Naježim se, recimo, od nelagode kad netko za auto kaže da mu je to njegov "limeni ljubimac"… Ljubimac ti može i mora biti živo stvorenje, biće poput psa, mačke ili, još bolje, unuke, ali ne auto!… I onda poziv. Frend iz Poschea. I pitanje: "Hoćeš probati Taikan?". A što je to, upitnik iznad glave. Znam da postoji Cayenne, Macan, Panamera, pa 911 stare i nove, tako nešto. Ali Taican? Krivo, wrong, piše se Taycan! Koji je to vrag? Tražim po internetu. Uuuuu! Nije to loše! Prvi potpuno električni Porsche! Sav na struju

Apsolutno se ne razumijem u aute. Kad se o priča o njima, uz žene i nogomet ključne muške, muževne, statusne i alfa mačo teme, u tom se svijetu osjećam izgubljen. Naprosto mi je svejedno što vozim, a ni nogomet mi nije visoko na listi interesa. Pogledam i brzo zaboravim. Ima drugih, po mojim kriterijima muškijih sportova. Svaka se budala u nečemu pronađe.

A auti? Ne opterećujem se markom, tipom, kubikažom, cilindrima, prijenosima, bojom, brzinom, potrošnjom. Ne pratim Njuškalo, ne klikćem auto oglase i na tu temu potpuno sam indiferentan. Atipičan sam muškarac po tom pitanju. Naježim se, recimo, od nelagode kad netko za auto kaže da mu je to njegov "limeni ljubimac". Dozlaboga patetično. Ljubimac ti može i mora biti živo stvorenje, biće poput psa, mačke ili, još bolje, unuke, ali ne auto! Još veću nelagodu izaziva mi kad za Ferrari kažu "propeti konjić". To mi je dno dna. Iako, svjestan sam da ne možeš drugačije nego upravo tako u dvije riječi objasniti grb kultnog auta. Šta ćeš, konj je, s prednjim nogama u zraku! Stvarno je propet, ali, dajte, "propeti konjić"…

Nisko na listi prioriteta

No ja se ne palim na to, kao ni na skupe satove i druge muške đinđurije koje postaju moderne, ultimativne. Ono, moraš ih imati, kažu - must have!

Vratimo se autima - ništa mi ne znači ni spušteni ovjes. Uopće me ne zanima da je neki autoproizvođač preuzeo nekog drugog. Još manje se osvrćem, i tu već priznajem grešku, na emisije CO2. Sve u svemu, auti i ja - nula kuna. Ništa. Oni su ravna crta mog interesa. Kad se priča o njima, ako mogu - mijenjam temu. Neće mi srce jače zalupati ukoliko netko prepriča svoj orgazmični doživljaj kad kroz četiri auspuha bučno izađe nakupljeno izgaranje energije koja mijenja oblik i vrstu. Mene taj vulkan i erupcija više asociraju na nešto drugo, puno bolje od auta…

Dok vozim, ne naslanjam se na desnu stranu, onako kul, frajerski, kao zamišljeno, s neizbježnim mobitelom u ruci, promatrajući komade sa strane ili mrko gledajući svijet oko sebe. Za mene auto nema taj kultni status, nije predmet dokazivanja, manifestiranja, nametanja, nadmenosti i obožavanja. Muškarce ne ocjenjujem ni ne uspoređujem po njima. Žene ni ne spominjem. To je, iskreno, neka vrsta latentnog seksizma, ali, iskreno, koga boli ona stvar što vozi neka žena?!

Naprosto me ne uzbuđuju duga razglabanja i nečija objašnjavanja o tome da se pod poklopcem motora odvija ubrizgavanje nečega u nešto nakon čega auto dobiva veću snagu, bolje drži cestu u zavojima i ne proklizava. Auti mi, jednostavno, nisu fetiš i nisko su rangirani na mojoj listi prioriteta i interesa.

Pametan piše, glup pamti

I onda poziv. Frend iz Porschea. I pitanje: "Hoćeš probati Taikan?". A što je to, upitnik iznad glave. Znam da postoji Cayenne, Macan, Panamera, pa 911 stare i nove, tako nešto. Ali Taican? Krivo, wrong, piše se Taycan! Koji je to vrag? Tražim po internetu. Uuuuu! Nije to loše! Prvi potpuno električni Porsche! Sav na struju. Skoro 2 i pol tone težak, valjda zbog baterija. Tri su modela: od 530 KS, 650 KS i 761 KS. Unatoč mom neznanju i nesnalaženju s brojkama oko automobila, to mi djeluje puno, moćno. Pravi automani rekli bi – impresivno. Da je benzinac, takav bi trošio trošio 30 litara na 100 kilometara, dizel oko 20 do 25. Ma nemam pojma oko potrošnje, tek bacam brojke. Ovako, samo da se zna, Taycan potroši par kuna struje. Ha ha, i još preuzetoj na nekoj javnoj punionici. E to je fora, voziš auto od 150 – 200 milja eura, a javnost i proračun ti to plaćaju. Ekološka stabilnost, odgovornost, subvencije, i tako dalje… I sad je takav auto, sa 1183 komada, najprodavaniji Porsche model u Europi!

