Žuta zgrada u centru Pule, na adresi Mletačka 14, prodaje se za 790.000 eura. Prodaja ove nekretnine ne bi bila posebna da njena priča nije dio pulske povijesti. Naime, kako stoji na ploči koja se na njoj nalazi, u ovoj je zgradi izvršni odbor radničke komore 3. travnja 1920. godine donio odluku o organiziranju generalnog štrajka koji je uspješno trajao 35 dana. Iste godine zgrada je zapaljena, stoji na ploči koju je narod Pule postavio 3. travnja 1959. godine.

Josip Poduje

Osim toga, Općinsko sindikalno vijeće Pule postavilo je 1. svibnja 1984. godine svoju ploču na kojoj stoji kako je u ovoj zgradi djelovao tipograf Josip Poduje koji je rođen u Puli 3. prosinca 1882. godine. On je bio sekretar mjesnog i pokrajinskog komiteta socijalističke stranke Italije, predsjednik radničke komore i pokrajinskog sindikalnog odbora. Osim toga, Poduje je bio i delegat Istre na osnivačkom kongresu Komunističke partije Italije i kandidat KPI na izborima 1921. godine. Član je bio pokrajinskog komiteta Komunističke partije Hrvatske za Dalmaciju, član oblasnog odbora Nacionalnog fronta i zemaljskog odbora Regionalnog komiteta sindikata za Dalmaciju. Uhićen je, zatvoren i ranjen od strane europskih policija. Ubijen je 1. kolovoza 1946. godine.

Josip Poduje (Foto: Istrapedia)

U Istrapediji se navodi da je Josip (Giuseppe) Poduje bio socijalist, antifašist, komunist. Rođen u Puli 3. studenog 1882., a umro je na Plitvicama 1. kolovoza1946. godine. Učio je grafički zanat. U potrazi za poslom proputovao je Europu. Radeći u Beču, Linzu, Berlinu, Bordeauxu, Barceloni i Torinu približio se radničkomu pokretu, sudjelovao u demonstracijama i štrajkovima, a bio je i zatvaran. U Prvom svjetskom ratu bio je mobiliziran i poslan u Hercegovinu, potom u Sarajevo, ali je 1917. dezertirao i ilegalno živio u Zagrebu. Nakon rata vratio se u Pulu i pridružio antifašističkom pokretu. Održao je govor s balkona Narodnoga doma te je od 11. do 26. siječnja 1920. organizirao štrajk u Puli i Istri zbog blokade mlade sovjetske države, nakon kojega je uhićen i odveden u tršćanski, a zatim u rovinjski zatvor, ali je pušten zbog pritiska javnoga mnijenja.

Organizirao je prvosvibanjske manifestacije 1920., a u studenome bio izabran u Izvršni odbor Pokrajinske socijalističke stranke Slovenaca, Hrvata i Talijana Julijske krajine. Bio je predsjednik Radničke komore, tajnik Pokrajinskog komiteta Talijanske socijalističke stranke (Partito Socialista d’Italia, PSI), predsjednik sindikalnog odbora i odgovorni urednik socijalističkih novina »Il Proletario«. U rascjepu PSI-ja na kongresu u Livornu 1921. postao je članom Komunističke partije Italije (Partito Comunista d’Italia), a za svibanjske izbore bio je na listi kandidata te stranke. Potkraj travnja 1921. protjeran je u Jugoslaviju, živio je u Splitu, gdje se povezao sa sindikalnim pokretom, a bio je i član Pokrajinskoga komiteta Komunističke partije Hrvatske za Dalmaciju. U Jugoslaviji te za talijanske okupacije Dalmacije više je puta uhićivan. Nakon Drugog svjetskog rata bavio se sindikalnim pokretom. U Puli mu je posvećena ulica.

(Arhiva Stanka Guština)

Povijest zgrade

Povjesničar dr. sc. Milan Radošević iz Pule, znanstveni suradnik pulske područne jedinice Zavoda za povijesne i društvene znanosti u Rijeci koji djeluje u sklopu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, o toj je zgradi pisao u svojoj knjizi »Geneza antifašizma u Istri«.

