PRIČA O POLICAJCU, DILERU I ENTUZIJASTIMA
IZNAD AMBRELE ZADUBLJENI LIKOVI Tko još igra šah s figurama? Marko i Kristijan, mladi programeri
(D. PALIBRK)
Ovamo prepuna terasa iznad Ambrele, ispijaju se kave na suncu, glasan žamor, a tamo dvojica tihih, gotovo nepokretnih, zadubljenih likova. Mladi, k tome. Da ih ni konobar ne primjećuje, žali mi se Marko Ratković dok povlači crne figure po šahovnici i moli da im sredim dva makijata, jedan s hladnim, jedan s toplim mlijekom
Policajac početnik ulovi prekaljenog dilera, što iznenadi njegove starije kolege koji su mu godinama bezuspješno pokušavali ući u trag. Kako ti je uspjelo, kako si ga pronašao? Pa, igrao je šah i odmah mi je bio sumnjiv. Tko još danas igra šah?, lakonski će mladac.
Drvena ploča
Tko to igra šah?, i ja se isto upitah ugledavši u napuštenom kutku terase iznad Ambrele dvojicu optimista s kariranom drvenom pločom između njih. Ovamo prepuna terasa, ispijaju se kave na suncu, glasan žamor, a tamo dvojica tihih, gotovo nepokretnih, zadubljenih likova. Mladi, k tome. Da ih ni konobar ne primjećuje, žali mi se Marko Ratković dok povlači crne figure po šahovnici i moli da im sredim dva makijata, jedan s hladnim, jedan s toplim mlijekom. On mi je i ispričao priču s početka teksta. S druge strane stola je Kristijan Šarić. Obojica su programeri i vole šah.
- Tko pobjeđuje?
- Kristijan - k'o iz topa će Marko.
- Uvijek ja - u istom trenu izgovara Kristijan.
- U tome se slažete, vidim, a inače? Radite li zajedno?
- Neee, posvađali bismo se u prva tri dana. Samo igramo šah zajedno jer tu nema puno riječi, šah i šah-mat. Ovako me Marko samo gađa figurom kada izgubi - posve miran je Kristijan. Pomiren.
Cijeli život
Igraju na raznim pozicijama, kada je sunčano obavezno uz more, a "ovdje je bura, dobar zrak, idealno mjesto, još da nas konobar posluži…". Partija im potraje 20-ak minuta. Pa iznova.
- Šah ili kompjutori, što je teže?
- Šah. Cijeli život na to potrošiš, a i dalje ima stvari koje nikad nećeš naučiti - veli Kristijan.
- Ali igrate šah i s kompjutorom?
- Da, ali ipak je ljepše igrati s čovjekom jer računalo prvo povlači poteze koji nemaju smisla - poučava me Marko i nudi da pomirišem drvenu figuru. "Još miriše po filcu i ljepilu, a šah mi je kupila mama prije 20 godina", kaže. Hvala na razgovoru, neću više smetati. Ok, odmah prihvaćaju, samo da ne zaboravim na makijato. Konobar nakon kratkog nagovaranja ipak prima narudžbu, iako, veli, ne poslužujemo na tom dijelu terase. (Duška PALIBRK)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
