Pomislio je Korać da je veći nego što zapravo jest. A ustvari se preplašio samog sebe i svojih riječi i… odustao od objave intervjua. Naš list je napravio presedan - popustili smo političaru. Napravili smo taj kompromis jer je Korać zaigrao na kartu svoje obitelji, koja ne bi htjela da se javno pročita ono što je našoj novinarki rekao upravo s ciljem objave
"Ne stojim iza svojih riječi". "To što sam vam rekao nema veze ni s čime". "Nisam mislio što mislim". "Samo luđak i nenormalan čovjek može iznijeti ono što sam ja baljezgao". "Lupetao sam o svemu". "Ne želim da se to objavi". "Ne želim biti čovjek slučaj"…
Ove je rečenice u jučerašnjem telefonskom razgovoru našoj novinarki Danijeli Bašić-Palković izrekao SDP-ov načelnik Fažane Radomir Korać. Te rečenice nisu parafraziranje ili prepričavanje njegovih riječi, već doslovno citiranje načelnika Koraća koji se u razgovoru sasvim pogubio. No krenimo redom.
Dva dana prije jučerašnjeg telefonskog razgovora naša je novinarka u općinskoj zgradi službeno razgovarala s načelnikom Koraćem. Tema razgovora bila je vezana za problem parkinga u Fažani na parceli za koju stanovnici obližnje zgrade smatraju da ju je Korać uzurpirao. Na tu se temu nadovezalo i povećanje njegove osobne imovine u zadnjim godinama. Razgovor je tako s jedne teme prešao na drugu, puno širu i zanimljiviju. Korać se, naime, odjednom sam zapričao, otvorio je dušu, govorio je o stvarima o kojima političari inače ne govore. E sad, naš je list u svom jučerašnjem broju objavio prvu priču o problemu parkinga, a danas je trebao biti objavljen ostatak teksta u obliku drugog, krajnje neuobičajenog i izuzetno zanimljivog intervjua u kojem se Korać potpuno razotkrio kao osoba s čudnim osjećajem za doživljaj okoline.
Hvalisav i brutalan
Hvalisav o sebi do neba, bio je brutalan prema drugima. On, naime, zna: "tko, koga, gdje i kada rješava…". "Imam i snimke o tome…", direktno je rekao našoj novinarki. Sapienti sat. Pametnome dosta. Potpuno je jasno na što je Korać aludirao. No onda je sve prespavao. Hrabrost se ohladila u prohladnoj ljetnoj noći. Nestala je kao i u junaka koji iz perspektive sigurnog dnevnog boravka pričaju o tuđim ratnim podvizima kao da su njihovi. Pomislio je Korać da je veći nego što zapravo jest. A ustvari se preplašio samog sebe i svojih riječi i… odustao od objave drugog intervjua. Naš list je napravio presedan - popustili smo političaru. Napravili smo taj kompromis jer je Korać zaigrao na kartu svoje obitelji, koja ne bi htjela da se javno pročita ono što je našoj novinarki rekao upravo s ciljem objave.
Njegovo je pak opravdanje bilo da nije bio svjestan da je razgovor služben! Naravno da je to Korać znao i da je bio svjestan da se razgovor snima. No očito mu je hrabrost koju je prezentirao pred novinarkom iščezla kroz noćne sate. Vjerojatno se uplašio posljedica svojih riječi. U snimalicu novinarke Danijele Bašić Palković izrekao je nevjerojatnu količinu gadarija i degutantnosti. Teško je procjeniti je li pritom više sebe hvalio, ili se više na račun drugih sprdao. Korać se, očito želeći na novinarku pustiti jak dojam, nabacivao nečim o čemu gospoda ne govore. Sebe je proglasio, najblaže rečeno, poželjnim. Htio je ispasti muževan, a ispao je mizeran. Ono čime se pred novinarkom ponosio - u javnosti bi se, tako je to ispalo, sramio. U četiri je oka želio ispasti frajer. Ali, na kraju, za to nije imao pokriće. Danijelu Pašić Palković namjeravao je fascinirati erupcijom primitivnih dosjetki, kompromitirajućih spoznaja o drugima i informacija o sebi koje se mogu ocijeniti kao samohvala političara koji se ne zna ponašati. Iz sekunde u sekundu tog razgovora koji se vodio uživo utapao se u plićaku svojih gluposti. I onda je, transformiran i pripitomljen, u jučerašnjem telefonskom razgovoru postao malen, ponizan i samokritičan.
Arkan i Palma
"Nemojte mi to objaviti", nemoćno je zavapio. Sam za sebe je nakon 24 sata rekao da "baljezga, lupeta, da nije mislio što je mislio kad je govorio, da ne može stajati iza svojih riječi te da to što je govorio nema veze ni s čime". Što nam je Korać rekao, jučer nam je porekao. Kod svakog pametnog čovjeka izgubio je vjerodostojnost. Nema goreg u političara nego naknadno probuđena pamet. A to se dogodilo Koraću, načelniku koji je u ovoj predstavi poželio odigrati ulogu alfa mužjaka, dok će mu novinarka ponizno i šutke statirati. No u svom se bahatom ponašanju ozbiljno pogubio. Prebacilo ga je, kao i većinu političara. Izgubio je kompas i prešao preko tanke linije ponašanja koja ukusno, prihvatljivo i poželjno odjeljuje od neukusnog i seljačkog.
Seljačkog na razini, na primjer, jednog Dragana Markovića Palme, kontroverznog političara iz Šumadije koji je prvi čovjek opštine Jagodina. Zbog svega što radi i kako funkcionira, nekadašnji Arkanov suradnik personifikacija je seljaštva, neukusa i kiča u politici i javnom životu. Upravo je takav bio i Korać u razgovoru s našom novinarkom. Nakratko je sebe upravo takvim demonstrirao. Samo zbog zaštite digniteta njegove obitelji, koja nije odgovorna za neodgovorno ponašanje fažanskog načelnika, mnoge njegove besmislene navode, nedostojne političara na ovakvoj funkciji, ipak nećemo objaviti.