(Snimio Milivoj Mijošek)
Ovog smo četvrtka obišli pulsku tržnicu, a izabravši dan kad je u Puli bila kiša, na neki smo način i očekivali da navala neće biti prevelika. Iako je kiša pokvarila planove, ponuda je bila poprilična, a ni posjet građana nije u potpunosti podbacio. Da ne bude zabune, prodaja nije ni približno bajna, a čini se kako su trgovci već oguglali na tu činjenicu.
- Inače su petak i subota najbolji dani za prodaju. Otkako je bojkot trgovina petkom, i mi to osjetimo. Kako bojkotiraju sve, bojkotiraju i nas. I ja ću bojkotirati kupovinu, jer ako mladi zovu, mi im se moramo pridružiti.
Po prvi puta su građani osviješteni i kupuju pomalo, samo ono što im treba. Više se uopće ne pretjeruje, što je dobro. S time će se manje bacati hrane. Ta se promjena pokazala racionalnom, govore nam trgovkinje jedna za drugom, a slažu se s nama kako u konačnici time smanjujemo otpad, što su građani također osvijestili.
Kupci se, vele nam, ne cjenkaju; što im treba kupe. Mnogi trgovci na pulskoj tržnici mogu se pohvaliti i sa svojim stalnim kupcima. Ova uhodana interakcija, između trgovaca i kupaca, uvijek je i zalog da tržnica u centru grada ima smisla.
Kad je loš dan, vele nam, uvijek ćeš nešto prodati ako imaš "svoje" kupce. Ali zato ni trgovci ne gledaju u gram i cent i sve je ovdje, na neki način, obostrano.
(Snimio Milivoj Mijošek)
Problem parkinga nismo zaobišli ni ovoga puta, a kako bi naglasili razloge njegove potrebe, naše nam sugovornice govore da popodne na tržnici nema uopće ljudi, premda se i same prisjećaju kad se do ranijih poslijepodnevnih sati još uvijek mogla obaviti kupovina. Završavaju puno ranije nego prethodnih godina, jer za zadržavanje nema potrebe.
Dolazak na tržnicu, naglašavaju nam, stvar je navike koja se stječe u obitelji. Mlađe generacije nemaju od koga naučiti, a i navike su se osjetno promijenile. Pronicljivo zaključuju da je i kod tržnice sve stvar prioriteta; neki ne žale na novce za kave i cigarete, dok tržnicu procjenjuju skupom i manje važnom za svoj način života.
A cijene su već neko vrijeme poprilično ustaljene. Blitva je po 4 eura, crveni radić 1,5 euro onaj sitan do 2 eura onaj nešto veći. Mrkva je po 3 eura, povrće za juhu 6 eura, mladi luk 1 euro za vezicu, kelj 3 eura, a kupus 2 eura za kilogram. U ponudi je bio i maslačak u vrećici, po 1 eura. Domaća kapula je 4 eura, koliko košta i kilogram domaćeg batata, a salata je po 5 eura. Brokula i cvjetača su po 4 eura, dok je domaća cikla 3 eura.
Na ribarnici još tužnija slika. Odgovor koji dobivamo na standardno pitanje; kako ide, stiže od trgovkinje i mami nam osmijeh na lice - "Sve leti od prodaje, samo što ne dijelimo brojeve", ironično, gotovo na rubu očaja, dobacuje ova trgovkinja. Da je šteta da ribarnica ima ovu sudbinu, slažu se sve trgovkinje s kojima smo porazgovarali, a i one adresiraju problem na parking.
- Tu neće nitko stati, a parkirati na Mandraču ili na Marsovom polju s boršami, i ako još imaš malu dicu; neka parkira onaj koji je to rekao. Zna nam se dogoditi da nam naruče telefonski, ali više oni koji su stalni kupci. Čak i mojima rečen da me čekaju vani da ću im donesti. Žalosno. Ja san tu 43 godine i nikad nije bilo ovako.
Ako se ovako nastavi, moći će staviti ključ u bravu. Ljudi bi i platili parking, ali nemaju parkirna mjesta. Trebali bi staviti i normalnu cijenu, a ne po liti 4 eura. Bila sam u centru Opatije gdje je parking 0,60 centi do 18 sati, a nakon toga besplatno. Što bi tu trebalo komentirati, konstatira jedna od njih.
Lovostaj na sardele samo što nije gotov, a već ove subote mogle bi se naći u ponudi. Hobotnica je po 20 eura, friška domaća lignja po 25 eura, brodet 15 eura, trilja po 10 eura. Škarpina je po 45 eura, morski pas 13, barbun po 15 eura, orada 25 eura, oslić 10 eura, a kovač 45 eura. Škarpina je 18 eura, sipa 15 eura, a rošpo 25 eura. Sve leti od ponude, ali je, čini se, potražnja u osjetnom padu.