- Zgrada zaista ima povijesnu važnost, počevši od razdoblja Austro-Ugarske Monarhije, potom Kraljevine Italije te najzad Jugoslavije. Njezina se namjena s vremenom mijenjala: od privatne kuće do tiskare, potom okupljališta hrvatskih političara, sjedišta gradske radničke organizacije te najzad tvornice. Naime, tijekom Prvog svjetskog rata u njezinu prizemlju se tiskalo više izdanja, među kojima i dnevnik »Hrvatski list«, za koji je tijekom 1917. i 1918. pisao i Mijo Mirković/Mate Balota, o čemu u svojoj knjizi Puna je Pula piše:

»Kuća u Šišanskoj ulici br. 24 bila je privatna kuća i pripadala je nekako od 1910. Josipu Krmpotiću. Stjecajem okolnosti postala je u toku rata od 1915. do 1918. središte našeg narodnog pokreta. Mada, gledana s ulice, skromna obiteljska prizemnica, u njenom je podrumu bila tiskara s ručnom slagarnom, dva stroja za slaganje, dva tiskarska stroja (Flachmaschine), na kojima su se svake noći tiskala dva dnevna lista, tu je bila knjigovežnica i uredništvo. A u onih pet soba za stanovanje iznad tiskare, stanovale su tri obitelji (Krmpotića) s jedanaest ili dvanaest članova. U toj su kući čitavog rata držani politički sastanci, sastanci puljskog Narodnog vijeća i izaslanika Narodnog vijeća iz Zagreba. Ona je bila jedino, bar neko središte naše vlasti u Puli onih šest dana 1918. od preuzimanja ratne mornarice, ratne luke i grada Pule od strane Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba 31. listopada do ulaska talijanske vojske i mornarice u Pulu 5. studenog. U toj je kući uređivan i tiskan tri i po godine hrvatski dnevni list, za koji su 29. studenog 1918. dali svoj zadnji novčani prilog Stevo Petričić i Dušan Samardžija, označivši da ga daju u fond »obljubljenog i spasonosnog Hrvatskog Lista«.« (Mate Balota, Puna je Pula, 1954), navodi povjesničar dr. sc. Milan Radošević.

(Snimio Zoran Oljača)

(Snimio Zoran Oljača)

Sjedište Radničke komore

- Tijekom 1919. zgrada postaje sjedište pulske Radničke komore - krovnog udruženja zaduženog za očuvanje i unapređenje radničkih prava. S 12.000 članova okupljala je veliku većinu radno aktivnoga stanovništva Pule. No, bilo je to relativno kratkoga vijeka: dva dana nakon posjeta Benita Mussolinija Puli i njegova govora u pulskom kazalištu, 23. rujna 1920., fašističke skvadre spaljuju komoru - »trn u oku« talijanskih okupacijskih snaga, ali i fašističkog pokreta. Nakon obnove, od 1920.-ih u tim prostorima djeluje tvornica lokota. Kako nije bila oštećena za bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, nastavlja s radom i u poraću, sve do početka 1970-ih, navodi povjesničar dr. sc. Milan Radošević, koji nam je ukratko prokomentirao njenu prodaju.

- Što se tiče njezine budućnosti, a s obzirom na višedesetljetnu inertnost Grada u pogledu pokretanja novih muzejskih ustanova i interpretativnih centara, vjerujem da će naći kupca koji će je koristiti prema vlastitom nahođenju, zaključio je povjesničar dr. sc. Milan Radošević.

dr. sc. Milan Radošević (Arhiva Glasa Istre)

Iz zagrebačke agencije Resident doznajemo kako šestero vlasnika prodaje ovu povijesno važnu nekretninu za 790.000 eura.

Zgrada podliježe zaštiti

U oglasu agencije za prodaju nekretnina Resident stoji kako se prodaje poslovno-stambena dvokatnica od 575 četvornih metara neto korisne površine. Ova atraktivna nekretnina izgrađena je početkom 20. stoljeće na parceli od 538 četvornih metara, ima sve komunalne priključke (voda, struja, kanalizcija, plin) i potrebna joj je temeljita adaptacija. Dio zgrade u kojem se nalazi jedan stan u prizemlju ima direktan pristup sa ulice.

Ostalom dijelu zgrade pristupa se s nivoa suterena iz pripadajućeg dvorišta koje je denivelirano u odnosu na pristupne prometnice. Pripadajuće dvorište nalazi se južno i istočno od zgrade. Dvorište je ograđeno i betonirano.

(Arhiva PPMI)

Odlična lokacija u frekventnoj ulici u strogom centru Pule, blizu rive i svih pulskih znamenitosti, 500 metara udaljeno od Arene. Zgrada se sastoji od suterena površine 240 četvornih metara NKP, visine 3,7 metara, prizemlja površine 240 četvornih metara NKP, visine 3,7 metara i potkrovlja površine 95 četvornih metara NKP, visine 1 – 3,5 metara. Zgrada je povijesno služila kao tiskara te je moguća prenamjene zgrade u poslovno stambeni prostor/hotel (hostel)/zgradu društvene namjene. Zgrada podliježe zaštiti, odnosno nalazi se unutar zone zaštite 3. kategorije.