(Snimila Vanesa Begić)
Pred nikada tako brojnom publikom, 15. po redu Memorijal Petra Stankovića "Barban u srcu" - znanstveni skup "Barban i Barbanština od prapovijesti do danas" otvoren je u četvrtak navečer.
- Posebno mi je drago da smo tu u tako velikom broju, da se iz godine u godinu održava ta manifestacija, da održava kontinuitet. Hvala puno Slavenu Bertoši koji je sve to pokrenuo te za veliki rad i trud koji ulaže u taj skup. Skup je kroz godine postigao četiri cilja, kao prvo, promiče se znanstveno istraživanje te obrađene su brojne teme iz ovoga kraja. Kao drugo, na taj se način dolazi do sustavnijeg očuvanja kulturne baštine te otvaraju se nove teme. Treće, raznim publikacijama - od zbornika radova i drugih knjiga, doprinijelo se širenju barbanskih tema, edukaciji te otvorili su se drugi projekti. Kao četvrto, stručnjaci su se umrežili, stvoreni su novi kontakti i veliki je to doprinos za Barban i Barbanštinu, kazao je barbanski načelnik Dalibor Paus.
Inicijator ovoga skupa, prof. dr. sc. Slaven Bertoša istaknuo je da je riječ o svojevrsnom malom jubileju, 15 godina takvoga skupa nije mala stvar. Do sada je tiskano 12 zbornika radova, 13., s prošlogodišnjeg memorijala je u pripremi i bit će predstavljen do kraja godine. Hvala puno sadašnjem barbanskom načelniku Dalibora Pausu kao i prošlom, Denisu Kontošiću, obnovljena je i Katedra Čakavskog sabora, nastale su brojne suradnje, projekti, a hvala puno i svim recenzentima koji su doprinijeli da naši zbornici budu što kvalitetniji. To štivo je vrlo vrijedno i za razne druge projekte, istraživanja. O kvaliteti tekstova kroz godine su se brinule sjajne lektorice, koje su bile puno više od lektorica, svojim jezičnim savjetima a i ne samo to. Iva Kolić, Samanta Paronić i Svjetlana Milotić dale su izniman doprinos. Ponekad svi autori ne pošalju svoje radove na vrijeme za zbornik, no nastojimo onda te radove uvrstiti u naredni zbornik. Neki su predavači prisutni na svim izdanjima, ima i mladih, neki su, nažalost, pokojni, ipak je prošlo 15 godina, a na jednom je izdanju između najmlađeg i najstarijeg sudionika bilo 52 godine razlike, kazao je Slaven Bertoša.
(Snimila Vanesa Begić)
Anton Percan, dipl. ing. arh. (Pula) imao je izlaganje naslovljeno "Oporuka Petra Stankovića", gdje je, kroz detaljnu studiju i proučavanje prikazao što je Stanković napisao u oporuci te kako su tada oporuke izgledale. Stanković je, kazao je Percan, bio slijep zadnje četiri godine života, spominje se da je to bila i posljedica "nesvećeničkog" života, ali to su bila samo nagađanja, naveo je Percan. Uglavnom, u oporuci je tražio i skrb o sestri, koja je umrla potom godinama kasnije, a tražio je i da se autorima iz Barbana, koji napišu knjigu, ta knjiga objavi.
Doc. dr. sc. Sandro Cergna (Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Filozofski fakultet) imao je predavanje naslovljeno "Quod habeo tibi do. Dal Fondo Manoscritti Autografi della Biblioteca Civica di Padova: una lettera di Pietro Stancovich a Giovanni Batt[ist]a Rinaldi", koje je održao na talijanskom jeziku, a gdje je svoj fokus istraživanja usredotočio na prepisku između Stancovića i Rinaldija, uz neke specifičnosti karakteristične za to vrijeme.
Dr. sc. Vesna Lalošević (Hrvatsko društvo za proučavanje antičkih spomenika, Zagreb) je u koautorstvu s dr. sc. Kristinom Džin
(Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija) održala predavanje naslovljeno "Petar Stanković i sugrađanin sv. Jeronima", gdje analizira, uz povijesno-zemljopisne činjenice važnost Svetog Donata i Jeronima u odnosu na Stankovića.
