(Snimio Luka Dakskobler)
Najviše se, očito i očekivano, dopala djeci predstava "40-60", plod kreativnog susreta srpskog cirkuskog umjetnika Milana Manic´a (40+ godina) i slovenskog glumca uličnog kazališta Gore Osojnika (60+ godina). Autori, redatelji i izvođači inspirirani su klasičnim djelom kazališta apsurda "Čekajuc´i Godota" i kultnom češkom animacijom "A je to".
Tako je bilo u četvrtak navečer na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula gdje je u sastavu Tjednu suvremenog cirkusa u Puli upravo ova predstava bila prva na repertoaru u trodnevnom trajanju manifestacije.
Takva se predstava, dakako, može sagledati kroz dvije razine - prva razina je da je to ostvarenje koje služi za zabavu, za razonodu publike, posebice najmlađe, da ih nasmije neverbalnom glumom, gegovima, trikovima, gdje je prisutan čitav spoj raznih umjetnosti, a druga razina je dublje prodiranje u semantičko tkivo same predstave i u srž tekstualnog tkiva te njezino iščitavanje kroz razne i duboke slojeve - gdje se nalaze prikazi raznih društvenih fenomena, međuljudskih odnosa, bit mnogih stvari značajnih za svakodnevnu komunikaciju i slično.
Tu je prikazan i odnos prema upotrebi prirodnih materijala, kao i kritičko sagledavanje odnosa u suvremenom društvu, prikazujući opći nered u svijetu, ali i izostanak općeg razloga zašto je tome tako, prikazujući apsurde današnjice i našeg svijeta.
Protagonisti su u najavi opisani kao Beckettovi likovi. Oni to zbilja i jesu, ali su i više od toga, oni su i, kako je primijetio pažljivi gledatelj na krajum Stanlio i Olio, ili pak ne? Kakogod, otuđeni su od današnjice iliti od stvarnoga svijeta upravo unutar jednoga okruženja koje može biti definirano kao nadrealno. Samo jedno (polu)suho drvo s jedne i raskoš kapitalizma s druge strane. I, kao i uvijek, ekvivalent uspjeha, odnosno sinonim za uspjeh je kapitalizam, materijalizam, konzumizam, konzumerizam. Svi ti silni izmi. Oni čekaju, doduše ne Godota, neku vrstu Godota da - u vidu, obliku i formi spasa, nade.
Sve to koristeći izričaje suvremenog cirkusa te kraće sekvence, ekvilibrističke strukture, a prisutni su i neki elementi, uvjetno rečeno "klasičnog" neverbalnog teatra, kao i uličnog kazališta te fizičkog teatra, što je i uobičajeno za takva ostvarenja.
Nazočnima se prije početka uvodno obratila Irena Boljunčić najavljujući ovu trodnevnu manifestaciju.