bez kompasa

Lažno sunce i vikinška navigacija

| Autor: Boris Bulić
(Privatna arhiva)

(Privatna arhiva)


Često se dogodi da se uz Sunce, posebno u ranojutarnjim ili kasno popodnevnim satima može lijevo ili desno od Sunca vidjeti svijetla točka, veličinom dosta manja od Sunca a koju mnogi pogrešno nazivaju ‘halo’.

No optička pojava ‘halo’ je ipak nešto drugi. Do halo pojave dolazi kada se kada se između promatrača i Sunca ili Mjeseca nalazi tanak sloj oblaka s kristalićima leda.

Tako se najčešće može vidjeti tzv. mali halo, potpuni krug ili samo njegov dio, promjera 22°, s unutarnje strane crvenkaste, a s vanjske strane plavkaste boje.

Pored ovoga postoji i veliki halo promjera 46° no taj je pak puno rjeđi.

A svijetla točka sa strane Sunca je tzv. lažno sunce, u Americi poznato kao Sun dog, a na našim otocima kao prisunčić.

U mnogim mjestima u priobalju, a posebno na otocima na prisunčić se gleda s praznovjerjem.

I dok se negdje ova pojava tumači kao predznak lijepog vremena, na nekim mjestima na prisunčić gledaju kao na pojavu koja nagovještava neku nesreću.

A zanimljivo je da su još stari Vikinzi znali koristiti svojstva prizmatičnih kristala u navigaciji, Naravno, nisu koristili one sitne kristale leda koji i danas uzrokuju halo i prisunčić, već su koristili prirodne kristale koje bi nalazili u prirodi pa bi preko tih kristalnih prizmi određivali svoj položaj na moru.

Kristal, kojem bi na bazi ucrtali tamnu točku, bi se uperio u sunce nakon čega bi se zbog raslojavanja svjetla u određenoj poziciji ukazalo svjetlosni krug odmaknut od centralne, prethodno ucrtane točke, a što nije bilo ništa drugo doli prisunčić.

Uz više takvih ‘pozicioniranja’ tijekom plovidbe u određenim vremenskim intervalima, vješti pomorci bi i po oblačnom vremenu mogli odrediti smjer plovidbe u odnosu na pravac sjever-jug.

U mnogim koliko-toliko sačuvanim olupinama vikinških brodova pronađeni su upravo takvi, označeni kristali pažljivo pospremljeni u za njih krojene kožne navlake.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter