BRODOGRADNJA

Tko sve želi kupiti Uljanik? Analizirali smo prodaju pulskog brodogradilišta, jako je puno otvorenih pitanja i nedoumica

| Autor: Orjana ANTEŠIĆ
(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)


Prema objavljenom pozivu za sudjelovanje na javnoj dražbi, kupcu većinskog udjela u Uljaniku 1856 gotovo da se nudi mogućnost obročne otplate s obzirom na to da je u uvjetima definirano kako je krajnji rok za plaćanje pune kupoprodajne cijene 31. listopada 2024. godine.

Potencijalni budući vlasnik većinskog poslovnog udjela pulskog brodogradilišta zasad će morati položiti kaparu od 2.000.000 eura, ali u koju se uračunava i jamstvo za ozbiljnost ponude. Drugim riječima, potencijalni novi većinski udjelničar Uljanika 1856 preostali, veći dio kupoprodajne cijene od najmanje 4.911.540 eura, bit će u obvezi platiti tek za devet mjeseci.

U ozračju panike stvorene u ovom pokušaju prodaje pulskog brodogradilišta, čiji računi klize u 12. tjedan neprekidne blokade zbog dospjelog duga od 1,64 milijuna eura, financijski uvjeti prodaje podredili su se prema potencijalnom kupcu, ali pritom su od šire investicijske i ine javnosti zaklonjeni neki bitni detalji pred sam postupak dražbovanja, zakazan za 9. veljače.

Između ostalog, koji su to rokovi koje će kupac dobiti za deblokadu računa pulskog brodogradilišta, kao i pod kojim bi se to uvjetima novom vlasniku u fazi do isplate pune kupoprodajne cijene bilo omogućilo da instalira svoje predstavnike u NO-u i Upravi društva? Hoće li se od istog tražiti da vlastitim novcem, u vidu hitnog zajma, u roku nekoliko dana deblokira račun Uljanika 1856 ili će se raditi o nekim drugim opcijama?

Brojna pitanja

Pitanja su to na koje uoči predstojeće dražbe nema preciznih i jasnih odgovora, tek natuknica da će se to definirati kupoprodajnim ugovorom. Ovisno o ishodu dražbe, ostaje za vidjeti hoće li se tih 2.000.000 eura, koje bi potencijalni kupac trebao isplatiti u roku od osam dana od potpisa kupoprodajnog ugovora, biti odmah i transferirano na račune bivših »uljanikovaca«, kao vjerovnicima prvog višeg isplatnog reda propalog pulskog brodogradilišta ili će na isplatu dijela svojih potraživanja morati još sačekati?

Što je s oko 13 milijuna eura državnih jamstava koji su aktivni u novom Uljaniku za kredite koji su poodavno trebali biti isplaćeni?

Hoće li se i po kojim uvjetima budućem većinskom vlasniku izaći u susret s kreditnim prolongatom? Osim toga, potpuno je nejasno što država planira sa svojih 43 posto udjela u novom Uljaniku. Je li u planu prodaja ili se, možda, planira s novim vlasnikom sudjelovati u raspodjeli financijskog tereta kroz dokapitalizaciju Uljanika 1856? Ili će se ići na istiskivanje državnog udjela?

Sve su to elementi koji su unaprijed trebali biti obznanjeni da bi se privuklo ozbiljne i respektabilne ulagače. Novi Uljanik, unatoč svojoj nelikvidnosti i neplaćenim kreditima, nije baš toliko nepoželjna udavača, ali jest žrtva katastrofalnog upravljanja, potpune bezidejnosti i nečinjenja onih koji u svojim rukama drže sukno i škare.

Sve gratinirano vrludanjima i neshvatljivim otezanjima s prodajom većinskog udjela, koji se u stečajnom postupku Uljanik brodogradilišta rasteže već punih godinu i pol dana.

Porezni dužnik

Od zamišljenog goluba na grani nije ostalo ni perce, a i vrabac se sada čini nedostižnim, naročito ako se pokuša percipirati perspektiva pulskog brodogradilišta kroz prizmu potencijalnih kupaca koji su se zadnjih tjedan dana uzvrtjeli oko Flaciusove 1.

Vlasnik Adria-monta Nermin Graca ne tako davno vodio se kao osnivač tvrtke Aleks Mont u stečaju, koja je državi ostala dužna oko 345.000 eura.

