(Snimio Mihael Stojanović)
Galerija Crnobori pretvorena je u mjesto mistike, duhovnosti i nostalgije za vremenima koja se gube. Riječki umjetnik, podravskih korijena Tihomir Ivančan izložio je svoja djela nadahnuta životom na selu, duhovnošću i tradicijom na izložbi pod nazivom »Putevima Ilirije«. Njegove slike su oslobođene vremenskih granica, a uprizoravaju prošlost i tradiciju, a tematiziraju ruralni život.
Kustosica Kristina Tamara Franić otvorila je izložbu i istaknula je Ivančanovu povezanost s Hlebinskom školom, naglašavajući kako su ga podravski pejzaži nadahnjivali od djetinjstva. Ivančanova djela prožeta bajkovitim motivima i narodnim predajama i donose dašak čarolije u Istru te pozivaju publiku da ponovno oživi ljepotu naivne umjetnosti koja se s vremenom marginalizirala.
Tihomir Ivančan, pripadnik je mlade generacije umjetnika u području naivnog slikarstva. Svoje slikarske korijene temelji na iskustvima Hlebinske škole istaknula je Franić.
- Još kao dječak posjećivao je Podravinu, zavičaj svojih predaka, gdje je dolazio u doticaj s tom umjetničkom tradicijom. Taj prvi susret sa slikarskim izričajem obilježenim bajkovitim koloritom i nadrealnim motivima ostavio je snažan dojam na njega te je odlučio razvijati svoj talent pod utjecajem najpoznatijih hrvatskih naivnih slikara, kazala je.
- Veliko hvala svima što ste došli i podržali ovu izložbu, započeo je kvarnersko-podravski umjetnik, naglasivši kako se ne mora biti akademski slikar da bi se bavili slikarstvom. »Radujem se što kroz ove slike možemo podijeliti emocije, priče i uspomene koje sam želio oživjeti. Pronašao sam utočište u mogućnosti da kroz umjetnost pričam priče o događajima koje vidim i zamišljam. Moja poruka je jasna: sačuvajmo naše vrijednosti, kulturu i baštinu, sačuvajmo priče koje govore o nama. Inače ćemo se izgubiti u vremenu,« istaknuo je Ivančan.
Govoreći o naivnoj umjetnosti, kazao je da naiva pripovijeda o suživotu čovjeka sa selom i prirodom. Sela su posljednja utočišta drevnih sjećanja i običaja. Bolje da nestanu sela nego da izumru običaji, zaključio je govor te na kraju se zapitao tko će tada čuvati i slaviti narodne običaje?
Ivančan kaže kako izraz naiva/naivna umjetnost nije uvijek precizno shvaćen jer mnogi umjetnici smatraju da naziv ‘naiva’ ne odražava dovoljno bogatstvo i ozbiljnost ovog izraza, a za svoju umjetnost kaže kako nije najtočniji pojam reći naiva iako se slaže da stilom i estetikom ih publika tako shvaća.
- Za mene, to je umjetnost srca, umjetnost duše. Radi se o likovnom jeziku koji omogućuje umjetnicima poput mene, samoukim stvaraocima, da kroz svoje slike prenesu ljubav prema zavičaju, krajoliku i prirodi, kazuje. Slike su mu uprizorene mitologijom, duhovnošću i povijesti, a mnogo toga inspirirano je Ilirima, narodom koji je ovdje živio prije tisuća godina.
- Kroz umjetnički izraz, želim današnjim gledateljima približiti taj svijet koji predstavlja suživot čovjeka s prirodom, posebno s ruralnim prostorom, gdje je ta povezanost uvijek bila snažna istaknuo je. »Sela su nekad bila posljednja utočišta narodnih običaja, predaja i sjećanja. Nažalost, danas svjedočimo njihovom nestajanju, zamjenjujemo poljoprivredu i prirodni način života umjetnim rješenjima, što nas udaljava od naših korijena. Gubitkom sela, gubimo i tu drevnu povezanost sa zemljom i običajima koji su dio našeg identiteta«, zaključuje Ivančan.
