Jako volim etnologiju, i šći mi je išla tim putem. Sada pripremam treću knjigu "Štrig i štriguni". Napravio sam možda moju najbolju knjigu "Istarske narodne poslovice". Ali treću noć neću moći spavati pa ću krenuti pisati poeziju i etnologija za mene više ne postoji. Ne umijem raditi paralelno iste stvari. Uživam biti površan i to je moja kazna. Da se opet rodim bio bih samo slikar ili kipar

Drago Orlić s Vladimirom Bugarinom svaki dan "brusi" godišnjak "Franina i Jurina" za 2019. I nikako da ga svedu na mjeru. Posla je puno, tekstova još više, Bugarin prijeti da će to biti najopširniji istarski kalendar ikada.

U cjeloj toj gužvi Drago, književnik, satiričar, publicist, gurman, kolekcionar, novinar, slikar, skulptor i što sve ne, nalazi vremena da me primi u svom domu u Musaležu (negdje piše i Musaleš) kod Poreča za potrebe intervjua za nedjeljno izdanje Glasa Istre.

Kuća je na kraju sela, gdje završava asfalt, kao što ni do engleskih dvoraca, kaže Orlić, ne vodi asfaltni put. Srdačan prijem i dobrodošlica, kurtoazni pozdravi, pa se penjemo u radnu sobu pretrpanu knjigama, starinskim oružjem, skulpturama pjesnika i prozaista, slikama… Vadim bilježnicu i diktafon. Stani! Prvo da vidim pogled s gornje terace, zove Drago. A pred nama hrastove šume, polja i mitska brda Mordele, San Anđelo, Picugi, u daljini zvonik Vrsara…

- Lud sam od "Franine i Jurine". Uhvatio sam se napraviti ga, navrat nanos, kada su svi rekli da se to ne može. I rekao sam da ćemo uspjeti, a evo sada imamo i previše materijala. Bugarin mi kaže da je došao do 280 stranice i da to nije sve. Morat ćemo nešto izbaciti. Nadamo se da će prije nove godine izaći.

- Kako je došlo do toga da ste preuzeli kalendar? Je li vas angažirao bivši urednik Miroslav Sinčić?

- Napisao sam članak gdje sam optužio sve da to treba očuvati. A onda se sjetio Torbica (Vladimir, županijski pročelnik za kulturu, op.n.) da treba reagirati i ponudio mi je da će oni financirati tiskanje, ako ja napravim ostalo. Skupio sam redakciju, svi su se angažirali, svi su u zakazanom roku napisali tekstove, neki čak i dva, tri. Pa sada imamo daleko više nego nam treba. Noćas nisam spavao, morat ćemo izbaciti dosta toga i ljudi će se s pravom ljutiti, jer prvo sam ih molio na koljenima. Malo smo ga redizajnirali, modernizirali, sačuvali osnovne formate. Kako je Bugarin htio, bit će crno-bijeli, a u sredini na šest stranica imat ćemo fotografije Istre u koloru, manje poznatih vizura, u slavu pokojnog fotografa Renca Kosinožića. A na čitatelju je da ih prepozna. Naš je turizam vizure Istre sveo na šablone, Arenu, Rovinja, Baziliku, Brijuni iz zraka.

- Proslavili ste četiri desetljeća Zvaneta Lakodelca. Kaže Goran Prodan da ga uvijek pišete u zadnji čas, ali da nikada niste zakazali.

- Naravno da šaljem u zadnji čas. Mogu pisati i dan ranije, ali ako ima presinga onda se jasnije posvetim tome. Razradio sam te svoje junake pa je s njima sve lakše. Prva je bila Šjora Mafalda, jer sam imao na brigu naše Talijane. A drugi je bio tetac Gašpar pokojni, da zajebem porečke partijce. On je ljubovao s Rosom Luxemburg, prijateljevao s Lenjinom. Ako je on rekao da je to tako, onda je bilo tako i ne može drukčije.

- Zadnje što je Zvane rekao je da, iako komunist, u ovo doba osjeća božji mir, a oko njega su zapravo ludnica i potrošačka groznica. Slažete li se s njim?

- Apsolutno, nikada on nije rekao nešto s čime se ne bih složio. Stojim iza njega, odnosno on iza mene. I tako već 40 godina. To zapravo ne mogu ni zamislit, meni je 20 godina, a pišem ga 40 godina, emocionalno sam već u k… Da pizdarija bude veća prije nego što sam nacrtao i počeo pisati Zvaneta crtao sam konobara Ivu, kojeg sam radio za interni list Rivijere. Sada ima karikatura gdje se Zvane pravi važan jer ima više od 40 godina, a konobar Ive mu kaže: "Malo morgen, da nije bilo mene ne bi bilo tebe. Ista nas je ruka crtala."

- I konobari se mijenjaju, nemaju više zategnute lase preko ćele, kao konobar Ivo.

- Uzor mi je bio šef sale. Jako je držao do toga, šef sale je bio kralj, figura, titula, fino obučen. Bili su generali, tako su se i ponašali. Nažalost, u jednoj karikaturi mu je kuhar rekao: "Ti si u kurcu otkako je izmišljen švedski stol". (Zvjezdan STRAHINJA, snimio Vladimir BUGARIN)

Povezane vijesti

• Uz namirnice za ručak - 15 deka Orlićeve poezije
• Montraker u godinama zajedničkog entuzijazma
• Otvorena izložba "Samo je vrime Kič" Drage Orlića