POZITIVA
Sonja Ritoša, 88-godišnja Puljanka JOŠ IMA DOBRIH LJUDI, I U OVO DOBA KORONE KADA BJEŽIMO JEDAN OD DRUGOGA
ilustracija
Piše nam gospođa Sonja Ritoša iz Pule, želi s našim čitateljima podijeliti jedan svoj "pozitivan doživljaj", podarivši nam i svoje stihove. Lijepa je to priča pa poslušajmo.
- Ja sam starija osoba, uskoro ću navršiti 88 godina. Bolujem od više kroničnih bolesti te se zbog bolova kad hodam potpuno pogrbim i hodam sa štapom. Kada mirujem, malo manje patim, ali još se želim sama snabdijevati pa tako svakodnevno hodam to tržnice (stanujem u centru). I tako prije par dana, kada sam čekala na semaforu da se upali zeleno, pored mene je isto čekao jedan mladi čovjek koji mi je, kada se upalilo zeleno, pružio ruku i zapitao može li mi pomoći prijeći zebru. Ja sam mu zahvalila i ugodno se obradovala da još ima ljudi koji bi pomogli i koji primjećuju slabije pokretne osobe. To mi se desilo još par puta pa ovim putem želim zahvaliti takvim ljudima koji imaju osjećaj i srce dobrote, pogotovo u ovo doba korone kad bježimo jedan od drugoga. Hvala im, piše gospođa Ritoša.
A u P.S.-u dodaje da povremeno piše pjesmice i šalje nam jednu od novijih, pod naslovom "Kuda ide ovaj svijet".
"Kuda ide ovaj svijet, svuda mobiteli svuda Internet, djeca putem interneta školu odrađuju, niti se druže niti se ičemu raduju. Po gradu se malo kreće, zbog korone maska se meće, nitko s nikim se ne druži, ne veseli, bježe jedan od drugoga, iako to ne bi htjeli. Zemlju bušimo, stabla rušimo, pa se onda u smogu gušimo, u more se baca otpad i plastika, to je mnogima postala navika. Svuda se gradi, samo se seli, poludio je ovaj svijet cijeli, za novac se grabimo, tučemo, ništa ne pomaže što u školi učimo. Umjetni mozgovi prevladavaju, a prirodni se zapostavljaju, umjesto da se fizički radi i kreće, svak u svom mobitelu rješenja susreće. I tako prirodne navike nestaju, sve više osoba nemoćni postaju, sve se više sirotinja stvara, a moćnici gomilaju sve više para.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
