JEŠKA

Koristite li ribe kao ješku ili ste skloniji crvima, školjkama i piletini? Evo nekoliko savjeta

| Autor: Boris Bulić
(Foto Novi list)

(Foto Novi list)


Među ribama kao ješkama, srdela nedvojbeno zauzima prvo mjesto. Bilo da je koristimo cijelu, polovicu, filetiranu ili pak samo crijeva, većina riba će je rado progutati.

Cijelu je koristimo u driftingu ili kod velikih parangala namijenjenih prvenstveno zubacima, pagrima i ostaloj zubatoj rodbini dok joj ni brancin ne može odoljeti.

Polovicu srdele koristimo pri ribolovu postavom na dnu ili manjim parangalima, dok su fileti i crijeva gotovo nezaobilazna ješka pri lovu cipala, salpi, ušata i bugvi.

Koristimo je svježu i usoljenu. Njezin intenzivan miris je nesumnjivo veliki plus u cijeloj stvari, no njena krhka struktura je gotovo jednako veliki minus, pogotovo pri daljim izbačajima gdje nam može pomoći filo elastico.

Omotavanje takvih niti oko postavljenog fileta će ga učvrstiti u tolikoj mjeri da ćemo se lako moći dobaciti na željenu daljinu, a da ješka ostane na udici.

Odmah uz srdelu stoji i inćun, a do njega i gavun, i jedan i drugi toliko puta kopirani plastičnim imitacijama. Često se koriste i pri ribolovu iglica wagglerom, kad se nadijevaju cijeli na sitne trokuke udice.

Bugva, manula, lužina i šarun, kao uostalom i mnogobrojne druge vrste dovoljno čvrste, hidrodinamične i vidljive, se koriste ili cijele za panulu i drifting, ili filetirane za udičarenje.

Filetiraju se tako da se ribi najprije odstrani glava, a zatim se noktom palca zađe između kičme i rebara i u jednom potezu prođe do repa.

Isti postupak se ponovi i s druge strane kičme i na taj način se dobije filet spojen kožom na leđima.

Počevši od repa, noktom se skida komadić po komadić mesa i nadjeva na udicu.

Ovako pripremljen mamac izvrstan je za ribolov cipala, salpi, špara i ostalih vrsta koje se love plovkom, jer zahtijeva ipak malo nježniju prezentaciju.

Iglica je jedinstvena i za mnoge panulaše nezamjenjiva ješka u ribolovu zubaca i gofa panulom.

U ribolovu postavom na dnu ili na po dna možemo većinu priobalnih ribljih vrsta koristiti kao živi mamac.

A način na koji se ta riba kači varira od ribe do ribe, od lovine do lovine, da i ne spominjemo ribolovce, od kojih svaki tvrdi da je njegov način najbolji i najprokušaniji. Pritom je ipak potrebno voditi prvenstveno računa o tome da ponuđena riba bude što duže živa i da svojim ponašanjem može isprovocirati predatora koji tuda prolazi.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter