Nema te ljudske patnje koja može utjecati na neke osiguravajuće kuće kad trebaju isplatiti veliku štetu. Hladno, distancirano, bez trunke empatije, kategorički i eksplicitno njihov će vam predstavnik u određenim situacijama poručiti – NE, NEMATE PRAVO NA ISPLATU ŠTETE!
Nemate to pravo jer niste, naprimjer, u njihovoj interpretaciji zadovoljili uvjete da vam se šteta isplati po toj i toj polici. Još je to NE nekako podnošljivo i probavljivo dok se čovjek s osiguravajućom kućom nateže kad je u pitanju šteta na vozilu ili slična glupost. Pa 'ajde, koja tisuća kuna gore ili dole, preživjet će se. No, kad se radi o ljudima kao žrtvama neke situacije i kad se zbog toga mora isplatiti možda i milijunski iznos, a osiguravajuća kuća svjesno, ciljano i s namjerom oteže u beskonačnost. E tu se kontekst opasno mijenja i dimenzija priče postaje drugačija i brutalnija. Umjesto partnera, osiguravatelj vam odjednom postaje opasan neprijatelj. Brojniji i moćniji od vas koji ste žrtva neke situacije zbog koje se uopće i obraćate osiguravatelju s kojim ste u ugovornom odnosu ili, naprosto, po nekoj osnovi imate pravo na naplatu štete. Praksa pokazuje da će do zadnjeg atoma snage i zadnje kapi krvi neki osiguravatelji tražiti razlog kojim će pokušati izbjeći svoju obavezu.
Takvo ponašanje dijametralno je suprotno onome kojim vas prethodno mame i žele privući da se, eto, baš u toj nekoj kući osigurate. Naravno, tada kad prodaju police njihovi agenti su beskrajno slatkorječivi, dozlaboga simpatični, iz usta im curi med i mlijeko, vino i besmrtni nektar, prepuni su obećanja, kunu se u oca i majku da ćete baš kod njih najlakše doći do odštete i još vam, u duhu korporacijskog identificiranja i zbližavanja s vama kao korisnikom njihovih usluga, u znak pažnje, kao nagradu za vjernost, u ruke gurnu jeftinu fasciklu, poneku kemijsku, možda šiltericu i gomilu svog propagandnog materijala. U prvi tren, prepuni ste zadovoljstva za dobro odrađeni posao. Za novac koji ste uplatili osiguravatelju osigurali ste se od mnogih kobnih situacija. Ne dao Bog da se nešto desi, pomislite. No dođe li do neke ružne situacije, za vas, zbrajate u glavi, nema brige. Osigurani ste, znači sigurni, jer osiguranje znači sigurnost. Ili bi tako trebalo biti. Ako vam se, dakle, dogodi bolest ili prometna, naplatit ćete se po nekoj određenoj polici koja pokriva te situacije. Obitelj i vi imat ćete barem nekakvu novčanu satisfakciju. S obzirom na težinu svog zdravstvenog stanja, dobit ćete pristojan novac kojim će se plaćati troškovi liječenja i, ako je to potrebno zbog ozljeda, promijenjeni način života.
U praksi su to sve, nažalost, najčešće navlakuše, fore na koje mnogi nasjedaju. Kad se dogodi tragedija, slijedi, naime, bolno otriježnjenje i još bolnije suočavanje s istinom. Pojavljuju se, precizno govoreći, dva neprijatelja: sama bolest, trauma ili teška ozljeda s jedne te birokratski neosjetljiv na ljudsku bol osiguravatelj s druge strane. Umjesto da osiguravatelj pošteno plati odštetu, a osiguranik dobije ono što mu pripada, što je i smisao tog biznisa, osiguravatelj će angažirati armiju usko specijaliziranih odvjetnika s ciljem pronalaska razloga zbog kojih ne bi platio svoju obvezu. Iscrpljivat će vas do krajnjih granica, protiv vas vodit će dugotrajan sudski maraton jer si oni, osiguravatelji, to mogu dozvoliti. Kao da vam vaša tuga nije dovoljna, ubijene zbog tragične situacije koja vas je dovela u poziciju da legitimno očekujete odštetu, oni će vas dodatno ubijati. Sakatit će žrtvu, uzimat će joj dio po dio duše, pa dio po dio dostojanstva. Sve dok žrtva ne pristane na nagodbu koja će pokriti desetak posto onoga što je realno trebala dobiti.
David će izgubiti bitku protiv Golijata koji radi za profit, pokretača svega, pa makar se ta vrijednost ostvarivala i na tuđoj nesreći. Uz čast izuzecima i iznimkama od pravila, ali kad je posrijedi čovjek, žrtva i poneki milijun kuna odštete, dehumanizirani osiguravatelj ponašat će se krajnje beskrupulozno kako bi izbjegnuo ono na što se u osnovi obvezao – plaćanje štete. U postupku pred sudom iz arsenala će izvući najsmrtonosnije oružje i tući po vama, ne štedeći vam ni oca ni mater, ni sestru ni brata. U svemu tome poneki osiguravatelji kao da ne znaju ili zaboravljaju prvo i osnovno pravilo poslovanja kod prodaje svojih usluga: to je povjerenje. Povjerenje prema klijentu i čovjeku. Jer čovjek je klijent. Živo biće. Ako se jedna strana osjeća izigranom od druge, ako se čovjek osjeća izigranim od osiguravatelja, onda povjerenje nestaje i javnosti se šalje loša poruka.
No, to je već problem osiguravatelja koji su pak veliki problem pulske obitelji Halilović. Kćer, Melisa, 20-godišnja djevojka na pragu ulaska u život odraslih, taman kad se trebala realizirati, prije dvije godine doživjela je tešku prometnu nesreću. Posljedice su kobne: potpuno je paralizirana i oduzeta. Bolno otrgnuta od svih životnih radosti, Melisa vegetira. Biljka je i biljka će ostati. Zbog cijele situacije obitelj od Euroherca ima pravo na odštetu. No odmoglo im se upravo u Eurohercu, tamo gdje su trebali dobiti spasonosnu pomoć i novac kojim bi reorganizirali svoje živote i prilagodili ih nemoćnoj Melisi.
Euroherc se, naime, umjesto isplate odštete odlučio na taktiku odugovlačenja pa se sada vodi sudski postupak oko nečega što se toliko podrazumijeva da bespomoćni roditeljski vapaj boli do neba. Egzistencijalno ugroženi Halilovići dovedeni su do ruba. Ionako teško Melisino stanje stalno se pogoršava. Jadnoj djevojci prave pomoći nema, no može joj se ipak malo olakšati. I njoj i obitelji koja će do kraja života biti presretna da je Melisa preživjela stravičan sudar, ali je realno žrtva i talac situacije u kojoj je sve podređeno prekrasnoj 20-godišnjakinji bez mogućnosti oporavka i najmanjeg popravljanja zdravstvene situacije.
Za tezu da jedna nezgoda ne dolazi sama već je u pravilu prati druga pobrinuo se, nažalost, Euroherc u kojem si oni koji odlučuju o ovakvim situacijama ne dozvoljavaju biti ljudi. Ili postanite ljudi ili na Haliloviće pošaljite još više odvjetnika, angažirajte istražitelje, kopajte im po kantama za smeće i dokazujte što već želite. Gospodo iz Euroherca, potez je na vama.