Umrli su uzalud?
Predstavljena knjiga o tragičnoj povijesti rudarenja na Labinštini
(Snimio Branko Biočić)
U restoranu Srednje škole Mate Blažina u nazočnosti mnogobrojne publike među kojoj su bili i labinski srednjoškolci predstavljena je knjiga »Umrli su uzalud – 718 poginulih rudara u rudnicima Labinštine« autora Tullija Vorana, bivšeg ravnatelja Narodnog muzeja u Labinu, povjesničara i istraživača koji je već napisao nekoliko knjiga o povijesti Labina. Knjiga koja je nastala na poticaj Grada Labina, donosi rezultate istraživanja u arhivima u Labinu, Pazinu, Zagrebu i u Trstu na temelju kojih je sastavljen popis 718 poginulih rudara u ovdašnjim rudnicima, dok su oni bili aktivni, u vremenskom razdoblju od 1785. do 1999.
Osim tabelarnog popisa, knjiga sadrži brojnu dokumentaciju gotovo o svakom poginulom s osobitom pozornošću na kolektivne smrtne nesreće, posebno na onu, manje poznatu iz 1948. Knjigu, čiji su sunakladnici Grad Labin i Općina Pićan, objavila je izdavačka kuća Despot infinitus d.o.o. Zagreb, a o njoj su na promociji govorili moderatorica skupa Loredana Ružić Modrušan, povjesničar dr. sc. Deni Vlačić, predsjednik Katedre Čakavskog sabora Labin i autor Tulio Vorano. Na početku predstavljanja knjige je gimnazijalka Ivona Jelčić recitirala pjesmu Elis Lovrić »Kova je nasa«.
Cijena ugljena, cijena života
- Ova knjiga, plod dugogodišnjeg istraživanja, donosi potresno svjedočanstvo o ljudima čiji su životi bili neraskidivo vezani uz rudarsku sudbinu Labinštine, ali i prerano ugašeni u njezinim mračnim dubinama. Kroz 338 stranica i 502 fotografije, autor ne samo da bilježi podatke i priče poginulih rudara već nas podsjeća na težak i često zanemaren rad onih koji su pod zemljom ostavljali znoj, snagu, zdravlje i, nažalost, svoje živote. Od 1785. do zatvaranja posljednjeg rudnika 1999. godine, rudnici Labinštine proizveli su 40 milijuna tona ugljena, ali uz cijenu od najmanje 718 ljudskih života.
Ova knjiga nije samo katalog tragedija, ona je spomenik ljudima koji su, kako naslov i sugerira, umrli bez pravog razloga, bez opravdanja. Autor ne traži osude, ali postavlja važno pitanje: je li njihova žrtva bila uzaludna, rekao je na početku dr. sc. Deni Vlačić te istaknuo kako je knjiga objavljena prošle godine na hrvatskom i talijanskom jeziku, u izdanju nakladničke kuće Despot Infinitusa iz Zagreba koja već dugi niz godina predano objavljuje izdanja koja ostavljaju dubok trag u istraživanju i predstavljanju hrvatske povijesti.
Knjiga je strukturirana kroz nekoliko tematskih cjelina koje prate povijest rudarenja na Labinštini i sudbine rudara kroz različite upravne periode. Nakon uvoda, obrađuje se razvoj rudarenja pod Mletačkom upravom, zatim tijekom Austrijske, Talijanske i Jugoslavenske vlasti, sve do Hrvatske uprave nad rudnikom Tupljak, posljednjim aktivnim rudnikom u Hrvatskoj. Posebno poglavlje posvećeno je popisu poginulih rudara, čime se odaje počast njihovim životima i žrtvi. Uz rudarske nesreće, autor spominje i političke okolnosti, konkretno štrajk rudara tijekom Labinske republike 1921. godine, kada su dvojica rudara poginula u sukobu s vojskom.
- Posebnu pažnju Vorano posvećuje kolektivnim nesrećama, osobito onoj iz rujna 1937. i katastrofalnoj eksploziji ugljene prašine 28. veljače 1940., koja je odnijela 185 života, čija su imena i dob navedeni u popisu. Tekst spominje da je tijekom talijanske uprave (do 1943.) proizvedeno više od 10 milijuna tona ugljena, ali uz gubitak 308 rudara. Za vrijeme Jugoslavenske uprave već u prvim godinama nakon drugog Svjetskog rata došlo je do velikog broja smrtnih slučajeva među rudarima ali autor također izražava čuđenje zbog nedostatka imena poginulih rudara, unatoč činjenici da su u rudnicima vođene detaljne evidencije o svim težim nesrećama i smrtnim slučajevima. Tijekom jugoslavenske uprave (1945.-1990.) u labinskim rudnicima poginulo je 361 rudar, a proizvedeno je 23,5 milijuna tona ugljena. Najveća proizvodnja bila je 1959. s 860.100 tona, a najviše radnika 1963. kada ih je bilo 7.290. Od 1991. do 1999. rudnikom Tupljak upravljala je Hrvatska, a tijekom tog razdoblja provodilo se njegovo postupno zatvaranje, koje je završeno 17. svibnja 1999. Jedini smrtni slučaj u tom razdoblju dogodio se 1991., kada je Ferid Miskić poginuo zbog rušenja krovine, rekao je između ostaloga Vlačić te istaknuo da je na kraju knjige, nakon izvora i literature, autor dodao dodatak u u kojem izražava zahvalnost gospodinu Rinaldu Racovzu za dostavljanje popisa 23 dosad nepoznata imena rudara iz Tršćanskog arhiva a poginulih u rudnicima Društva Arsa. Vlačić je naglasio i kako je Knjiga o stradalim rudarima uvrštena na Listu B Ministarstva Kulture za otkup narodnim knjižnicama što potvrđuje važnost obrađivane teme. Autor knjige, Tulio Vorano iz Labina je istaknuo težinu prikupljanja arhivske građe
- Samo istraživanje je bilo vrlo komplicirano jer sam radio ovdje u matičnom arhivu ali i u Arhivu Pazina i Zagreba dok je iz Beograda bilo nemoguće dobiti potrebne podatke. Žalosno je da nisu mogli naši imena 11 poginulih rudara za vrijeme Jugoslavije iako se zna kojeg su dana poginuli. Toga nema u arhivima iako je dokumentacija slana na osam adresa. Gospodinu Rinaldu Racovzzu iz Raše sam zahvalan jer je kao bivši zaposlenik općine Trst uspio doći do njihovog teško dostupnog arhiva pa na današnji dan znamo da je poginulo 727 rudara, rekao je Vorano te istaknuo da je prvi umrli rudar bio Antonio Cosetto podrijetlom iz Tirola koji je stradao 21. listopada 1797. a prvi poginuli domaći rudar Nikola Brezac koji je stradao za vrijeme Austrijske uprave u rudniku Karlota.
Napredak cijelog društva
U raspravi nakon predstavljanja knjige javio se gradski vijećnik Mladen Bastijanić koji nije bio zadovoljan naslovom jer smatra da rudari, među kojima je bio i otac njegove supruge koji je poginuo na svoj rođendan, nisu poginuli uzaludno jer su u rudniku mnogi, pa i članovi njegove obitelji, radili kako bi prehranili svoje obitelji i osigurali napredak cijelog društva uključujući i tadašnju Labinštinu. On je predložio da bi Grad Labin kao svoj dan trebao vratiti Dan rudara i Dan labinske republike 2. ožujka.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
