Britanska podmornica "HMS Upright" 9. veljače 1941. godine torpedirala je i potopila talijanski parobrod "Silvia Tripcovich" kod otočja Kuriat ispred tuniske obale. U 19.30 21. veljače parobrod je isplovio iz luke Trapani za Tripoli, u konvoju s parobrodom "Sabbia", u pratnji stare torpiljarke "Generale Carlo Montanari".

U 16.21 22. veljače konvoj je otkriven dok je plovio rutom 156 stupnjeva, od najmanje jednog zrakoplova, dvadesetak milja istočno od Sude i britanske podmornice "HMS Ursula".

Zapovjednik podmornice Alexander James MacKenzie doveo je podmornicu u položaj za napad te je u 17.08 kod plićina Kerkennah ispalio tri torpeda s udaljenosti od 2.300 metara. Jedan torpedo pogodio je parobrod "Sabbia" te ga oštetio.

Torpiljarka je prešla u protunapad u 16.16, bacivši deset dubinskih bombi koje su, možda, oštetile podmornicu koja je nakon napada zaronila na dubinu od 21 metar. Napad je završen u 16.37, tada je podmornica izronila na periskopsku dubinu pogledati rezulat svog napada.

Vidjela je da parobrod "Sabbia" tone te se odmah spustila na 21 metar dubine. "Montanari" je ostao pružiti pomoć oštećenom parobrodu, koji je mogao ploviti smanjenom brzinom od samo šest čvorova.

Parobrod "Silvia Tripcovich" je prema nekim izvorima isto torpediran i zbog toga je smanjio brzinu, ali to nije zabilježeno u dnevniku britanske podmornice, no nastavio je plovidbu, udaljio se i bez pratnje, maksimalnom brzinom, zaplovio prema luci Tripoli. Zanimljivo je i pomalo čudno da o napadu nije izvijestio nikoga.

"Trup i teret"

Iako oštećen, parobrod "Sabbia" je nekako uspio doploviti na cilj u pratnji torpiljarke u 13 sati 24. veljače. Parobrod "Silvia Tripcovich" nikada nije stigao u Tripoli. Nestao je, kako je zapisano u službenoj povijesti bitke za konvoje "trup i teret", nestali su u noći bez traga: tek godinama kasnije saznalo se što se dogodilo.

Najprije se mislilo da se parobrod sklonio u Tunis čiji je teritorij bio pod kontrolom Francuske (Vichy) – nije bio okupiran, niti je bio saveznik sila osovine, ali 10. ožujka 1941. godine talijanska komisija za primirje s Francuskom, Commissione Italiana d’Armistizio, morala je prenijeti Supermarini da je potraga gotova i da parobrod "Silvia Tripcovich" nije pronađen niti u jednoj luci. Pomislilo se da je možda stradao u udaru u minu.

Vlasnik broda bio je tršćanski brodar D. Tripcovich & Co. – punog naziva D. Tripcovich & Co., Societa Anonima di Navigazione, Rimorchio e Salvataggio.

Zanimljiva je priča o osnivaču te kompanije koju je zapisao S. Luković: "U ljeto 1994 godine sud u Trstu objavio je bankrot kompanije Tripcovich S.p.A. čime je prestala postojati, nakon punih 99 godina, najveća bokeljska brodarska kompanija u inozemstvu."

No, da se vratimo "nestalom" parobrodu. U 2.40 sati 23. veljače britanska podmornica "HMS Upright" pod zapovjedništvom Edwarda Dudleyja Normana nalazila se u ophodnji kod plićina Kerkennah, kada je ugledala zamračeni brod koji je plovio bez pratnje.

Podmornica je pokušala odgonetnuti o kojem se brodu radi: točno su utvrdili da je sličan parobrodu "Fanny Brunner" (blizanac)… Parobrod je promijenio rutu i počeo ploviti stalno mijenjajući smjer (zig-zag).

