Na današnji dan, 28. siječnja 1938., na javnoj prometnici postignuto 432,7 km/h, što nije oboreno gotovo osam desetljeća!

Rudolf Caracciola, na autocesti između Frankfurta i Darmstadta, posebno aerodinamički 'ispeglanim' Mercedes-Benzom W125, provozao je brzinom koju je oborio tek 5. studenog 2017. Niklas Lilja, u bolidu Koenigsegg Agera RS, na zatvorenoj autocesti u Nevadi, sa 445,6 km/h

Činjenica da je taj rekord (432,7 km/h), ostvaren na autocesti, održao gotovo osam desetljeća, dovoljno govori o tehnološkoj naprednosti i snazi aerodinamički optimiziranog Mercedes-Benzovog bolida s kraja 1930-ih, dugačkog 6250, širokog 1850 i visokog 1150 mm, senzacionalnog koeficijenta otpora zraka od 0,16.

Pokretao se benzinskim motorom V12 obujma 5577 ccm, s četiri ventila po cilindru i dva Rootsova puhala, što mu je snagu nabilo na 736 KS pri 5800/min. Mjenjač je bio 4-stupanjski, a zanimljivo, sustav za tekućinsko hlađenje imao je spremnik s ledom! Razlog: usisnici za rashladni zrak bili su minimalni, kako ne bi remetili aerodinamiku.

Hladnog zimskog jutra, 28. siječnja 1938., za ekstremne brzine posebno aerodinamički ‘ispeglani’ bolidi Mercedes-Benza i Auto Uniona, bili su toliko izjednačeni, da je Bernd Rosemeyer odlučio pokušati još jednu vožnju, dok se Rudolf Caracciola (1901. - 1959.) spremao na doručak.

Njegov je Auto Union iz 16 cilindara izvukao snage za brzinu od 432 km/h, toliko blizu da je vrijedilo pokušati još jednom, premda je već bilo dosta kasno. I u tim se krajevima, kao i recimo tijekom skijaških letova na Planici, vjetar pojačava kako dan odmiče, pa valja napadati rekorde ujutro čim ranije.

Nekoliko minuta kasnije, Caracciola bio je sit, a Rosemeyer mrtav. Jedan od najvećih vozača svih vremena također od tog dana drži jedan, nadajmo se nikada neoboren rekord - teško da je itko drugi ikada poginuo na nekoj autocesti pri brzini većoj od 400 km/h. (Autor: Dino Milić-Jakovlić/Autoportal)