U svima nama je i dalje vrlo živo dijete, a i gledamo se jedan drugog isto kao onda kad smo počinjali osamdesetih * Naša glazba je kolaž četiri individualca koji žele napraviti zajedničko djelo, odnosno četiri slike ili vizije istog projekta, tako da svaka pjesma proživljava metamorfozu i nikad se ne zna kako će u konačnici izgledati

Gotovo četiri desetljeća od osnivanja, vodnjanski novovalni sastav Stabilizacija okreće novu stranicu – grupa se sredinom prošle godine nakon poduže kreativne i sviračke pauze nanovo okupila s namjerom da sviraju za svoj gušt. Kreativno vrelo očito nije presušilo ovim glazbenicima – direktni povod ovog okupljanja su nove autorske pjesme benda. Danas grupu čine gitaristi i pjevači Boris Čače i Valter Šćulac, basist Danilo Dragosavac i bubnjar Nikica Duraković, a ovaj je sastav odlučio nove materijale predstaviti i koncertno – i to u gradu gdje je sve počelo. Naime, u subotu, 13. travnja, s početkom u 21.30 sati, grupa Stabilizacija će održati koncert u vodnjanskom Domu mladih, a predstavit će repertoar starih i novih skladbi. Pokrovitelj koncerta je Grad Vodnjan.

Priča o grupi Stabilizacija krenula je osamdesetih godina u Vodnjanu – točnije, ovaj vokalno instrumentalni sastav osnovan je u proljeće 1980. godine, a grupu su činili pjevač i gitarist Boris Čače, zatim Valter Šćulac također na gitari i vokalu, pa saksofonist i pjevač Elio Šćulac, basist Danilo Dragosavac, orguljaš Igor Radola i bubnjar Valter Prencis. Grupa je ubrzo počela eksperimentirati s autorskim izričajem te su svoje mjesto našli u novovalnom zvuku.

Prvi koncert održali su u kolovozu 1980. na vodnjanskoj ljetnoj terasi rotondi/bašti, a 9. svibnja 1981. godine na Rock paradi - gitarijadi, ili "Festivalu mladosti", održanom na pulskom korzu, ispred kina Zagreb, u konkurenciji 23 mladih rock izvođača s područja Zajednice općina Rijeka, Stabilizacija je, s Denisom Mikulićem kao bubnjarom po ocjeni stručnog žirija osvojila prvo mjesto. Najbolji bubnjar te parade Nikica Duraković ubrzo postaje član Stabilizacije. Igor Radola odlazi, a Davor Dragosavac s udaraljkama ulazi u postav.

Uslijedili su koncerti u Vodnjanu, Puli, Zagrebu i Beogradu, a o njihovoj popularnosti dovoljno govori podatak da su 6. svibnja 1983. godine u pulskom rock klubu "Uljanik" pred više od 700 posjetitelja odsvirali svoj samostalni koncert – a usporedbe radi, nekoliko tjedana potom, etablirana grupa Leb i sol prodala je isto toliko ulaznica.

Nakon ožujka 1984. godine, Stabilizacija prestaje sa stalnim radom, ali povremeno, na pozive organizatora, svira na raznim manifestacijama. Što donosi nova kreativna era Stabilizacije i zašto su odlučili nanovo okupiti bend, saznajemo u razgovoru s članovima benda.

- Nitko od nas četvoro nije pao u sentimentalnost, nostalgiju ili dokazivanje... Jednostavno je to bio stjecaj okolnosti da su se neki članovi sastali prije, neki kasnije. No potka svega je bila – jednostavno glazba. Možda sad svatko od nas ima malo više vremena, i umjesto da smo se odlučili za neke druge aktivnosti, našli smo se jednostavno tamo gdje smo se nalazili prije 38 godina. Boris je napisao 15-tak novih pjesama, i to je bio okidač - našli smo se i počeli s probama. U početku nam je trebalo malo vremena da opet "uskočimo" u taj "film", no kako je vrijeme odmicalo, tako se glazba počela oblikovati, prearanžirati i činilo se sve boljim i zanimljivijim. Nakon rada na novim pjesmama, priključili smo na repertoar i neke stare pjesme koje su preživjele test vremena. Nakon nekoliko mjeseci počela se pojavljivati želja da to što sviramo ponudimo i javno - najprije prijateljima, ali i svima onima koji su na neki način bili povezani s nama i s tim vremenom. Smatramo da nikad nismo bili toliko poznati da bi netko došao i pjevao naše pjesme, ali otkrili smo tijekom godina da je i dio mlađe populacije upoznat s pjesmama Stabilizacije, što nas je vrlo ugodno iznenadilo.