Njegova djela tematiziraju mitska bića poput vila, patuljaka i starih božanstava, ali ih ne smješta u prošlost tako da su slike bez vremenskog konteksta iako vizualno izgledaju da su smještene u prošlosti. Za njega, to su simboli prirode, prisutni ovdje i sada, u trenutku. Za figure kaže da su to interpretacija prirodnih sila koje nas okružuju, koje su neprestano prisutne u svemu što radimo. Naše razumijevanje tih sila evoluira, ali sama priroda ostaje ista kaže, a slike su njegov način da istakne njihovu prisutnost i važnost u našim životima te da podsjeti na povezanost čovjeka s prirodom koja je danas, nažalost, u opasnosti.
- S posebnim poštovanjem pristupam figurama poput Peruna i Velesa – kroz njihov prikaz želim oživjeti njihovu simboliku i važnost u suživotu čovjeka i prirode. To je vrsta duhovnosti koju smo izgubili, a koja nam može pomoći da ponovno pronađemo ravnotežu koja nam danas nedostaje. Moja umjetnost je stoga usmjerena ka oživljavanju tih vrijednosti i pozivu da se vratimo korijenima, obnovimo taj sklad s prirodom i duhovnošću, bez opterećenja religijskim podjelama, zaključio je razgovor.
- U današnje vrijeme, uz svoj redovni posao, Tihomir aktivno stvara umjetnost u duhu naive, sljedeći njene autentične principe. Njegov je rad priznat i nagrađen na međunarodnoj razini rekla je kustosica, a ujedno i predsjednica je udruge ArsaNova koja se bavi promicanjem kulture.
Istra ima svoju naivu, a istarski motivi poput baladura, šparuga, narodne nošnje i specifičnih pejzaža obuhvaćeni su u stvaralaštvu umjetnika poput Mire Franješević iz Pule, koja se spominje i u pariškoj enciklopediji svjetske naive. Ponosna sam što mogu ugostiti jednog umjetnika naive upravo kako bih javnosti skrenula pozornost na ovu vrstu slikarstva. Iako često marginalizirana, naiva ostaje prisutna, posebna po svojoj čistoći, iskrenoj namjeri i dubokoj dobrodušnosti, zaključila je Franić.
- Do Tihomira sam došla putem Facebooka, gdje smo, nakon razmjene naših knjiga, shvatili da dijelimo ljubav prema naivnom slikarstvu. Izuzetno mi je drago što smo organizirali ovu izložbu kako bi publika u Istri imala priliku vidjeti njegov rad kaže ova Zagrepčanka koja kaže kako živi u najboljem prostoru na svijetu za što je i u neformalnom razgovoru s posjetiteljima objasnila povijesne razloge zašto je istarski prostor bio i u prošlosti najbolji za život te zašto je ovdje 15 godina.
Objašnjava kako naivno slikarstvo u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, s procvatom 1930-ih godina, kad je akademski slikar Krsto Hegedušić poticao autore iz ruralnih sredina na njegovanje ovog autentičnog stila. Do 1970-ih i 1980-ih, hrvatska naiva stekla je međunarodno priznanje, a brojna su djela završila u privatnim zbirkama diljem svijeta. U Podravini su autori poput Generalića i Mije Kovačića razvili prepoznatljiv stil koji je poznat i izvan granica Hrvatske. Izdvajamo i Miru Franjević iz Pule, koja je uvrštena u parišku enciklopediju svjetske naive, s djelima koja prenose istarsku motiviku baladura, šparoga, sopila i narodne nošnje.
Ova izložba pruža publici u Istri priliku da ponovno doživi ljepotu naive, umjetnosti koja zrači iskrenošću i toplinom. Djela se mogu razgledati do 16. studenog osim ponedeljkom i utorkom, od 17 do 19 sati i subotom od 11 do 13 sati.