Predstavljena knjiga "Matija" Drage Hedla: "Pisanje je bilo poput ronjenja na dah"

Pred iznimno brojnom publikom u Gradskoj knjižnici i čitaonici predstavljena je knjiga "Matija", autora Drage Hedla, u organizaciji HND-ov ogranka Istarske županije u suradnji s Gradskom knjižnicom i čitaonicom Pula, a moderator je bio predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko.

Knjiga "Matija", žanrovski najbliža dnevniku, tragična je Hedlova priča o suicidu sina Matije, doktora biokemije i znanstvenog suradnika na američkom Yaleu. Hedl u njoj opisuje 37 dana roditeljske agonije, koliko je trebalo da Matijino tijelo prebace iz SAD-a i pokopaju ga u obiteljskoj grobnici. Objavljena je u nakladi Telegrama.

- Razgovaramo o ovoj knjizi s najboljim hrvatskim novinarom u zadnjih 50 godina. Teška je to tema, a predstavlja se u Puli nakon Zagreba, Osijeka, a slijedi Rijeka. Hedl piše, ovdje progovara o nečemu najtežem što se može dogoditi roditeljima, kazao je Zovko.

Kako je rekao Hedl "volio bih da je se sve o čemu pišem plod fikcije, no, nažalost se sve to dogodilo. Sin je boravio u Americi od svoje 17. godine, završio je tamo zadnji razred srednje škole, diplomirao je, doktorirao, a posljednjih 11 godina radio je na Yaleu, jednom od najprestižnijih sveučilišta na svijetu. Redovito smo se čuli, i u doba prije Vibera, WhatsAppa i ostalih mogućnosti jeftinog komuniciranja i telefoniranja, imali smo dobar odnos, bio sam tri puta kod njega, on je dolazio tijekom praznika. Sjećam se kako je pričao o Trumpu, nije ga volio i ne bi sada glasao za njega. Volio je pak Obamu. Znali smo ogovarati političare.

Također, prisjetio sam se jedne anegdote iz Matijinog djetinjstva, imao je šest mjeseci i njegova majka, moja bivša supruga, mislila je da ima problema s nožicom, da je posrijedi neka bolest stopala, te otišli smo kod ortopeda koji je rekao da je s malim sve u redu i da će biti to dobar nogometaš. No, otišli smo i po drugo mišljenje, te njegov je kolega kazao da je sve u redu i da će mali biti super košarkaš. No, iako sam ga poticao, nije se bavio sportom, imao je 2,02 metra, govorio sam mu, velik si, ogroman, treniraj nešto, no on bi replicirao "da, velik sam ali bi mi bilo teško doći do lopte". Nije bio za sport, ali je obožavao, osim znanosti, odnosno biokemije i glazbu, znao je brojne librete, opere. Radio je svakodnevno osim nedjeljom od 8 do 20 sati, jedino nedjeljom je bio slobodan, volio je ići do New Yorka pogledati operu, kazao je Zovko.

U razgovoru Hedla sa Zovkom, prisutni su mogli saznati kako je Matija bio uspješan u svemu, izvrstan student, jako samostalan, skroman.

- Yale je bio strogi, zatvoreni ambijent, bez ikakve empatije, u stilu "nekoga je pogazio auto, naći ćemo drugog". Znanstvenici sanjaju da dobiju Nobelovu nagradu za svoj rad, govorio mi je Matija da neki profesori tamo spavaju, u strahu da netko drugi ne otkrije nešto prije njih, da ih preduhitre u eksperimentima, nalazima, istraživanjima. Matija je volio Chicago, svirao je flautu i klavir, volio se družiti s mladima, vršnjacima, no bio je samozatajan. Kada si je oduzeo život, učinio je to u hotelskoj sobi, nije htio tim činom uznemiriti stanare, stariji par u kući gdje je živio, a ostavio je 100 dolara za spremačicu koja će ga pronaći, za, kako je napisao, šok koji će doživjeti. On je bio očito pod velikim stresom, bavio se istraživanjem, znanstvenim radom, brinuo je o doktorandima, a pisao je i projekte kojima je sveučilište tražilo financiranje za istraživanja. Tamo su svi bili jako "fini", pitali bi, koristeći kondicional "dali biste bi to mogli'", gdje nije postojala mogućnost negativnog odgovora, nisu govorili "trebate to i to", nego onako "na fino", ali bez mogućnosti da se nešto odbije. Jedan mi je odvjetnik rekao da bih trebao tužiti Yale, no nisam to učinio. Možda sam mogao osnovati neku zakladu, no osječka glazbena škola svake godine daje sredstva za četiri-pet najboljih učenika, a i dio prihoda od prodaje ove knjige ići će za talentirane mlade. Krenuo sam pisati ovu knjigu nakon otprilike šest godina od tog tragičnog dana, Matija je to učinio 14. listopada 2018. Pisanje knjige bilo je poput ronjenja na dah, udahnete, zaronite i ne znate koliko ćete izdržati. Igor Mandić također je napisao potresno štivo o smrti kćerke. Mnogi su mi, nakon što su pročitali ovo štivo kazali da su snažno zagrlili svoju djecu i rekli im da ih vole. Kasnije sam saznao da je Matija išao kod psihologinje, da se borio sa stresom, ali da je i s puno ljubavi pričao o roditeljima, kazao je Hedl.

Drago Hedl (Osijek, 1950.), hrvatski je istraživački novinar i književnik. Kao novinar i urednik radio je u redakcijama Glasa Slavonije, Slobodne Dalmacije, Novog lista, Feral Tribunea i Jutarnjeg lista. Sada je novinar portala Telegram.hr. Hedl je surađivao s uglednim svjetskim novinama i časopisima poput britanskog Guardiana i američkog Timea. Za svoj istraživački rad dobitnik je više domaćih i međunarodnih nagrada. HND-ovu nagradu za životno djelo "Otokar Keršovani" dobio je 2015. godine. Za roman "Donjodravska obala" dobio je nagradu Kočićevo pero (2014.). Prema njegovim romanima "Izborna šutnja", "Ispovjedna tajna" i "Kijevska piletina" snimljene su dvije sezone televizijske serije "Šutnja" u produkciji HRT-a, Drugog plana i ukrajinsko-ruske producentske kuće Star Media. Objavio je i "Smijeh na kiši" (kratke priče, 1969.), slikovnice "Osječka slikovnica" i "Žuti vrtuljak" (slikovnica, 1986.), "Naši obračuni s Krležom" (1987.), "Žifci u škripcu" (1988.), "Ratne reportaže" (1993.), "Glavaš: kronika jedne destrukcije" (za koju je dobio nagradu Jutarnjeg lista za najbolje publicističko djelo, 2010., 2013.), "Skriveno lice: biografija trećeg hrvatskog predsjednika" (2010.), "Kako su spašavani putnici broda Titanic" (2012.), "Donjodravska obala" (2013.; Kočićevo pero), "Izborna šutnja" (2014.), "Ispovjedna tajna" (2015.), "Nedjeljne ispovijedi" (2018.), "Vrijeme seksa u doba nevinosti" (2018.), "Kijevska piletina" (2019.), "77 tužnih humoreski za ugodno poslijepodne" (kolumne, 2021.). Hedl je odlikovan Redom Stjepana Radića za osobit ljudski i profesionalni doprinos borbi za ljudska prava, promicanje demokracije te otkrivanje istine. Potpredsjednik je Hrvatskog novinarskog društva te član Hrvatskog društva pisaca i PEN-a.