- Zadnji "službeni" koncert bio je 1984. godine…

- Tako je. Bilo je nakon toga nekoliko nastupa gdje smo se uvijek okupljali za neki povod, poput 50 godina Kluba Uljanik i slično, te smo na tim nastupima uvijek svirali stare pjesme. Konačna odluka za ovaj subotnji koncert u vodnjanskom Domu mladih je pala u trenutku kada smo odlučili raditi "kao da nastupamo". Ni jedan od nas nije toliko liberalan da nešto što ne valja ponudi pod svojim imenom. Samokritičnost je dosta prisutna kod svih članova benda. Za taj konačni konsenzus o nastupu najvažniji je naš sud, sud da je to dobro posloženo i da se u tom obliku može ponuditi javnosti.

- U zvuku Stabilizacije vrlo je upečatljiva uloga dionica saksofona. S obzirom na promijenjeni sastav grupe, koliko to mijenja koncepciju i zvuk?

- Postavili smo jako visoko kriterij, svjesni da nam je sastav reduciran – nekad je band bio sačinjen od šest članova. Sad nema, saksofona i udaraljki. U početku smo imali i orgulje, no krajem 1982. godine taj instrument više nije bio dio benda. Prava, udarna postava Stabilizacije je bila s udaraljkama i saksofonom, ta dva instrumenta označila su zvuk benda. Današnja Stabilizacija nije ona Stabilizacija iz osamdesetih godina, kad su ta dva instrumenta koloraturom i ritmičkim backgroundom doprinosili razigranosti naše glazbe. Sada ih nema, pa su se na probama spontano dogodili rearanžmani starih pjesama. Saksofon je tada imao ulogu glavnog solo instrumenta u bendu, i bio je zvukom vrlo dominantan a i frontman je bio odličan. Zvuk saksofona te preciznost i razigranost ritam sekcije te Stabilizacije dobila je jako puno komplimenata, posebno na koncertima u Zagrebu i Beogradu. Gitare tada nisu imale tako jaku solističku ulogu. Prva Stabilizacija je imala prepoznatljivu ritmičku rasjeckanost, u kojoj su saksofon i vokali došli do izražaja.

Sada su stare pjesme prearanžirane, a sadašnja Stabilizacija je tvrđa, više rockerska. Vokali su ostali u istom stilu kao i prije, no sada su gitare dobile ulogu kakvu inače i imaju u rock bendovima, sa tvrđim zvukom i izraženijim dionicama … Zvučna promjena je velika, ali ono što zaokružuje cijelu tu priču je to da ta promjena čini sve nekako pitkijim.

- Stabilizacija je poznata kao bend koji u svom izričaju ima vrlo izražen žanr novog vala. Koliko je taj novi val prisutan danas u pjesmama Stabilizacije?

- Ako bi gledali trendovski ono što se danas smatra aktualnim, onda je Stabilizacija ostala u nekom međuprostoru. Ono što je Stabilizacija nekada imala od novog vala nije prenijela u nove pjesme. U starim pjesmama ostala je struktura originalnih kompozicija, međutim, kad su pjesme prearanžirane za kvartet nametnula se veća tvrdoća zvuka. Od tog novog vala nekad smo uživali u glazbi bendova poput Talking Heads i Gang of Four. Danas uživamo u drugim žanrovima glazbe i bendovima poput Rage Against the Machine, Prodigy, Skunk Anansie, Guano Apes… U nekoj novoj niši bi se vjerojatno mogla smjestiti i nova Stabilizacija. Ipak, unatoč naslušanosti, nismo se stilski zatvorili. Slušamo danas i glazbu koju slušaju naša djeca, tako da se ne možemo svrstati u nijednu žanrovsku ladicu, a istu dilemu imaju i ljudi koji su nas poslušali na probama.

Kad se Stabilizacija stvarala, svatko od članova je donio u izričaj svoj utjecaj, a i dalje je tako – Boris je donesao gotove pjesme, koje su tijekom proba dobile neku novu dimenziju, svatko od nas je rezao, dodavao i oduzimao u skladu sa samim sobom. Na kraju je to kolaž četiri individualca koji žele napraviti zajedničko djelo, ili četiri slike ili vizije istog projekta. Svaka pjesma proživljava metamorfozu i nikad se ne zna kako će u konačnici izgledati. Čak je i sam autor glazbe je oduševljen. Iako neke predložene izmjene nisu uvažene, one izmjene koje su u konačnici ubačene, promijenile su pjesme gotovo na zadovoljstvo svih nas, a nadamo se da će tako biti i publici.