Dr. sc. Vesna Pešić, dr. med. predstavila je rad koji je napisala u koautorstvom s izv. prof. dr. sc. Eduardom Pavlovićem dr. med. (Opatija) i Alojzom Pavlovićem dipl. ing. iz Zadra; "Barban i Benkovac kao arhitektonski oblici: sličnosti i razlike", gdje su i pojašnjeni razni termini za isti objekt, te uz povijesnu analizu pokazani najtipičniji primjeri sličnosti vezano za kategorije arhitektonskih oblika.
Mladen Bastijanić (Vinež, Labin) imao je zanimljivu temu izlaganja "Brodi na Raši u Istarskom razvodu", ističući da su Labinjani i Barbanci "braća po rijeci Raši" te da rijeka Raša ima veliku važnost, a u prošlosti je ta njezina važnost bila još naglašenija.
Denis Kontošić, mag. educ. (Istarska županija, Pazin) govorio je o temi "Obitelj Loredan di Santo Stefano – feudalni vlasnik Barbana i Raklja", a nekoliko je puta istaknuo važnost ove obitelji, koja je bila svugdje prisutna te koja je dala i tri dužda. Kontošić je posebno pohvalio i trud i zalaganje Bertoše za ovaj skup.
Branislav Ostojić, prof. (Brnobići, Kaštelir) imao je temu za ovaj skup "Ča mu oči vide, to mu ruke delaju. Alfonso Konović – izrađivač tradicijskih instrumenata", gdje se osvrnuo na djelovanje ovog izrađivača tradicijskih instrumenata što je dakako vrlo važno i za povijest glazbe u Istri, ali i ne samo, budući da je to zanat koji sve više izumire, a Konović (1939. godište) i dalje neumorno stvara.
Marko Drandić, univ. bacc. hist. (student Sveučilišta u Padovi), predstavio je "Barban i Barbanština u jadranskoj pomorskoj trgovini u XVIII. stoljeću". Drandić je studirao u Padovi, kod profesora Egidia Ivetića, koji se uvelike u svome radu bavi raznolikim problematikama Jadrana i Mediterana, a Drandić je na njegovom tragu iznio nekoliko zanimljivih činjenica po tom pitanju.
Dr. sc. Marko Jelenić (Osnovna škola Petra Studenca, Kanfanar) predstavio je zanimljive podatke u svome izlaganju "Ženidbene strategije i vrijeme ženidbe u Barbanu od 1850. do 1860."
- Broj vjenčanja je varirao ne samo kroz godine, nego i ovisno o godišnjim dobima. Različiti su čimbenici na to utjecali, najmanje je brakova sklopljeno 1854. godine, kada je vjenčan 21 par, godinu kasnije vjenčalo se njih 28, a 1856. je 41 par sklopio brak. Vjenčanja nije bilo u razdoblju korizme i velikih radova na poljima, u nekim ih je godinama najviše bilo u siječnju i u studenom, a najmanje u veljači, ožujku te tijekom srpnja i kolovoza, kada je trebalo najviše raditi na poljima. U prosjeku su osobe koje su sklapale brak imale od 22 do 27 godina, udovci i udovice su se vrlo često ponovno ženili. Primjerice u studenome 1850. godine 57-godišnjak oženio je 27 godina mlađu djevojku, a bilo je i brakova osoba mlađih od 18 godina. Imamo slučaj kada je 18-godišnjak oženio djevojku od 14 godina, ili vjenčanje između 16-godišnjaka i 15-godišnjakinje, kao i između 17-godišnjakinje i 15-godišnjaka. Neke osobe su bili svjedoci/kumovi na vjenčanjima u više navrata, često se pojavljuju ista imena, naveo je ovaj predavač.
Nazočni su bili i Iva Kolić, predsjednica Katedre Čakavskog sabora Barban, koja je pozdravila nazočne te Paolo Batel, potpredsjednik te Katedre.