To se neće vidjeti u potvrdi Porezne uprave koju bi Adria-Mont, kao i ostali ponuđači, trebali dostaviti na predstojećoj dražbi za Uljanik 1856, ali je zabilježeno u kaznenoj prijavi koju je stečajna upraviteljica Milena Veljović, suočivši se s enigmom imovine u vrijednosti od nekoliko stotina tisuća eura koja je »isparila« iz bilance Aleks Monta, tvrtke obitelji Graca koja se, usput rečeno, 2020. godine vodila i kao osnivač Adria-Monta.

Taj isti Nermin Graca kao direktor Adria-Monta u svojoj ponudi za kupnju pulskog brodogradilišta ističe i hvali se referencama stečenim na poslovima koje odrađuje za Inu u urinjskoj rafineriji, Janafu, kao i projektima s brodograđevnom industrijom u Italiji.

Ukupni prihodi Adria-Monta u 2022. godini bili su 2,1 milijun eura, od kojih nijedan euro nije bio ostvaren od izvoza, prema podacima s Poslovna.hr.

Malteške tvrtke

Ponuda Adria-Monta, a čini se još više neočekivani i iznenađujući prijedlog stečajnog upravitelja Uljanik brodogradilišta Lorisa Raka prema Skupštini vjerovnika da se Uljanik 1856 ekspresno proda Adria-Montu, uskovitlala je duhove i u GSP Offshore SRL u vlasništvu Gabriela Comanescua, rumunjskog poduzetnika kojeg prate kontroverze, ako je suditi po pisanju određenih rumunjskih portala, ali i neovisnih istraživačko-novinarskih platformi, kao što je The Shift News koji je u ljeto 2022. godine objavio tekst o počecima Comanescuovog bogaćenja te ulozi koju su u tome imale njegove tvrtke, njih dvadesetak, koje je Rumunj osnovao na Malti.

O Comanesucovom »uspješnom malteškom financijskom receptu« svojevremeno se bavio i rumunjski Rise Project, dio globalne mreže za izvještavanje o organiziranom kriminalu i korupciji (OCCRP) dok je početkom ove godine rumunjski portal G4Media, objavio je tekst o Comanescuu i tvrtkama pod njegovom kontrolom koje su nagomilale dugove od nekoliko desetaka, pa čak i stotina milijuna leja prema državom proračunu, a u nekim su slučajevima i bankrotirale.

Prema njegovim javnim istupima u Hrvatskoj Comanescu tvrdi da im je ambicija imati vlastito središte za rad i koordinaciju sadašnjih i budućih projekata na Mediteranu te da riječko i pulsko brodogradilište žele dodati na međunarodnu kartu za energetsku industriju.

Trgovina sirovinama

Što reći o slovenskoj tvrtki Eko bor iz Nove Gorice, iz koje su istupili s ponudom od 3,5 milijuna eura za većinski udjel u pulskom brodogradilištu?

Glavna djelatnost ove tvrtke je trgovina sekundarnim sirovinama, posljednjih godina prisutni su sa svojim ponudama i otkupima starog željeza, ali i druge opreme i strojeva u stečajnim postupcima Uljanika, TESU-a i Uljanik brodogradilišta. Prema podacima s companywall.si, Eko bor u 2021. i 2022. godini značajno je povećao prihode u odnosu na 2020. godinu. Naspram 3,36 milijuna eura ostvarenih prije četiri godine, zadnje dvije godine, za koje su trenutno dostupna financijska izvješća, promet ove tvrtke skače na više od deset milijuna eura. Dugoročnih obaveza Eko bor gotovo da i nema, odnosno tek 59.000 eura, a iz financijskih pokazatelja evidentno je da je ova tvrtka, sa svega par zaposlenih, vrlo likvidna. Kao većinski vlasnik i direktor vodi se Patrik Jarc, koji navodi da im je, zajedno sa strateškim partnerima, cilj u Uljaniku 1856 »širenje poslovne djelatnosti u proizvodno-tehnološkom smislu«. U svojoj ponudi naveli su i da su 3,5 milijuna eura spremni platiti u roku 45 dana.

Prodaja nezavršene novogradnje 526

Dođe li do prodaje i ulaska novog vlasnika, bit će zanimljivo pratiti hoće li se i u kojem roku realizirati prodaja nezavršene novogradnje 526, oko koje su se unazad par mjeseci vrzmali zainteresirani kupci koji su, prema dostupnim saznanjima, nudili više milijuna eura. Sadašnji direktor Uljanika 1856 Samir Hadžić taj posao iz nepoznatog razloga nije uspio sklopiti, ali su zato s tim argumentom on i stečajni upravitelj Uljanik brodogradilišta Loris Rak krajem listopada prošle godine predložili i uspjeli na 45 dana odgoditi odluku oko novog kruga prodaje pulskog brodogradilišta.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter