(Pixabay)
U biologiji se na otpornost gleda kao sposobnost vrste da se suoči s različitim uvjetima preživljavanja, dok u školskom okruženju, dječju otpornost mogli bismo definirati kao sposobnost djeteta da ostvari pozitivne ishode unatoč određenim preprekama - bilo da je riječ o stresnim situacijama, konfliktima i slično
Tijekom odrastanja djeca prolaze kroz različite situacije, a samim time kroz lijepe, ali i one manje lijepe, teške i izazovne situacije.
Na putu do odraslosti, roditelji nastoje zaštiti svoju djecu, no to nije moguće u svakoj situaciji. Navedene situacije su različite, a neke od njih jesu; dobivanje većeg broja negativnih ocjena, gubitak prijatelja, razvod roditelja, neslaganja s prijateljima, negativan odgovor na iskazivanje simpatija prema nekom i slično.
U takvim slučajevima roditelji žele da se njihova djeca dobro nose s navedenim situacijama i promjenama, ukratko, svi žele da je njihovo dijete otporno na stresore.
Otpornost (eng. resilience) definirana je kao sposobnost (tijela ili čega drugoga) da se nečemu odupre, odnosno, kao izdržljivost. U biologiji se na otpornost gleda kao sposobnost vrste da se suoči s različitim uvjetima preživljavanja, dok u školskom okruženju, dječju otpornost mogli bismo definirati kao sposobnost djeteta da ostvari pozitivne ishode unatoč određenim preprekama - bilo da je riječ o stresnim situacijama, konfliktima i slično.
Rezultati brojnih istraživanja dječjeg razvoja pokazali su da razvoj otpornosti počinje već od najranijih dana djetetovog života, a usvojeni načini reagiranja i suočavanja sa stresnim događajima iz ranog djetinjstva u velikoj mjeri utječu na kasniji razvoj i nošenje sa životnim nedaćama, problemima i stresom.
Otpornost kao zaštitni faktor, može se promatrati kroz tri razine: pojedinac, obitelj i zajednica. Kada se govori o pojedincu, misli se na njegove karakteristike koje podrazumijevaju inteligenciju, sposobnost rješavanja određenih problema, samoregulaciju, motivaciju za uspjehom, duhovnost, vjerovanje u smislenost života.
Razina obitelj obuhvaća pozitivne i tople odnose unutar obitelji, sklad, učinkovitu komunikaciju u obitelji, provođenje zajedničkog vremena unutar obitelji te njegovanje obiteljskih tradicija, kao što su zajednički izleti, druženja, igre i slično.
Kada se govori o zajednici, koja obuhvaća i školsko okruženje, tada se govori o učenicima koji imaju razvijene kvalitetne odnose u školi, s učiteljima i ostalim učenicima. S obzirom na to da djeca sve više vremena provode izvan obitelji, neophodno je osigurati razvijanje otpornosti i u drugim okruženjima.
Primjerice, škole mogu razvijati otpornost kod djece kvalitetnim kurikulumom, koji uključuje različite dionike u odgoju i obrazovanju i aktivnostima koje su prožete povećanjem razine zaštitnih čimbenika. Takve aktivnosti uključuju razvijanje pozitivnog samopoimanja i prosocijalna ponašanja, povećavanje empatije, pomažu u suradničkim vještinama, te vještinama rješavanja problema.
Uz školu i sama zajednica može pomoći u razvijanju otpornosti kroz različite projekte, pri čemu se može izdvojiti i projekt na razini Republike Hrvatske, a riječ je o projektu Zdravih gradova. Takvi projekti nude programe kojima se aktivno uključuje cijela zajednica (gradovi) u razvijanju zaštitnih čimbenika, djece, ali i odraslih.
Alen Hasikić rođen je u Puli 1986. godine. Završio je studij pedagogije na Sveučilištu u Rijeci 2017. godine te studij hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.
Trenutno je doktorand na Poslijediplomskom sveučilišnom doktorskom studiju pedagogije na Sveučilištu u Rijeci. Radi kao stručni suradnik pedagog u Osnovnoj školi Joakima Rakovca Sveti Lovreč Pazenatički te kao vanjski suradnik (asistent) na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti.
Uz to, voditelj je radionice za djecu s teškoćama pri Labin zdravom gradu. Cijeli svoj radni vijek radi u odgojno-obrazovnom ustanovama, vrtiću, osnovnoj i srednjoj školi te na fakultetu.
Tijekom rada, redovito se usavršava na stručnoj i znanstvenoj razini. Tijekom studija dobio je stipendiju za sve razine obrazovanja: preddiplomsku, diplomsku i poslijediplomsku. Na studiju pedagogije ostvario je uspjeh među 10 posto najboljih. Piše prikaze knjiga te stručne i znanstvene radove.