Godine 1997. postavljen svjetski brzinski rekord koji vrijedi i danas - S NEVJEROJATNIH 1227,99 KILOMETARA NA SAT PROBIJEN ZVUČNI ZID

Thrust SSC

Godine 1997. postavljen još i danas važeći svjetski brzinski rekord na zemlji, 1964. nastali su najdulji tragovi kočenja na svijetu, 1924. rođen je Lee Iacocca, otac Ford Mustanga i spasitelj Chryslera, 1899. rođen njemački vozač utrka s 49-godišnjom karijerom Adolf Brudes

Pravi ljubitelji brzinskih rekorda će i ako ih probudite u gluho doba noći znati da aktualni iznosi 1227,99 km/h na razdaljini od milje, te nešto sporijih 1223,66 km/h na kilometar, a postavio ga je britanski pilot Andy Green 25. prije točno 21 godinu u pustinji Black Rock u američkoj saveznoj državi Nevada vozilom Thrust SSC. Samo dvadesetak dana prije toga Green je po prvi puta službeno postao najbrži čovjek na svijetu, no momčad nije bila zadovoljna postignutim rezultatom. Drugi pokušaj napokon je rezultirao ostvarenjem cilja: po prvi je puta neko vozilo na površini Zemlje probilo zvučni zid!

Manje je poznato kako je Green u međuvremenu 2006. oborio i svjetski brzinski rekord u kategoriji dizelskih vozila. Upravljao je raketom na kotačima, JCB Dieselmax i postigao brzinu od 563,4 km/h. Green, u svakodnevnom životu pilot RAF-a, uključen je i u projekt Bloodhound, kojem je cilj probijanje brzine od tisuću milja na sat na zemlji, uz još nepoznat datum vožnje. Nema sumnje da je Andy Green pravi i dostojan nasljednik veličanstvene britanske galerije neustrašivih lovaca na brzinske rekorde.

Vjerojatno najneobičniji automobilski rekord u Guinnessovoj knjizi rekorda pripada legendarnom američkom lovcu na brzine Craigu Breedloveu. Njegov je životni san bio postati najbrži čovjek na Zemlji, a u nekoliko ga je navrata uspio i ostvariti. Upravo je on ostao upamćen po uzastopnom probijanju u anglosaksonskom svijetu psihološki vrlo bitnih brzinskih granica od 400, 500 i 600 milja na sat, tijekom tri uzastopne godine, od 1963. do 1965.

Bilo je to nevjerojatno uzbudljivo doba utrke za rekordom, kada se Breedlove nadmetao protiv braće Arfons na slanom jezeru Bonneville u američkoj saveznoj državi Utah i granice su neprestano pomicane. Čak je i naša publika pomno pratila što se događa na Bonnevilleu, feljton o tome izlazio je u tadašnjem Moto Magazinu. Jedan od ključnih trenutaka u pomicanju granica dogodio se na današnji dan 1964. kada je Breedlove u svojem bolidu 'Spirit of America' probio barijeru od 500 milja na sat, postigavši pritom, da prevedemo u nama razumljivije brojke, brzinu od 846,97 km/h.

Na završetku propisima zahtijevane druge vožnje otkazale su kočnice i počelo je neviđeno proklizavanje u borbi za goli život: nakon osam kilometara usporavanja 'Spirit of America' je za dlaku promašio telegrafski stup i ostao ležati s njuškom uronjenom u jezero. Kada su uspaničeni članovi ekipe došli do bolida, Craig Breedlove, čovjek koji je upravo preživio jednu od najspektakularnijih nesreća u povijesti motornih vozila, dočekao ih je izjavom koja mu je osigurala uvrštenje na svaku ljestvicu najcool tipova ikada: '...A za svoju sljedeću predstavu planiram se i zapaliti!' Dakako, samo dvanaest dana kasnije Art Arfons je 'Green Monsterom' oborio i taj brzinski rekord, pa je Breedlove projektirao novi bolid i sljedeće godina vozio još brže... no o tom nekom drugom prilikom.

Amerikanac talijanskih korijena jedan je od najpoznatijih i najcjenjenijih djelatnika u povijesti autoindustrije. Zaposlio se u Fordu kao inženjer, pa preko polja prodaje i marketinga došao do položaja potpredsjednika korporacije. Hvaljen je kao otac modela poput Mustanga, Bronca i Pinta, no ipak je 1978. dobio otkaz, nakon čega je preuzeo kolabirali Chrysler i iz beznadnog ga gubitaša do umirovljenja 1992. pretvorio u respektabilnu i profitabilnu tvrtku.

Plemić iz njemačkog grada Breslau, danas poznatog kao poljski grad Wroclaw, počeo je nastupati na motoutrkama 1919., a zadnju brdsku utrku karijere odvezao je 1968. Alfa Romeo Giulijom, te je među vrhunskim vozačima s najdužim stažem. Najradije je nastupao na brdu, no na vrhuncu karijere, razdvojenom velikim ratom, nastupio je i na nizu klasičnih cestovnih ili kružnih utrka. Na četiri kotača prelazi 1928., vozeći privatne automobile marki Bugatti, MG i BMW.

1938. postaje tvornički vozač bavarske tvrtke i postiže odlične plasmane na utrkama poput 24 sata Spa i VN Brescije. U ratu gubi imetak te seli u Berlin, gdje radi kao automehaničar. Počinje ponovo nastupati, vozi čak i jednu F1 utrku, a 1953. postaje tvornički vozač Borgwarda, što dovodi do nastupa na 24 sata Le Mansa i Carrera Panamericani. Preminuo je 1986.godine. (Dino MILIĆ JAKOVLIĆ/Autoportal)