- Kad je Stabilizacija osnovana, bio je prisutan vrlo jak socijalistički režim, te ste jednom prigodom rekli da je "naziv grupe odraz manijakalnog korištenja pojma – stabilizacija – u medijima, u govorima političara i na kraju u redovnom životu". Tada ste bili vrlo buntovni i sarkastični naspram tadašnjeg režima i ideologije. O čemu danas progovara Stabilizacija?

- Iz tog vremena je vrisnulo biće koje je bilo alergično na neke stvari tog vremena, koje su i danas, nažalost, moderne. Apsurd je nažalost to, što i sada kad ljudi budu slušali te pjesme, vjerujem da će osjetiti da su i dalje vrlo aktualne. To je poražavajuće, da nešto što si otpjevao prije skoro 40 godina danas parira skoro pa identično. Nove pjesme su dobile i neku drugu orijentaciju. Tada su pjesme bile usmjerene prema društvu koje vodi pojedince iliti svojevrsnoj "katarzi" društva – jer, u tekstovima Stabilizacije nije bio samo lokalni element već cijeli svijet, kroz tekstove je bila zahvaćena bolest svjetskih razmjera. Današnje pjesme govore o ljubavi čovjeka prema svom tijelu, narcisoidnosti, manipulativnosti, i bilo kojem izražavanju čovjekovog ega, što je također pojava aktualna u svjetskim razmjerima. Tako primjerice jedna pjesma obrađuje botoksiranje i pumpanje silikonom i to ne samo žena, sindrom zatupljenosti, nezrelosti ili želje da sazriješ prije vremena… gdje primjerice mlada osoba poželi što prije biti u tom svijetu ničega, sanja da sazrije što prije upravo kroz manipulaciju tijela, no ne i uma… um postaje najzapostavljeniji dio čovjeka, postaje prašuma koja se počinje tretirati kao neoznačeni teritorij. Naravno, i dalje je prisutna kritika sustava, politike, korupcije...

- Jeste li osamdesetih imali problema zbog toga što se vrlo buntovno progovarali o političkoj sceni?

- Bilo je konstantnih upita o tekstovima, pokušaja cenzure, raznih sitnih nadzora… ali, prolazilo je. Na nezavisnoj sceni bili smo dosta popularni, a ono što se kaže – nitko nije prorok u svom selu – mi smo imali obrnuti slučaj, jer mi smo u svom "selu" bili dobrodošli. U Vodnjanu smo imali četiri jaka koncerta, i svi su bili odlično posjećeni, a u Klubu Uljanik na naš koncert je došlo preko 700 ljudi! Bilo je čudno da jedna tako mala grupa, koja nema ni nosač zvuka, uspije privući tako brojnu publiku. U radu Stabilizacije nema klasičnih obrazaca - tako da mi sad startamo s starim imenom grupe i nekakvim portfeljom, prošli smo socijalistički režim i možda smo se ugasili na vrijeme, kroz povremene nastupe smo vidjeli da ima publike koja je bila zainteresirana za našu glazbu, tako da smo cijelo vrijeme nešto proizvodili, i društvo je to prihvaćalo. Kad smo nekad davno svirali u Zagrebu, tada nam je renomirani gitarist Vedran Božić došao i rekao: "Samo ostanite zajedno, sve drugo će se riješiti". Mi se inače družimo i kad ne sviramo, tako da je i ranije bilo pokušaja da se grupa ponovno aktivira, no druge stvari su tada bile prioritetne, prvenstveno posao i obitelj. Nismo se sad vratili glazbi jer su ti prioriteti nestali, no definitivno je sad lakše svirati, razmišljati i čak i igrati se. Mislimo da je ovo jedna igra zrelijih ljudi. To kažemo jer kad se pogleda generacijski, ljudi su se isključili još prije 30 godina, ugasili su žar i ubili dijete u sebi. Jer, faktor koji je odlučujući za postojanje takvog nekog ciklusa je - radoznalost. To je taj faktor koji dijete ima u sebi, i ako ga zadržiš, onda ti nemaš problema s vanjskim svijetom, onda ti tvoju radoznalost konzumiraš i realiziraš u skladu sa svojim sposobnostima i mogućnostima. Što će svijet o tome reći   je nebitno. Na kraju krajeva, čovjek sjedi u gostioni i sudi o onome što sviramo. A nije mrdnuo prstom da svoj život uskladi, odredi ili da makar nešto poželi, nego sjedeći – sudi. Nama takvi ljudi nisu zanimljivi.