Hm, a i ja sam licemjer – gnojim po tim autima, kao nije me briga, a onda se uvaljujem, uvlačim u… kako se to, ono, kaže? U kokpit, valjda, je to kabina. Opa! Svemirski brod. Sve je na dodir, naravno. Unutrašnjost je neobična, zanimljiva, primamljiva. Displeji svuda naokolo. Frend mi objašnjava kako se auto pali, pokreće, zaustavlja, prati potrošnja energije… Slijedi red stručnih brojki: "Na brzom DC punjaču snage 50 KW do 80 posto kapaciteta puni se 93 minute, a službeni domet je 408 kilometara".

Polako, čovječe, pojma nemam ni o čemu! Shvati da me ne zanimaju detalji! Kažem mu: namjesti mi temperaturu unutra na 20,5, stavi na Otvoreni, i nemoj da ništa drugo moram regulirat'. Malo me gleda u čudu, poanta je da iskoristiš sve potencijale ove bešumne jurilice koja se, kad stisneš neki mali gumb na volanu, pretvara u gromoglasnu ranjenu zvijer. Podsjeća na riku lavova. Nisam ciničan, majke mi, stvarno je tako! Frend odlazi, pušta me samog u Taycanu od debelo preko milijun kuna. Mislim si: odvest ću se sat, dva, tri, da vidim kako to ide, pa ako me impresionira nešto ću možda i napisat'.

Na sjedalu sam u poluležećem položaju. Čak mi je i ugodno. Nisu lovatori s takvim autima budale, 'ko ne bi tako živio. Šta, da krenem, preispitujem se. Treba aktivirati makinu. Frend mi je rekao da držim gumb lijevo od volana dvije sekunde. To sam zapamtio. Iskreno, najradije bih unutra zapalio cigaru, srknuo dobar kapućino, pročitao novine i vratio auto. Za svaki slučaj, mobitelom snimam video s uputama i ponavljam u kameru sve što mi je pokazao. Ako zaboravim, da se podsjetim. Zamisli blamaže da se negdje zaustavim ili parkiram, a pokrenut' se ne znam! A to je prilično moguće. I zato glupan pamti, ili misli da pamti, a pametan piše.

Luda, napeta jurilica

Taycan je nizak, širok, nabijen, šta ću, moram priznat' da to sve dobro izgleda. Dašak luksuza u centru Pule dok korona opasno i prijeteći pritišće kao omča vrat pred vješanje. No živjeti se mora, pa odoh ja đir po Istri. Uuuu, sad će napast' dežurni moralizatori, dušebrižnici svih vrsta, nerealizirani i frustrirani. Reći će. "Gle ovoga što se preserava u Porscheu!"

Ma mislite što hoćete, krećem! I odmah, nakon dvije, tri sekunde, kontroliram nestrpljivost da stisnem gas do kraja. Auto poziva, moli, preklinje da ubrzaš, da ti pokaže što može! Kao konj na startu utrke. Ne želi iznevjeriti gospodara. Hoće pokazati što može, opravdati svoje postojanje. Vozim iz grada. Kod velikog rotora prestižem neke poznanike. Naravno, odmah skreću pogled prema bijeloj jurilici. Očito im ništa nije jasno pa mi s čuđenjem u pogledu daju signal da se javim kad budem mogao. A sad ću malo zazvučati kao novinari koji testiraju aute.

"Dok ga vozim, osjećam da je Taycan pravi izbor za mene. Auto razvija nevjerojatnu snagu. Brzina je velika. U samo 2,8 sekundi sam na stotki. Kao Formula 1. Bilo bi bezobrazno reći konačno postignutu. Takva provokacija je nepotrebna. Taycan je šarmantno, nenapadno luksuzan, auto za kojim će se svi okretati i pomisliti da vlasnik nije neki bezveznjak, već osoba s pomno izgrađenim stilom. Ovo je auto koji vam se isplati kupiti ako imate novaca. Kod njega je value for money savršeno pogođen. Javite se u Porsche centar, vašem distributeru, i auto je vaš".

Tako bi to zvučalo službeno. Narodski rečeno - *ebeno dobar auto! Na kraju vožnje se osjetiš razočarano što nije poletio. U jednom trenutku obrisi oko tebe se izmjenjuju prebrzo. Više ništa ne percipiraš precizno. Samo izmjena brojnih slika. Imaš osjećaj kao da je kamera montirana na vrhu ispaljenog metka. Fora je da Taycana, da bi ga doživio, ne moraš stisnut' do kraja. Važno je da ga možeš osjetiti, a onda se osjećaš loše koliko je on dobar. Naprosto u kombinaciji auta i čovjeka, u tih sat, dva, tri autu dajem prednost. Užitak je neizmjeran, snaga neponovljiva, a Taycan nedostižan. Većini, ali ne i svima. I mora tako biti. Nismo svi isti, nismo svi za sve.

Znate što? Ja sam đir napravio, izguštao sam se u ekološki korektnom autu, ludoj, napetoj, jurilici, i sad se vraćam u svoje prvobitno stanje i realnost. Kupite Taycana, ha ha…

Povezane vijesti

• Godine 1997. postavljen svjetski brzinski rekord koji vrijedi i danas - S NEVJEROJATNIH 1227,99 KILOMETARA NA SAT PROBIJEN ZVUČNI ZID
• VIDEO/Zimske gume: 16, 17 i 18 cola - koje su najbolje na hladnom, mokrom i snijegom pokrivenom asfaltu?
• Kilometraža lažirana na više od 16 POSTO RABLJENIH VOZILA