Nove zloporabe religije u političke svrhe, u koje se ubrajaju i molitve na javnim mjestima, umjerenog uspjeha imaju samo u srednjoj i istočnoj Europi, ocjenjuje se u članku u novom broju časopisa Obnovljeni život.

Članak objašnjava pozadinu zloupotreba u pozitivnoj vezi između kršćana i stranaka krajnje desnice, a njihovu veću prisutnost u zemljama srednje i istočne Europe u slabijem razvoju demokracije, slobodnog tržišta i vladavine prava.

Za primjer takvih stranaka članak navodi Švicarsku narodnu stranku u Švicarskoj, Braću Italije u Italiji, Fidesz u Mađarskoj, Ujedinjenu desnicu u Poljskoj, Finsku stranku u Finskoj i druge.

Autor, sveučilišni profesor filozofije u Zagrebu Kristijan Krkač, ističe da je svrha zlouporabe iskoristiti religije za političke, ideološke i ekonomske ciljeve, dakle za nereligijske motive.

Ideološke zlouporabe se očituju u stranačkim programima, izbornim strategijama, raznim oblicima prosvjeda i antiprosvjeda te, posebno, u konkretnim slučajevima javne molitve.

Ulične molitve

Ulična molitva svake prve subote u mjesecu predstavlja najdugovječniji novi vjerski fenomen među rimokatolicima u srednjoj Europi. Prakticira se na raznim mjestima i u raznim prigodama, poput molitve u blizini objekata za pobačaj, molitve za različite svrhe na gradskim trgovima i molitve na državnim granicama s antiimigrantskim osjećajima.

Primjetna je raznolikost tih praksi, od kojih su neke specifične za određene zemlje, a druge su široko rasprostranjene. Na primjer, tradiciju mjesečnih uličnih molitava svake prve subote u mjesecu obilježavaju stotine vjernika u brojnim gradovima diljem Poljske, Mađarske, Hrvatske i drugdje.

Ta prakse potiču brojne sumnje da su te molitvene grupe usko povezane s konzervativnim i ekstremno desnim političkim strankama, kaže se.

U Poljskoj, gdje je vlast obnašala desničarska populistička koalicija, predvođena socijalno konzervativnom strankom Pravo i pravda (PiS), taj je pokret koristio populističku manipulaciju temeljenu na nacionalizmu, ksenofobiji, antipluralizmu, zaoštravanju društvene dihotomije, te vodio kampanju protiv LGBT zajednice.

U Hrvatskoj, posebice u Zagrebu, ulične molitve se vode za "muškarce da budu duhovni autoriteti u obitelji". Autor ističe da se molitelji okupljaju na glavnom zagrebačkom trgu, da je to subotom ujutro i da su među njima samo muškarci.

Krkač naglašava da se u demokratskom društvu pojedinci mogu slobodno uključiti u javne aktivnosti sve dok to ne ometa druge ili ne krši zakone, ali također ističe kako u Hrvatskoj postoji obilje vjerskih prostora za molitvu, uključujući crkve, svetišta, procesije i druge vjerske događaje na javnim mjestima.

"Da muškarci budu duhovni autoriteti u obitelji"

Analizirajući opravdanost javne molitve Krkač postavlja pitanje jesu li sudionici svjesni onoga što je Isus poučavao o molitvi na ulici u odnosu na privatno, između ostalih čimbenika.

Podsjeća na citat iz Biblije o molitvi u skrovitosti (Matej 6:5–6): „Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskrižjima ulica da se pokažu ljudima. Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“

Krkač također upućuje na „specifičan aspekt“ da oni molitvom izražavaju želju da "muškarci budu duhovni autoriteti u obitelji" i da imaju „autoritativne uloge, posebno u duhovnim stvarima unutar obiteljskog konteksta“. Autor izražava teološku zabrinutost u vezi s usklađenošću molitve s biblijskim učenjima i podsjeća na biblijski stih iz Galaćana (3:28) koji kaže: "Nema više Židova ni Grka, nema više roba ni slobodnjaka, nema više muškog ni ženskog; jer ste svi jedno u Kristu Isusu."

Taj odlomak osporava ideju o različitim ulogama temeljenim na spolu ili rodu unutar duhovnog područja, sugerirajući jedinstvo i jednakost među vjernicima bez obzira na spol ili spol, zaključuje autor u časopisu Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, koji uz prekide izlazi više od stotinu godina u Zagrebu.

"Zauzimanje vlasti i guranje navodno vjerskog programa"

Zauzimanje vlasti i guranje navodno vjerskog programa koji je često više svjetovni nego sveti može biti istinska zlouporaba vjere za politički dobitak, kaže on.

Dodaje da niti u jednoj zapadnoeuropskoj zemlji nema dokaza o pozitivnom odnosu između religioznosti i glasova za populističku radikalnu desnu stranku. U zemljama na sjeverozapadu Europe, zlouporabe su manje uspješne, dok u srednjoistočnim zemljama zlouporabe postižu umjeren uspjeh.

Istraživanja pokazuju da su razvijena demokracija, slobodno tržište i vladavina prava značajne prepreke protiv opsežnijih zlouporaba i njihovog većeg uspjeha. On zaključuje da su u nekim zemljama izvan zapadnog kršćanstva – npr. u zemljama pravoslavnog kršćanstva u Rusiji ili islama u muslimanskim zemljama kao što su Palestina, Libanon, Sirija ili Iran – zlouporabe u političke svrhe vjere još izraženije.

Povezane vijesti

• HKS: Razvija se online evangelizacija
• Obitelj napadača iz Nice koja živi u Tunisu u šoku
• Macron osudio izvrtanje svojih riječi i bojkot zbog karikatura