Projekt Stabilizacije 2019. godine samo je dokaz koliko je znatiželja prisutna u nama. U nama je i dalje vrlo živo to dijete, a i gledamo jedan drugog isto kao onda kad smo počinjali osamdesetih. Kad bi nešto mogli poželjeti, onda bi željeli povratak djeteta u čovjeka. Društvene mreže, dostupnost i prodaja svog vremena na mreži, udaljila je to dijete u nama, zapravo ga više niti nema i nije zanimljivo. Osrednjost svakodnevnog rituala je zapravo debakl današnjeg čovjeka. I to u smislu da netko ide u WC i od tamo piše što trenutno radi. Primjerice, ako netko ode sad u Zanzibar, a nekad ako bi se to desilo, kad bi se ta osoba vratila kući bar deset dana bi bila zvijezda kod kuće. Sad netko ode u Zanzibar i na Skypeu ili nekoj drugoj mreži razgovara s ljudima kako mu je tamo. Ustvari, ta osoba nije ni bila u Zanzibaru, već je uvijek s istom mrežom bila svugdje. I kad se vrati, obično ga svi pitaju: "Kako ti je bilo?", a on odgovori: "Super". I to je to. Nitko tada više ne postavlja pitanje i nitko ne odgovara. Razgovori ugodni umiru.

- Ubija li dostupnost informacija kreativnost i znatiželju?

- Tako je. Sve je dostupno na dlanu. Instant. Bez potrebe za pravom potragom i vlastitim razmišljanjem. Danas čak i laž ima neku drugu dimenziju.

- Objavljen je "best of" s devet pjesama, no pravi album nikad nije ugledao svjetlo dana. Ima li kakvih planova s novim pjesmama da se snime i objave na nosaču zvuka?

- Osamdesetih smo došli na Radio Kopar, gdje smo bili jako sretni da napokon imamo priliku snimati u pravom studiju, i pali smo pod utjecaj producenta koji je bio poprilično staromodan, tako da su naše buntovne pjesme dobile neku dimenziju koja nam se nije sviđala. Prije desetak godina smo išli snimati u studio Radio Pule, i to je bilo odlično i veliku ulogu je odigrao Aldo Spada Ptica. I tu smo zatvorili tu staru priču, Boris ih je u svom kućnom studiju dotjerao, i kad je to bilo gotovo, odlučili smo da to zapakiramo u svojevrsni "Best of". To je isto ona dječja igra – pa nismo ni objavili album, ali smo objavili "best of", tako da je to bio mali sarkazam. CD se je dijelio ljudima koji su na neki način bili uključeni u djelovanje grupe, a neki drugi su ga tražili jer su ga čuli od kod onih koji su ga dobili. Tako da smo sve "Best of" CD-ove podijelili našim simpatizerima.

- Očito i dalje postoji interes publike za pjesme i rad Stabilizacije. Kakvi su planovi poslije koncerta 13. travnja?

- Ako se svatko prisjeti djetinjstva, zna koliko je bio razočaran što se igra nije razvila i drugi dan. Koliko puta smo uživali u primjerice, graničaru… drugi dan smo se ustali sa željom da igramo taj isti graničar, no tada bar troje ljudi nije htjelo, ili nije moglo, ili se nešto drugo promijenilo. Znači, kada bi to primijenili na našu situaciju – grupa se skupila iz izazova, znatiželje i vlastitog gušta. Kad je ta kritična masa "nabubrila" došlo je do odluke da se napravi koncert. Jedno vuče drugo – koncert je cilj realizacije jedne znatiželje. Sve su opcije otvorene nakon koncerta – ovo nije projekt u onom marketinškom ili menadžerskom smislu, nije unaprijed zacrtan kao da se iz pepela diže pa kreće u neki komercijalni plan… Stvar je naše sinergije, našeg uživanja u stvaranju i nizanja zadovoljstva jedno za drugim, dok god se ne zasitimo. Znači, koncert je sada cilj, a mi od koncerta očekujemo prvenstveno dobar provod, kojeg želimo i prijateljima koji dođu tamo. Naravno, čim sviraš i pjevaš na pozornici, nekoga ćeš time ogrepsti, nekog pomilovati. Na toj polarnosti publika će donijeti svoje mišljenje o ukupnom dojmu koji proizvodimo te nas četvorica.

Povezane vijesti

• ŽUPNA CRKVA SV: BLAŽA: Koncert švedskog zbora
• VODNJAN: Sutra dvije filmske projekcije u Domu mladih
• Zaklada iz Vodnjana omogućila mladim talijanskim glazbenicima nastup u Areni