PLANINARSKI ČASOPIS, TROMJESEČNIK

REIZDANJE "PERUNA": Mali časopis kojeg treba shvatiti ozbiljno i pomoći mu da opstane, odgaja, povezuje i raste

Krajem prošle godine, na sreću i zadovoljstvo većine ljubitelja planina, PD Glas Istre ponovno je pokrenuo ovaj list, tiskan na finom 100-gramskom papiru u boji, 50 stranica čistog užitka, za one koje to zanima i vole

| Autor: Enes SEFERAGIĆ


Mada nosi ime slavenskog boga groma i munje, Perun o kome pišem planinarski je časopis planinarskog društva Glas Istre iz Pule. Nastao prije tridesetak godina kao skroman šapirografirani list, što ne znači i nekvalitetan u sadržajnom smislu, vremenom se ugasio. Grupica entuzijasta koji su ga stvarali, sakupljali članke, sami ih pisali i što sve ne, pomalo se umorila, poudavala, došla su djeca, obitelji i neki drugi prioriteti, a nasljednika spremnih preuzeti entuzijazam i trud tadašnje redakcije, nije bilo. Krajem prošle godine, na sreću i zadovoljstvo većine ljubitelja planina, PD Glas Istre ponovno pokreće list, ovaj puta tiskan na finom 100-gramskom papiru u boji, 50 stranica čistog užitka. Za one koje to zanima i vole.

Prostor za ljubitelje planina

S obzirom da u Puli ima oko 800 planinara učlanjenih u dva planinarska društva koja usko surađuju (siguran sam i bar još par stotina njih koji u planine odlaze, a da nisu članovi planinarskih društava), u Istri se taj broj penje već na tisuće te, pripojimo li planinarima sportske penjače, speleologe, hodače, ekologe, vodiče da ne nabrajam, svi oni koji to žele imaju svoje mjesto u "Perunu". Treba samo pisati, fotografirati, intervjuirati i dati mašti na volju. To je vrijednost koja ostaje i kao dio naše duge planinarske kulture. Novi "Perunu", za sada tromjesečnik, svakako zaslužuje pozornost.

(Snimio Enes Seferagić Enki)

Planinarstvo je u svojoj osnovi kretanje po planinama za sve. Svatko tko u planine odlazi, čini to u svom stilu, prema mogućnostima, interesima i potrebama. No, oduvijek je bilo i ostalo dio kulture brojnih naroda. Zato neka vas ne čudi tisuće naslova knjiga, filmova, pjesama, slika, fotografija, predavanja i još mnogo toga što čini veliki dio kulture uopće, ne samo planinarske. Uostalom, znate li naslov jednog od prvih hrvatskih romana uopće. Vjerojatno da - "Planine" Petra Zoranića. "Djelo govori o pjesnikovom izmišljenom sedmodnevnom putovanju hrvatskim planinama koje poduzima da bi zaboravio na ljubavne jade. No, temeljna ideja je zapravo domoljubna", kaže Wikipedija. Od tada do danas u našoj književnosti, dokumentarnim filmovima, fotografiji pojavio se i svakim danom pojavljuje se sve više dobrih i odličnih autora te stoga taj, za sada, naš mali u novo ruho odjeveni, "Perun" treba shvatiti ozbiljno i pomoći mu da opstane, odgaja, povezuje i raste. Bilo kao autori, bilo kao sponzori ili donatori (uključujući i Grad Pulu i Upravni odjel za kulturu i zavičajnost Istarske županije).

Zanimljiv sadržaj prvog broja

Trebao bi, bolje reći morao bi se naći u svim gradskim i općinskim knjižnicama i čitaonicama, ne samo u pulskoj, u školama i ostalim planinarskim društvima jer to zaslužuje. Osim "Hrvatskog planinara", službenog lista Hrvatskog planinarskog saveza, još planinarskih društava izdaju svoje časopise, iz prve mi na pamet padaju oni koje izdaju PDS Velebit ili HPD Željezničar, ali ima ih još. "Perun" je za sada, koliko ja znam, jedini u Istri. Ponijeli smo ga i na planinarski izlet da ga listamo na osunčanim vrhovima Ćićarije.

U prvom broju odličan intervju s Kristijanom Karlušićem "Što je čovjek bez snova" (Snimio Enes Seferagić Enki)

Već u prvom broju naći ćete odličan intervju s Kristijanom Karlušićem "Što je čovjek bez snova", o njegovoj avanturi na Via Dinarici, potom ponešto iz povijesti planinarskog društva i o gradnji općepoznate kuće na Brgudskim koritima, odličan, lepršav veseo i pitak tekst o penjalištu Cave Romane Biljane Težak, planinarskoj školi i da ne nabrajam dalje. Nabavite svoj primjerak ili ga posudite, jer ne znam ima li ga još u prodaji. I uživajte! A svi malo ranije spomenuti, molim lijepo, pomozite da "Perun" bude što pristupačniji, s većom nakladom i to ne samo mnogobrojnoj planinarskoj populaciji, već i šire. I za kraj "Hodajte više. Brini manje" I veliko hvala na trudu svima koji su sudjelovali na realizaciji prvog od, nadam se, mnogobrojnih sljedećih brojeva časopisa u kome će mnogi uživati učiti, pisati i… nemojte razmišljati zašto poći u planine - samo odite. Krenite kroz taj san u javi. Oživite planine i doživite sebe. Jer, za užitke koje vam pružaju dok se sunce igra bojama, ne trebate preći pješice tisuću milja od Wisconsina do močvara Floride kao Muir, grleći usput hrastove Kentuckyja i srebrnu mahovinu Georgije. Trebate se odmetnuti samo nekoliko desetaka kilometara, stati, udahnuti, krenuti, planinariti te nam to i opisati, i slikom dočarati.

Povijest planinarenja u Istri

U Istri je prvo planinarsko društvo osnovano 25. studenog 1876. u Pazinu (Socita Alpina dell'Istria), a jedan od samo 17 članaka statuta društva kaže otprilike ovako: "Svrha je društva upoznavanje Julijskih Alpi, napose Istarskih planina, organiziranje terenskih ekskurzija i upoznavanje kulturno-povijesne baštine". (Povijest turizma Istre i Kvarnera - Ivan Blažević)

(Snimio Enes Seferagić Enki)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter