Nadia Likar o Vijetnamu i Kambodži: Zemlje burne povijesti i prirodnih ljepota

Nadia Likar (Snimila Leona Teodorović)

U organizaciji Planinarskog društva Glas Istre u suradnji sa Savezom udruga Rojca u Dnevnom boravku Rojca putopisno predavanje "Vijetnam i Kambodža" održala je Nadia Likar. Kako stoji u najavi, iako ove zemlje jugoistočne Azije graniče više od tisuću godina, dijele burnu povijest te su često tijekom vremena isticane u popularnoj kulturi, Vijetnam i Kambodža još uvijek otkrivaju svoje tajne tek onima koji ih osobno posjete.

Ulična hrana

Nakon što je jednom ovdje već održala predavanje o putu u Jordan, Likar je ovaj put govorila o prošlogodišnjem putovanju u dvije dalekoistočne zemlje, fokusirajući se na Vijetnam u kojoj je provela veći dio svojeg turističkog rasporeda iako, kako je sama rekla, i u ta dva i pol dana koja su proveli u Kambodži, puno su toga doživjeli. Kao neki amblem svog predavanja i putovanja uzela je lotos, biljku čiji su korijeni u blatu i prašini, ali koja se uzdigne nakon teških nedaća, što je karakteristično za obje zemlje.

Vijetnam, tu zemlju duguljastog oblika koja izlazi na Južno kinesko more, prošli su od Hanoija na sjeveru do Ho Ši Min grada, još uvijek mnogima poznatijeg kao Sajgon. Likar je pričala o povijesti i religiji, dotaknuvši se i politike što je nemoguće izbjeći kada se govori o ovoj socijalističkoj zemlji koja je nezavisna od 1945., a nakon nekoliko ratova ujedinila se 30-ak godina kasnije.

(Snimila Leona Teodorović)

Spominjala je i hranu, a Vijetnamci se, kako je pokazala, vole hraniti na ulici, na štandovima i mini kuhinjama u kojima nisu uvijek najbolji higijenski uvjeti, što znači da se provuče poneki štakor, no to izgleda da nikom previše ne smeta.

Na početku putovanja Likar se dogodilo nešto posebno – postala je milijunašica. Zamijenivši 50 dolara dobila je protuvrijednost od milijun i dvjesto vijetnamskih donga. Nije da zemlji ide toliko loše – najveći su svjetski izvoznici indijskih oraščića i crnog papra te druga zemlja na svijetu po proizvodnji kave, a prema podatku koji je iznijela Likar, na dobrom su putu da se izdignu iznad svih zemalja regije.

Posljedice ratova

Kao što se dalo vidjeti, u Vijetnamu ne nedostaje joj prirodnih ljepota poput zaljeva Ha Long dok se turistički dobro prodaju priče vezane za rat koji je Vijetnam vodio protiv SAD-a od sredine 1960-ih do sredine sedamdesetih, a i prije protiv Francuza. Tako je Likar pokazala fotografije na kojima im lokalni vodič demonstrira kako su se Vijetnamci koji su se borili protiv SAD-a kamuflirali u prašumama ili pripremali i kamuflirali opasne zamke u koje bi američki vojnici upadali. Ipak, najgora ostavština rata, pored svih ratnih žrtava, bile su posljedice koje je ostavljao Agent Orange, narančasti agens kojeg su koristili Amerikanci, herbicid koji je uništavao lišće drveća kako bi se razotkrili položaji vijetkongovskih i sjevernovijetnamskih snaga koje su prašumu koristile za skrivanje. Agent Orange u sebi sadrži dioksin koji je ostavio trajne posljedice na ljude, pa su se tako rađala deformiran djeca. Likar je pokazala fotografije posljedica tog agensa na ljude i one su najblaže rečeno, prilično šokantne.

(Snimila Leona Teodorović)

Šokantne su i priče iz susjedne Kambodže u kojoj su, u vrijeme dok je Vijetnam brojao zadnje dane svom "gostoprimstvu" Amerikancima, vlast preuzeli Crveni Kmeri i u nekoliko godina pobili oko dva milijuna ljudi, zbog čega je tek nekoliko posto Kambodžanaca danas starije od 60 godina. No, Kambodža je prije i poslije tog nesretnog dijela svoje povijesti bila i ostala poznata po Angkor Watu, najvećem sakralnom objektu na svijetu, mreži hramova koja se prostire više od 160 hektara, punoj impozantnih građevina iz 12. st., a kroz neke danas rastu stabla ogromnih debelih korijena koji se ne sjeku jer pridržavaju konstrukcije, a fotografije su impresionirale prisutne koji su do kraja napunili Dnevni boravak. Likar je pokazala i fotografije koje je snimila uspevši se balonom iznad kompleksa. Posjetili su i Tonle Sap, veliko jezero na kojem žive ljudi koje kambodžanska vlast ne priznaje te nemaju državljanstvo niti pripadajuća prava tako da se rode na kućama na jezeru, tu provedu cijeli život i ovdje umru.

(Snimila Leona Teodorović)