Jedan od "najvažnijih likova suvremene umjetnosti na globalnoj razini" predstavljen je s 33 eksponata iz "najvažnijih zbirki i najvećih internacionalnih muzeja" nudeći nam kao "ključ razumijevanja" koncept "Shine" (sjaj), dvosmislene "igre sjaja i zasljepljenja, bivanja i pojavnosti"
Firentinska zaklada Palazzo Strozzi zaokružila je niz izložbi američke moderne i suvremene umjetnosti, umjetnika i kolekcionara iz paketa koji je počeo 2012. sjajnim prikazom "Amerikanci u Firenci - Sargent i američki impresionisti". Slijede "American Dreamers" (2013.), "Velika umjetnost Guggenheima" i "Bill Viola", sve tri 2016. godine.
Potom intermezzo dobrovoljno europeiziranog Kineza Ai Weiweia, pa dragovoljno amerikanizirane Marine Abramović "Cleaning" (2018.) i tako sve do nedavne "American Art" (2020.), šarenog yankee potpourrija od Warhola do Kare Walker... iz svake fišeklije ponešto.
Posljednji uradak prigodnog kuratorskog tandema Artura Galansina i Joachima Pissarra na početku sezone jesen / zima 21/22 u medijskim je superlativima utopljena retrospektiva šezdesetsedmogodišnjeg gospodina iz Pennsylvanije, "ironičnog, kontroverznog i diskutabilnog" Jeffa Koonsa (1955.), široj javnosti poznatog kao bivšeg supružnika mađarsko - talijanske hard core zvijezde i (talijanske ) ex parlamentarke Ilone Staller, in arte "Cicciolina".
Jedan od "najvažnijih likova suvremene umjetnosti na globalnoj razini" predstavljen je s 33 eksponata iz "najvažnijih zbirki i najvećih internacionalnih muzeja" nudeći nam kao "ključ razumijevanja" koncept "Shine" (sjaj), dvosmislene "igre sjaja i zasljepljenja, bivanja i pojavnosti". Ove citirane karamele u promotivnim materijalima izložbe proročkim marketingškim patosom već su nas pri otvorenju pripremile na "...jedan od najvećih događaja suvremene umjetnosti u Italiji 2021. koji predstavlja snažan signal kulturnog stasanja zemlje nakon pandemije".
Dakle, ne samo najsuper izložba već i navještenje skorog kraja dvogodišnje noćne more s dopunskim kulturnim cjepivom senzacionalnog događaja godine. Autor teksta Galansino se ne zafrkava, pripisuje Jeffovu opusu "esencijalni dijalog između platonskih oblika njegovih izložaka i zlatnog pravila jedne savršene posude" tj. renesansne palače Strozzi čiji je on direktor, čime Firenza postaje "suvremena prijestolnica kulture".
Poput provincijskog župnika Pissaro pak opisuje "nešto neposredno angažirajuće u Koonsovim radovima, nešto što govori dubini našega srca... misterij Jeffa Koonsa"..., da bi potom opalio iz još većeg kalibra: "...po meni 'Shine' je ujedno i filozofska vizija svijeta, ista koju bi imali Apolon, a možda čak Silen i Dioniz (!)...u unutrašnjosti radova se stvara jedan optimistički dijalog o nadolazećem".
U katalogu sadržan Pissarov intervju s Koonsom prepun je filozofije i filozofa - tu su Kant, Platon, Aristotel, Nietzsche, koji su spremno priskočili objasniti nam čeličnog zeku s mrkvom u ustima. Kako je moguće ne povjerovati tim vrhovima svjetskog mudroslovlja?
Misteriozni misterij je usprkos nenadmašnoj marketingškoj propagandi ipak prilično jasan: ponovno pronalaženje postmodernog ready - madea, kombinacija popa (Popaj!), konceptualnosti (šest metara visoki Baloon-Monkey?) i postmodernizma u "poetici predmeta" od Perzefone do (Disneyjevog) Plutona u mnoštvu je suvremenih vizualnih jezika koje on naravno sve govori, čita, piše, skenira i fotokopira, dovoljno proziran.
Veliki meštar Koons radi svjetlećim, reflektirajućim, neoksidirajućim, kromiranim čelikom, koji je "materijal proletera, isti od kojeg su napravljeni lonci i tave, kućanski električni aparati kao metafore srednje klase, "Automatic cooker/ Deep fryer"… elementi koji uz namjerno sveprisutni kič uspostavljaju odnos eksponata i gledatelja.
Dehijerarhizacija slika, uplitanje publike, a prije svega "spiritualnost i transcendencija" ključevi su kojima kurator velikodušno i pod svaku cijenu nudi snažan alibi "događaju godine". Transcedentalni filantrop i estetički dušobrižnik Jeff ovim radovima odstranjuje osjećaj krivnje srednje klase, "nelagodnost buržoazije zbog vlastitog ukusa i estetskih sudova".
Vedra iskustva tipična za Zapadno konzumerističko društvo vezana za svijet djetinjstva i obitelji, dječji rođendani, šareni baloni, "svetost totema i dvosmislenost Trojanskog konja" koje utjelovljuje "Baloon Dog", sve to i puno više susretljivo nam je objasnio Uncle Jeff na događanju povodom otvorenja izložbe s naslovom "Susret s J. K. između umjetnosti, filozofije i spiritualnosti".
Guglajući oko Koonsa nabasao sam na talijanski ovitak prijevoda knjige Slavoja Žižeka "Il Grande Altro" (The Big Other) iz 1999. godine na kojoj se zagrljeni predano gledaju grizli medvjed i (staromodni) američki policajac.
U popratnom tekstu recenzent objašnjava Lacanov pojam "drugog" tj. represivnog oko nas (država, policija...), što ovdje Koonsu simbolizira simpatičan medo, za dvije glave viši od policajca.Neki neodgovorni teoretičari zavjere smatraju da si je baš taj medvjed (i nitko drugi) za devedesetak (91!) milijuna dolara na Christie's dražbi u New Yorku 2019. pribavio original Koonsovog čeličnog Zeca s mrkvom, najveći iznos kojim je netko ikad platio umjetničko djelo živućeg umjetnika...
Foto: Ela Bialkowska / OKNO studio