Podmornica, ostavši na površini, prešla je u napad i u 2.53 ispalila dva torpeda prema parobrodu: prvi je promašio, prošao je ispred pramca, a drugi je pogodio brod iza brodskog dimnjaka izazvavši dvostruku eksploziju, nakon čega se razvio jaki plamen 30 metara uvis. U podmornici su bili sigurni da je brod prevozio gorivo.

U 3.15 kada se podmornica već nalazila na dubini, parobrod se polako punio morem, a požar je i dalje bjesnio. Ubrzo je podmornica izronila i punom brzinom zaplovila prema jugoistoku nastojeći što prije napustiti mjesto napada.

Bio je to prvi uspješan napad podmornica razreda "U" koji je kasnije nastavljen u Sredozemlju. Za ovo potapanje i potapanje lake krstarice "Armando Diaz" u istim vodama tri dana kasnije zapovjednik Edward Dudley Norman dobio je priznanje Distinguished Service Order.

Nije bilo sumnje da je potopljeni brod podmornice HMS Upright bio baš parobrod "Silvia Tripcovich". Parobrod je potonuo ispred tuniskog otoka Kuriat oko 60 nautičkih milja jugoistočno od luke Sfax. Nije bilo preživjelih.

Potapanje "Algerina"

U osam sati navečer 24. studenoga 1942. godine parobrod "Algerino", izgrađen 1921. godine u brodogradilištu Vulcan A.G. u Hamburgu kao "Cairo" (Hapag, Hamburg), isplovio je iz luke Tripoli za Buerat el Hsun s teretom municije u pratnji topovnjače "Eso". D. Tripcovich ga je kupio 1929. godine kada se zvao "Holstenau" (Bugsier Reederei A.G., Hamburg).

Nakon talijanskog poraza u El Alameinu, lučica Buerat je bila najbliža novoj obrambenoj liniji talijansko-njemačke vojske u povlačenju kroz Libiju (Tobruk je pao 13., a Bengazi 20. studenoga). Promet u kabotaži je godinama polazio iz Tripolija s opskrbom za sile osovine. Prema britanskim izvorima, o konvoju su se nalazile i dvije motorne splavi tipa MZ/MFP, ali se one ne spominju u talijanskim izvorima.

Oko deset sati ujutro 25. studenoga konvoj, koji je plovio uz obalu, napadnut je ispred Zlitena, oko 160 kilometara od luke Tripoli, između Homsa i Misurate, od šest bombardera (prema svjedočenju posade): ustvari bilo ih je osam – lovci-bombarderi Bristol Beaufighter iz 227. eskadre Royal Air Force – koji su poletjeli iz baze Ta’Qali na Malti.

Četiri bombardera bila su naoružana s po dvije bombe od 227 kilograma, a ostala četiri su imala zadatak onesposobiti protuavionsku paljbu s brodova. Odmah su srušili uobičajeni protupodmornički zrakoplov u pratnji te su bombama napali konvoj.

"Eso" otvara vatru svim raspoloživim oružjem, ali bez efekta zbog djelovanja četiri saveznička zrakoplova bez bombi. Jedan od tih zrakoplova približio se brodu na samo 70 metara bez da je primijetio da netko puca na njega; drugi Beaufighter je pogođen, pa se prisilno spustio u svojoj malteškoj bazi.

No, nijedna bomba nije izravno pogodila parobrod, ali je više bombi eksplodiralo u neposrednoj blizini oštetivši trup te uzrokujući prodor mora koji brodske pumpe nisu mogle svladati. Uskoro je more došlo do ložišta kotlova, pa se vatra ugasila.

"Algerino" je lagano tonuo, pa ga je "Eso" uzeo u tegalj pokušavajući ga odvući do luke Tripoli, ali navečer je morao biti nasukan oko 150 metara od obale da se spriječi potonuće. Sve je bilo uzalud, potonuo je tijekom noći 26. studenoga, a zbog male dubine, zapovjednički most je bio u razini površine mora.

