(Snimila Jelena Remetin)
Mala scena Istarskog narodnog kazališta u ponedjeljak navečer ugostila je predstavu "Forecasting" Barbare Matijević i Giuseppea Chicca koja je spojila stvari i virtualni svijet koristeći amaterska videa s YouTubea.
Matijević, koja je i izvođačica, je već gostovala u Puli s (donekle) sličnom predstavom "I am 1984" u prostoru onog što se tada zvalo Multimedijalni centar Luka, kod Arene, prije desetak godina. Ta je predstava/performans također nastala u suradnji s Chiccom i već je tada Matijević pokazala svoje umijeće pripovijedanja i vođenja radnje, samouvjerena i karizmatična, iznimne scenske prezentnosti, a takva je bila i preksinoć. "Forecasting" svoju kvalitetu dobrim dijelom duguje Barbarinoj osobnosti i sposobnosti da od naizgled ničega napravi nešto, da poveže ono što se čini nepovezivo.
Tako je bilo prije desetak godina, tako je i sada, ali "Forecasting" je nastao 2011. i dogurao do više od 30 izvedbi od Hrvatske do Kine. Barbarin entuzijazam nije splasnuo što se vidi dok izvodi predstavu pred tek nekih 20-ak ljudi na Maloj sceni INK-a, kao i kada nakon predstave odgovara na pitanja Luke Mihovilovića u prostoru budućeg kafića u prizemlju zgrade kazališta. Ona je i dalje u toj priči, jednako spremna i orna.
"Forecasting" je niz slika, videa skinutih s YouTubea u njegovim začecima, a Matijević ih povezuje pričom i tako što laptop na kojem ih prikazuje pretvara u nastavak svoje ruke i/ili svog tijela u cjelini, primjerice dok tijelom simulira pucnjavu koja se događa u videu. To podsjeća na lutkare koji lutke stavljaju na svoje ruke i oživljavaju ih s tim da Matijević ne ostaje u pozadini već je njena fizička prisutnost dio priče. Ona je poput prosječnog konzumenta internetskih sadržaja koji je uronjen u svijet mreže svih mreža za koju ponekad nije jasno kontrolira li čovjek nju ili ona kontrolira čovjeka.
S obzirom da je predstava nastala prije 13 godina, sadržaj na YouTubeu se izmijenio, promijenila su se pravila i pojavili se novi igrači, nastale nove društvene mreže s novim sadržajima. Matijević ipak ne želi napraviti nekakav reboot, novu verziju ili nastavak "Forecastinga" jer to je, kako je sama rekla nakon predstave, digitalna kultura u nastanku.
Ipak, i s tolikim vremenskim odmakom "Forecasting" je aktualan. Čini se kao da predstava nema priču i kao da se radi tek o nizu zanatski vješto povezanih slika, no kako se te (pokretne) slike nižu, s Barbarinim komentarima, dobivamo uvid u jedan svijet u nastajanju, svijet koji se pretvorio u ovo što imamo danas. U jednom trenutku vidimo video s malom svinjom i čujemo komentar iz videa da "svinjicama lako postane dosadno, pa ih nešto mora stalno okupirati". Je li tako zbilja samo sa svinjicama? Kada malo kasnije čujemo citat iz Orwellove "Životinjske farme" sve je manje vjerojatno da se radi o slučajnosti.
Njena kompilacija i to predstavljena ovakav način, većinom je smiješna, na trenutke pak djeluje na želudac da bi na kraju sa scenama vađenja (lažnih) iznutrica došli do poruke o desenzitivizaciji ili otupljenosti koje konzumiranje ovakvih sadržaja izaziva. Dobro, možda kod nekih. Sve sezone krvavih i nasilnih "Peaky Blindersa", koliko god da sam fan ove odlične serije, neće me naviknuti na ovakve scene. Jednako će osjećaj nelagode ili zbunjenosti izazvati scene nekih čudnih fetiša koji su prikazani, no sto ljudi, sto ćudi i sigurno da je na ovih 30-ak izvedbi predstave bilo nekog u publici kome su se, primjerice, prizori gaženja golim stopalima po licu dopali.
Dok je prije 20-ak godina gledanje internetskih videa predstavljalo aktivnost na granici uobičajenog ljudskog ponašanja, danas je gledanje i komentiranje takvih sadržaja nešto najnormalnije. Internet s YouTubeom i raznim društvenim stranicama, postao je glavni medij i izvora informacija, medij koji oblikuje stvarnost sa svim svojim prednostima i manama. Tako je bilo i s televizijom, a nisu svi niti padali od sreće kada je Gutenberg pokrenuo revoluciju tiskarskim strojem. Nova vremena, novi igrači, nova pravila. Samo su reakcije na njih uvijek iste.
"Forecasting" ili u prijevodu "Predviđanje" je pogled u "prošlost neizbježne budućnosti" i vrijeme youtuberske nevinosti. Možda će YouTube kao stranica postati dio prošlosti kao što se to dogodilo, npr. s Myspaceom, ali Internet je tu da ostane. Neki će se njime zgražati, neki će u njemu tražiti mjesto za bijeg, a neki će ga koristiti za tko zna kakve agende, no ova predstava poslužit će za prisjećanje kako se jedan dio toga počeo razvijati.