konobu Poli Zvane. Na dobar pršut, sir i fuže, dojdite u hip i ostanite duže. Maneštru od slanca, fara i trukinje, za težake i sve težakinje" - dio je pjesme koja krasi zid dobro znane Konobe Kod Zvaneta na Valdebeku. I, izgleda da su ove riječi dobro usvojili Puležani, koji svakodnevno ondje svraćaju na autohtona istarska jela. U vrijeme marende to su ponajviše radnici i poslovnjaci, dok u popodnevnim satima, u vrijeme ručka, češće dolaze obitelji. Mjesto je to koje će Puležani rado preporučiti gostima koji u ugodnoj i domaćinskoj atmosferi, žele pojesti istarsko jelo po razumnoj cijeni. A budući da su postali sinonim za dobru marendu, vlasnica konobe Marija Krizman u razgovoru nam je otkrila kako im je to pošlo za rukom.

(Snimio Dejan Štifanić)

Kaže da je u njihovu radnu danu najvažnija organizacija. U to smo se i sami uvjerili dok su djelatnice u kuhinji dinamično obavljale više zadataka istovremeno. Spretno su se i brzo gibale među brojnim loncima i posudama za pečenje, preuzimale narudžbe, dovršavale jela i posluživale ih u tanjure, a usto i razgovarale s nama, uz dijeljenje kakvih simpatičnih anegdota.

Nema ničeg smrznutog

Ispričale su nam da se kod njih sve radi ručno - od guljenja i rezanja krumpira pa do izrade domaće tjestenine. "Nema ničeg smrznutog", ponosno nam je rekla kuharica Mande. U ovom poslu sve uživaju i nije im ni najmanji problem, nakon što pripreme na stotine jela u konobi, kuhati i kod kuće. A njihovi ih unuci potom, u znak zahvale, počaste titulom "najbolje kuharice".

Vlasnica Marija, koja im nerijetko u kuhinji uskače u pomoć, ističe da se u kuhinji konobe, koja je u pogonu posljednjih trideset godina, svakodnevno pripremi trideset litara maneštre i dvadeset litara fažola po domaćem starinskom receptu. Priča nam da je znanje o pripremi jela usvojila od majke i svekrve, a kasnije se, kaže, s korisnim savjetima priključila i nona. Pomoglo joj je i to što je završila prekvalifikaciju za kuhara, a najdraži joj je zadatak pripremati šugo svih vrsta. Ističe da voli taj posao i da uvelike pomaže to što poznaje velik broj gostiju s kojima rado popriča.

Znaju si ljudi doći po jela za van kad su sezonski poslovi, po 10-20 porcija ponesu doma - Marija Krizman (Snimio Dejan Štifanić)

- Ovdje su, danas odrasli ljudi, prije puno godina imali svoja krštenja i fešte za prvu pričest i krizmu, a sada ovdje dolaze nakon krštenja svoje djece. To mi je najljepše, vidjeti da se vraćaju isti ljudi i s njima neke nove generacije, kaže Marija.

Ponuda tradicionalnih jela duboko utkanih u istarsku kulturu, a koja se svakodnevno ondje pripremaju, zaista je raznolika - od raznih maneštri i drugih jela na žlicu pa sve do šuga od divljači, tripica i musaka.

- Želimo da se osjeti domaća atmosfera. Mi skupa starimo, jedna naša djelatnica je s nama 23 godine, druga 22, treća 18 - nekako smo se našle, moglo bi se reći da smo kao obitelj. Bude izazovno, često trebamo potegnuti, ali opet, druge dane onda bude lakše, kaže Marija pritom poručivši: "U radu je spas!"

Zaposlenica s najdužim, 23-godišnjim stažem je Jadranka Todorović, a samo nekoliko mjeseci nakon nje, timu se priključila i Mande Lovrinović.

Istarski pijat najtraženiji

- Uz maneštre, u našoj dnevnoj ponudi uvijek se moraju naći i tripice, gulaš, fuži, njoki, pečena rebra s krumpirima, pečena piletina, pileći šugo, pašta bolonjez. Često imamo i musaku, polpete s rižom i povrćem... Ima jako puno posla, ali ulažemo i puno truda. Najtraženije jelo nam je istarski pijat, to su fuži, njoki, ombolo, kiseli kupus i istarska kobasica. Krenemo kuhati rano ujutro jer u deset sati, kada nam krenu dolaziti gosti na marendu, sve mora biti spremno, priča nam Marija.

Bivši Uljanikovi radnici na marendi (Snimio Dejan Štifanić)

I zbilja - upravo je u tom udarnom terminu, kada smo i mi razgovarali s vlasnicom, prostor vrvio radnicima koji su sami, ili u društvu, došli pojesti toplu marendu.

- Naši stalni gosti su građevinari i radnici različitih firmi, a znaju nam doći i turisti koji žele kušati lokalna jela. Ćevape i ražnjiće mogu pojesti bilo gdje, pa često dolaze kod nas s ciljem da pojedu nešto naše kao što su to fuži i njoki, maneštre i tripice. Iznenadilo me i to što sve više mladih ljudi traži maneštre. Znaju si ljudi doći po jela za van kad je berba grožđa i maslina, ili kad su sezonski poslovi, po deset do dvadeset porcija ponesu doma, kaže nam Marija. Naglašava i da se u njihovoj konobi često održavaju i poslovne večere, rođendani, obiteljska slavlja i karmine.

Povrće s obiteljske njive

Vlasnica Marija Krizman ispričala nam je i kako je nastala Konoba Kod Zvaneta. Nakon što je radila u jednoj tvrtki, u ugostiteljski je svijet sa suprugom Ivanom, Zvanetom, zakoračila 1993. godine. On se potom opredijelio za poljoprivredu, otvorivši svoj OPG.

Tripice su dio svakodnevne ponude (Snimio Dejan Štifanić)

- Počeli smo s domaćom kuhinjom, kad smo otvarali razmišljali smo hoće li to biti restoran ili konoba i odlučili smo se za konobu s autohtonom istarskom kuhinjom i marendama. Po zahtjevima gostiju smo proširivali ponudu, no otkako je konoba otvorena, nismo mijenjali ni poziciju ni ime konobe koje smo dali po suprugu Ivanu, koji se u Žminju po dijalektu naziva Zvane. Imamo svoje povrće s obiteljske njive u Žminju koje koristimo u kuhinji. To su salata, blitva, krumpir, kelj, a imamo i svoje kokošje meso, kaže Marija. Ističe da su ona i suprug zagazili u penzionerske dane, a posao u konobi preuzela je kćer Gordana Krizman.

Velike porcije, pristupačne cijene

Konoba u kojoj uvijek vlada domaća atmosfera, poznata je po velikim porcijama i pristupačnim cijenama, a odnedavno svoja jela nude i putem dostave Glovo.

- Nitko nikada od nas nije otišao gladan. Kod nas se ljudi dođu konkretno najesti, tako se traži i tako radimo. Jedno vrijeme su nam dolazili lovci koji su tražili isključivo na ražnju odojke i janjce, ali više baš i nema takve potražnje. Svi su se nekako vratili na domaća kuhana jela i jela na žlicu, kaže vlasnica Marija.

(Snimio Dejan Štifanić)

Povezane vijesti

• PREMIJERNA MANIFESTACIJA VRH WINE AND WALK: Od konobe do konobe vinorodnim krajevima Vrhuvštine
• ISTRIA WINE & WALK: U čarima sjeverozapadne Istre uživalo 700 zaljubljenika
• Svake godine ostanem bez pršuta. Ovdje se radi samo tradicijski, kako se nekad radilo, i kad nema, onda više nema