Srećom nije bilo žrtava, iako je više članova posade ranjeno, srećom ne tako teško. Iako nema podataka o posadi, pretpostavljamo da je i na tom brodu bilo pomoraca iz naših krajeva.

"Silvia Tripcovich"

Godina gradnje: 1925.

Brodogradilište: Cantiere Navale Triestino, Monfalcone

BRT: 2365 t

Dimenzije:

Pogon: parni stroj trostruke ekspanzije

Brzina: 11 čvorova

Vlasnik: Diodato Tripcovich & Co, Trieste

Stradali na "Silvia Tripcovich"

– Cech Mario, rođen 5. 12. 1912. u Barbanu (Barbana d’Istria)

– Demitri Bruno, rođen 30. 10. 1911. u Novigradu (Cittanova d’Istria)

– Fatutta Stefano, rođen 11. 4. 1912. u Cresu (Cherso)

– Grubissa Mario, rođen 30. 8. 1902. u Puli (Pola)

– Musul Giuseppe, rođen 17. 3. 1900. u Šušnjevici (Valdarsa)

– Orlich Antonio, rođen 8. 8. 1916. u Cresu (Cherso)

– Pezzulich Matteo, rođen 4. 8. 1902. u Šušnjevici (Valdarsa)

– Sgomba Giuseppe, rođen 8. 10. 1911. u Plominu (Fianona)

– Vidach Lino, rođen 27. 12. 1903. u Plominu (Fianona)

Topovnjača-lovac na podmornice

"Eso" je klasificiran kao topovnjača-lovac na podmornice, a pod tim imenom (tal. ime za otok Iž) krije se njemački minopolagač "M 144" koji je Jugoslavija kupila 1920. godine i dala mu ime "Sokol".

Te godine kupljeni su i blizanci "Selve" (Silba) bivši "Galeb" izgrađen kao "M 100"; "Unie" (Unije) bivši "Kobac" izgrađen kao "M 121" i "Zuri" (Žirje) bivši "Labud" izgrađen kao "M 106".

Sudbine brodova Tripcovicha

– "Tripolino", potopljen 30. listopada 1942.; stradali Vincenzo Barbali, zapovjednik iz Malog Lošinja; Natale Dobrini, mornar iz Labina; Emilio Jurinovich, kormilar, Mošćenice, Antonio Lizzul Belcich, mornar iz Plomina, Luigi Zigante, ložač iz Opatije. Prethodno, 16. srpnja 1940. na brodu stradao je Giovanni Barcovich iz Mošćenica.

– "Alicantino", nestao 1940. u plovidbi Port Mahon-Cagliari

– "Belrorie", nestao na Rodosu u službi Royal Marine nakon 1945.

– "Cyclops", potopljen 1944. u Volosu

– "Emilia", potopljen 2. listopada 1943. u Senju. Izvadili ga Nijemci, zarobili partizani…

– "Etruria", torpediran 22. prosinca 1942. (Palermo-Bizerta)

– "Giovinezza", torpediran 18. svibnja 1941. (Tripoli-Bengazi)

– "Gladiator", 21. svibnja 1941. potopljen kod Zlarina

– "Guido Brunner", potopljen 14. veljače 1944. kod Rogoznice

– "Hercules", torpediran 24. studenoga 1941. kod Krete

– "Laconia", zarobljen u SAD-u, postao "Elwood", izrezan 1949.

– "Le Tre Marie", torpediran 4. veljače 1943. u Jonskom moru

– "Liguria", potopljen 27. ožujka 1944. u Jadranu

– "Loris", izgubljen nakon kapitulacije Italije

– "Numidia", torpediran 18. kolovoza 1944. kod Poreča

– "Sivigliano", samopotopljen 7. svibnja 1943. u Bizerti, izvadili ga Francuzi