(Twitter/X)
Oscarom nagrađivani američki glumac Gene Hackman i njegova supruga Betsy Arakawa i obiteljski pas pronađeni su mrtvi u svom domu u Santa Feu u Novom Meksiku, ali osim što je poznato da se ne radi o kaznenom djelu, o uzrocima smrti zasad nema nikakvih informacija.
"Možemo potvrditi da su i Gene Hackman i njegova supruga pronađeni mrtvi u srijedu poslijepodne u njihovoj rezidenciji na Sunset Trailu", priopćio je Adan Mendoza, šerif okruga Santa Fe.
"U tijeku je aktivna istraga. Međutim, u ovom trenutku ne vjerujemo da je riječ o kaznenom djelu", dodao je. "Sve što mogu reći jest da smo usred preliminarne istrage o smrti i čekamo odobrenje naloga za pretres", dodao je.
Hackman je imao 95, a njegova supruga 63 godine.
Gene Hackman, jedan od najboljih američkih karakternih glumaca, u karijeri dugoj više od šest desetljeća osvojio je dva Oscara, dvije Bafte, četiri Zlatna globusa i nagradu Udruženja filmskih glumaca (SAG).
Hackman je osvojio Oscara za najboljeg glumca za ulogu Jimmyja "Popeyea" Doylea u trileru Williama Friedkina "Francuska veza" iz 1971. te još jednog Oscara za najboljeg sporednog glumca za ulogu Little Bill Daggetta u vesternu Clinta Eastwooda "Nepomirljivi" 1992. godine.
Bio je nominiran za Oscara za ulogu u filmu "Bonnie i Clyde" iz 1967. u kojemu je utjelovio Bucka Barrowa te za uloge u filmu "Nikad nisam pjevao svom ocu" iz 1970-ih te u filmu "Mississippi u plamenu" iz 1988..
Proslavljeni glumac u karijeri je imao je više od 100 uloga, uključujući Lexa Luthora u filmovima o Supermanu 1970-ih i 1980-ih.
Glumio je i u hit filmovima "Odmetnuta porota" i "Prisluškivanje", kao i u filmu Wesa Andersona "Obitelj čudaka".
Posljednji put se pojavio na velikom platnu kao Monroe Cole u filmu "Rat za gradonačelnika" iz 2004.
Rođen u Kaliforniji 1930., Hackman se prijavio u vojsku sa 16 godina, ali je pritom morao slagati da je stariji te odslužio četiri i pol godine u marincima.
Nakon odsluženja vojnog roka te kratkog života u New Yorku, odlučio se baviti glumom.
Hackman se pridružio kazališnoj trupi Pasaden Playhouse u Kaliforniji i ondje se sprijateljio s mladim Dustinom Hoffmanom.
Kad je ušao u profesiju ranih 1970-ih, Amerika je tražila samu sebe. Vijetnam, prvi naftni šok i skandal Watergate: Sjedinjenim Državama ne ide dobro, a Hollywood to iskorištava. Mladi redatelji, Francis Ford Coppola, Martin Scorsese i Dennis Hopper, lansiraju se kao autori i usuđuju se suprotstaviti svemoćnim studijima.
Hackmanu je to bio Božji dar. Daleko od "hollywoodske zvijezde", palmi i kalifornijskog sunca, debeljuškasti, proćelavi i brkati Gene Hackman uspijeva se etablirati u američkom kinematografskom krajoliku filmom smještenim u New Yorku, usred zime, koji govori o drogama, nasilju, urbanoj depresiji.
"Obučavali su me da budem glumac, a ne za zvijezda. Obučavali su me za uloge, a ne da se bavim slavom, agentima, odvjetnicima i medijima", rekao je Hackman jednom prilikom.
Metodnski glumac, Hackman je na ekranu mogao djelovati sirovo, grubo i prijeteće, ali i prijateljski i dobrodušno, s licem koje je jednom sam opisao kao lice "rudara".
Osim što se pojavljivao na ceremonijama dodjele nagrada, Hackman nikad nije bio zaniteresiran za život pod svjetlima reflektora.
Bio je diskretan, dao je malo intervjua a još je manje zalazio u zatvoreni svijet Hollywooda. "U Hollywoodu se sve vrti oko kina: razgovori, ljudi koje viđate, svakodnevni život. Totalno je narcisoidno. Na kraju zaboravite zašto radite ovaj posao", rekao je
Od glume je odustao u svojim sedamdesetim godinama.
"Stvarno se emocionalno puno trošim dok gledam samog sebe na ekranu. Osjećam se kao da sam prilično mlad, a onda pogledam ovog starca s vrećastom bradom, umornim očima, proćelave glave", rekao je.
"Kad se vidim na ekranu, vidim svog djeda".