INK na kraju uspješnog tjedna
"Udovica živog čovjeka": Mladenovićeva i Kovačevićeva predstava kao mamci za publiku
(PROMO)
Protekli tjedan zacijelo je podigao moral ekipi koja vodi Istarsko narodno kazalište jer su se u razmaku od par dana održale dvije predstave koje su rasprodane - "Bilo jednom na Brijunima" Kokana Mladenovića i "Udovica živog čovjeka" Dušana Kovačevića.
Doduše, kada se radi o Kovačevićevoj predstavi, neki od onih koji su imali kartu izgubili su se vjerojatno u halloweenskom prometu te zbog toga nisu stigli do svojih stolica.
Susret
Neovisno o tome, dvije predstave koje dolaze iz Srbije bile su mamac za publiku, s tim da je "Bilo jednom na Brijunima" ljetos već izvedena na Brijunima u sklopu programa kazališta Ulysses, dok je "Udovica živog čovjeka" u produkciji Zvezdara Teatra stigla kao "svježa" roba, još ne do kraja raspakirana, a radi se o zadnjem tekstu Dušana Kovačevića koji je ovaj bard i režirao.
"Bilo jednom na Brijunima" kao polazišnu osnovu ima susret Tita i Jovanke Broz te Richarda Burtona i Elizabeth Taylor, koji se dogodio na Brijunima sedamdesetih godina prošlog stoljeća. "Udovica živog čovjeka" je na putu između komedije i drame iako se puno više zadržava na tim komičnim postajama i odmorištima prije no što se dogega do odredišta. Iza smijeha krije se tema obiteljskog nasilja, a priča koja se povremeno pretvara u komediju zabune ispresijecana je ponekad ciničnim komentarima o životu, kajanju i sličnim stvarima jer ono što se otvara kao naizgled površna zabava nastavlja se kao ozbiljna priča. Predstava je vrlo dinamična i sjajno odglumljena, nije dosadna, a Kovačević zna kako održavati pažnju gledatelja i ne dopušta da se priča razvodni.
Ipak, ima jedan problem, odnosno ja imam problem s jednim nedorađenim elementom koji i nije toliko nebitan i neprimjetan kako se čini. Kada mama i tata u predstavi doznaju od kćerke da im je zet umro (bez obzira što publika već zna da je živ i zdrav) zar ne bi jedno od prvih logičnih protupitanja bilo, recimo, "Kada je bio pogreb da ja to ne znam?" To je društveni ritual koji se često razglašava na sva zvona. Doduše, tata se odmah krene raspitivati od čega je umro, ali nekako se previše moramo oslanjati da su neke stvari takve jer je pisac odredio da budu. To kvari doživljaj.
Majstori
Dojam zato ne kvare glumačke izvedbe. Na sceni su Jelena Đokić, Sunčica Milanović, Anđelika Simić i Dušan Tomić no pravi je gušt bio opet vidjeti i uživati u majstorskoj glumi samouvjerene Nele Mihailović te pogotovo Miodraga Krstovića. Ovaj glumac koji je na sceni jako dugo, prošao je sve i svašta, znao je briljirati u autoritativnim ulogama, a ovdje glumi kao da je on autor teksta. Ovo je (i) njegova uloga, on ovdje kao ljutiti otac djeluje prirodno kao da uopće nije morao memorirati tekst nego je to samo izašlo iz njega. Iskustvo koje se vidi u svakoj gesti ili riječi, to je fenomenalni Krstović.
"Udovica živog čovjeka" izvedena je u Puli u organizaciji Srpskog kulturnog centra u Istri i SKD Prosvjeta - pododbor Pula, a u sklopu obilježavanja osam desetljeća postojanja Prosvjete.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
